Kako se kalio mesija
Reč – Zagebački Županijski sud je juče, 22.07.2016, poništio presudu nadbiskupu Alojziju Stepincu iz 1946. godine.
Reč – Zagebački Županijski sud je juče, 22.07.2016, poništio presudu nadbiskupu Alojziju Stepincu iz 1946. godine.
U beogradskoj galeriji Progres je pre nekoliko dana otvorena izložba “Necenzurisane laži”. Izložbu u glavnoj beogradskoj ulici je potpisao “autorski tim informativne službe Srpske napredne stranke”.
Na trenutak sam se dragi moji ruski sugrađani zapitao zašto li nam je ovaj neuspeli turski državni udar uopšte poslat? A onda se setih: on nam je direktno iz naše budućnosti poslat kao nauk.
Država se ponaša kao da su žene u njenom vlasništvu. Od nasilnika naplaćuje novčane kazne, a širi sistem zaštite uglavnom ne deluje sve dok se ne dogodi ubistvo, kada je već kasno za reakciju.
Kada je čin nasilja terorizam, a kada delo jednog ludaka? Terorizam je politički pojam, a ludilo psihološki. Atentat u Nici je odmah proglašen političkim činom. Zašto?
Zbog paradigmatičnosti projekta „Beograd na vodi“, svaki novi oglas za nadmetanje za korišćenje javne imovine, biće nova prilika za podsećanje da to isto nije učinjeno sa najvećim komadom zemljišta u Beogradu.
Mi još nismo okončali žučne rasprave za i protiv globalizacije, a na tzv. Zapadu vrve naslovi: “Kraj globalizacije”, “Znači li Brexit kraj globalizacije”, “Kraj globalizacije kakvu smo znali”.
Cilj “upravljanja krizom” nije da se rasvetli problem ili otvori dijalog, već da se odvrati pažnja sa onoga na šta je ukazano, da se diskredituje onaj ko je pitanje pokrenuo.
Nije neobično što američka verzija fašizma liči na selebriti televiziju i pozive domaćina kazina, pošto je to naša simbolična scena, baš kao što je nostalgično obnavljanje rimskog sjaja nekad bila italijanska.
Srbija se primakla diktaturi i samovolji. Umesto da hapsi one koji su (s)rušili Savamalu i pravni poredak, vlast hoće da hapsi one koji protiv tog nasilja protestuju.
Najavivši napad na nasilje, premijer tehničke Vlade je sazvao sastanak na kojem je trebalo isplanirati strategiju. Posle poziva za učešće, u Autonomnom ženskom centru (AŽC) satima smo diskutovale.
Ima onih što znaju šta je trebalo uraditi da bi se izbegla drama u Nici. Ne verujte im. Svi smo mi zatečeni. Priznati to, znači postaviti se u istu ravan sa drugima, da bismo zajedno razmišljali.
Prenosim molbu prijatelja iz Amerike, pitajući se i sama da li je sada važno kako se oko ove stvari ponaša srpski premijer i odgovarajuće institucije… ili je važnije pomoći ljudima.
Imitiramo borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije i sive ekonomije dok imitiramo privredni rast i borbu za ”malog” čoveka, a sve živeći u bledoj imitaciji i socijalizma i kapitalizma.
Ubilačke ideje kruže planetom i svaki novi napad ih širi dalje i usađuje u neke nove glave. Već smo znali da više niko nigde nije bezbedan, a sada znamo i da bilo ko može postati terorista.
Državni udar u Turskoj je sprečen, a sada su na redu čistke. U visoko rizičnom svetu turske politike, nominalno demokratskom a u stvari žestoko autoritarnom, gubitnike čeka brza i brutalna kazna.
Intervju sa Jürgenom Habermasom o brexitu i krizi Evropske unije: došlo je do propadanja nacionalnih demokratija i referendum u Britaniji ilustruje to stanje „post-demokratije“.
Nadam se da će naš napad agresivnog i nedoličnog ponašanja proći, da ćemo prestati da zveckamo oružjem i da ćemo uploviti u mirne vode međunarodnih odnosa civilizovanih zemalja na planeti.
Ponavlja se stav nižih sudova da je trudnoća „prekid stručnog usavršavanja“. Suluda je i konstatacija da je poslodavka otpustila i sve ostale radnike, pa nema lica sa kojim bi se trudna zaposlena poredila.
Iz arhive: Analiza odnosa turskog premijera Redžepa Tajipa Erdogana i njegovog trideset godina starijeg bivšeg saveznika, propovednika iz američke emigracije Fetulaha Gulena.
Treba izbeći da se globalni odgovor na napade kakav je ovaj u Nici pretvori u megafon koji pojačava efekat terorističkog čina i podiže očekivanja zapadne javnosti „da se nešto preduzme“.
Metodi nanošenja bola koji se koriste u srpskim ustanovama neodoljivo podsećaju upravo na tehnike ispitivanja koje su pripadnici CIA koristili u američkom zatvoru Gvantanamo.
Autor nove knjige o Danilu Kišu je bio ratni ministar informisanja (1991-1994), a danas je dekan Fakulteta za kulturu i medije na bivšem Megatrendu.
Desetak dana posle ubistava u Žitištu opet smo došli do toga da je nasilje nasilje, da je ljubomora ljubomora i da je teško biti ostavljen. Sve ovo možemo naći u tekstu „Biti ostavljen“.
Od 1979. godine sam na Beogradskom univerzitetu, gde sam prošao sve faze napredovanja, od asistenta-pripravnika do redovnog profesora Šumarskog fakulteta.
Premijer je izjavio da “umire od smeha čitajući gluposti” o prijemu dvojice zatvorenika iz Gvantanama. Onda je ipak pokušao da objasni kako je moguće da o takvom pitanju odlučuje samo jedan čovek.
„Moj sin nije upisao fakultet i sada će da postane radnik. Ponosan sam na to što će biti radnik“, rekao je predsednik vlade i zloupotrebio svog sina u promociji jedne promašene obrazovne politike.
U slučaju Ljiljane Smajlović, odjeke i reagovanja su preuzele istaknute javne ličnosti (Bećković, Kusturica, Kojen…) čiji se tekstovi, sa sve slikom, objavljuju na naslovnoj strani.
Naše vlasti poznaju jezik pokrivanja jednog nedela drugim, pa su se upustile u igru “zatvaranja Gvantanama”. Stejt dipartment navodi da je Srbija ponudila (offered) smeštaj dvojici zatvorenika.
Razgovor Dejana Ilića sa autorom o njegovoj novoj knjizi „Smrt na Kosovu polju“: Kosovski mit može da prenosi međusobno suprotne poruke i zato je opstao tako dugo, bar dva veka.
Visoki savet sudstva je, ne oklevajući, u dnevni red sednice zakazane za 15. jul ove godine uvrstio i donošenje odluke o spojivosti sudijske funkcije sa članstvom – u udruženju CEPRIS.
Predsednik Višeg suda u Beogradu izuzeo je iz suđenja sudiju specijalnog odeljenja, zato što su on i branilac u predmetu u kojem je taj sudija trebalo da sudi – članovi iste nevladine organizacije!