Kako pamtimo
Može izgledati da je pamćenje prosto reprodukovanje slika, zvukova i misli, ali ono je pre uspostavljanje složenih veza među mnoštvom čulnih nadražaja pojedinca koji pamti, a te veze uspostavlja hipokampus.
Može izgledati da je pamćenje prosto reprodukovanje slika, zvukova i misli, ali ono je pre uspostavljanje složenih veza među mnoštvom čulnih nadražaja pojedinca koji pamti, a te veze uspostavlja hipokampus.
Kada se učesnici Pride-a okupe, oni sasvim legitimno skreću pažnju na svoje probleme: niti nešto izmišljaju, niti zahtevaju nešto nerealno, niti se razlikuju od bilo koje druge takve skupine, recimo štrajka radnika.
Kompanije za proizvodnju fosilnih goriva treba da preuzmu odgovornost za posledice klimatskih promena. To će ih naterati da reformišu svoje poslovanje, kao i da plate štetu nastalu globalnim zagrevanjem.
Vučić je tokom svoje vladavine uspešno plasirao mit o nevinim devedesetima i propasti koja je počela nakon pada Miloševića. Tako su abolirani ratni zločinci, huškači, profiteri i autori i promoteri Memoranduma.
Niko ne pamti sadržinu praznoslovlja, važno je da šef govori, bogoradi, grdi, vređa, hrabri sebe i njih, rasteruje strah od trenutka kad će one domine popadati, pokazujući da tamo ničega nije ni bilo.
Vest glasi: „Predsednik Vučić obratiće se večeras javnosti u 20 časova iz Predsedništva Srbije“. Prava vest bi zapravo bila da jedan dan nećemo u medijima videti Vučića: to bi bila izvanredna okolnost.
Jedan od ljudi sa DS liste za koju sam glasao, Nebojša Kocić, pre nekoliko dana izabran je za novog predsednika niške opštine Medijana. Nisam oduševljen, jer je on na ovo mesto došao kao kandidat SNS-a.
Ministarstvo zdravlja je izgleda formiralo Komisiju za borbu protiv korupcije i petočlani antikorupcijski tim. Na sajtu ministarstva zdravlja, a ni u Službenom glasniku, ne mogu se naći bilo kakvi podaci o tome…
Preuveličavanje, prikrivanje podataka i čista, ali navodno korisna laž nisu karakteristike specifične za populizam. Poslednjih stotinak godina populizam je otvorena politika nepravde.
Teza kremaljskih propagandista kao da se na kraju obistinila. Oni sve vreme govore kako mi u stvari nismo u ratu sa Ukrajinom, već da ratujemo protiv Sjedinjenih Američkih Država, i to na njihovoj teritoriji.
Grešna mi duša, sad sam tek našao, Deklaracija se zove Deklaracija o opstanku Srba, pa ovo je iznad mojih najboljih očekivanja: neko bi, znači, da mi nestanemo, po uzoru na džinovske paprati…
Zapadnom kapitalizmu nije ostalo mnogo svetih krava. Vreme je da se povede rasprava o još jednom od njegovih nedodirivih pravila: o nezavisnosti centralnih banaka od izabranih vlada.
Dva ministra i direktor BIA saopštili su da će vojska, policija i pripadnici BIA dobiti povećanje plata od 10 odsto i da je to dogovoreno sa predsednikom, a premijerka je onda rekla da to nije izvesno.
Naše zagađeno vreme priziva Henryja VIII, prvog brexitovca. Serijska monogamija trbušastog tiranina dovela je do razlaza s Rimom i papom Klimentom VII, čiji je današnji pandan Jean-Claude Juncker.
U svom reagovanju na zahteve prosvetara u vezi sa povećanjem plata, premijerka Ana Brnabić je izjavila sledeće: „Najbolji od naših nastavnika i dalje ima platu kao nastavnik koji dođe na čas i čita novine“.
Aleksandar Vučić je kao predsednik republike obećao 5 i po miliona evra za škole i vrtiće u Republici Srpskoj i rekao da „ne bi imao ništa protiv“ da BiH gradi vrtiće i škole u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu.
Reakcija na poslednje gostovanje Aleksandra Vučića na Happy TV: Na predsednikovoj strani je sve – i sila zakona, i međunarodna podrška, i regionalni projekti usmereni ka svetloj zajedničkoj budućnosti.
Opozicija svojom odbranom Kosova i optužbama vlasti za prodaju ili predaju Kosova u stvari Srbiju udaljava, a ne približava rešenju njene drame. Udaljava je od modernog, evropskog koncepta države.
Moj saputnik je imao velikog dvoglavog orla na majici. Toliko se u heraldiku razumem: bio je to „njin“, albanski dvoglavi orao.
Grčka je doživela samo antikomunistički totalitarizam i njegov najgori oblik, vojnu diktaturu… Britanija je posle građanskog rata predala Grčku američkim kolonizatorima.
Kad je postavljen za šefa BIA, Gašić je bio predmet podsmeha zbog svog široko razgranatog amaterizma. Ali od najave novog zakona o BIA (po hitnom postupku) prestali su da mu se smeju.
Zanimljivo bi bilo saznati koja su to znanja (u poređenju s dostignućima savremene biblistike) koja na račun našeg zajedničkog budžeta nudi Pravoslavna enciklopedija?
Svrha Zakona o zaposlenima u javnim službama jeste da pripremi javne službe za privatizaciju, tamo gde postoji interesovanje privatnog kapitala, a da destimuliše zaposlene za rad u javnim službama.
Vlast se sedam dana neprekidno i gromoglasno oglašava na temu ni od kakvog javnog značaja i interesa. Temu koja nije tema. Temu koja čak uopšte ni ne postoji. Jedan bajati tvit jednog glumca.
„Na današnji dan nam je javni dug, verovali ili ne, 64,4 odsto. Kada sam postao premijer, bio je 76 odsto“, rekao je predsednik Vučić u petak, 1. septembra u Majdanpeku. I pogrešio.
Brnabić nam baca prašinu u oči i podmeće neodržive argumente. Stvari su još gore ako se u obzir uzme kontekst. Direktor BIA je Bratislav Gašić. A on je već pokazao da nije u stanju da zaštiti bezbednost građana.
Kada je Zoran Đinđić kao premijer posetio Rudarsko-topioničarski basen „Bor“ rekao je radnicima da za njih ima dve vesti: jednu dobru i jednu lošu. Loša je da u RTB-u više nema bakra.
Intervju sa Momirom Stojanovićem mogao je da počne pitanjem: „Gde ste bili i šta ste radili 27. i 28. aprila 1999. godine?“, umesto: „Da li je partokratija ključni problem današnje Srbije?“
Termin postoji od 1930-ih, a posle krize 2008. se koristi da ukaže na odgovornost politika koje su svoj autoritet prepustile tržištu. (tekst iz 2017, tema Rasprava o neoliberalizmu)
U ovoj zemlji žive deca koja nemaju zdravstveno osiguranje, koja su neuhranjena i koja spavaju na ulici. Iz ekonomske, iz moralne i iz filozofske perspektive, Friedmanova ideologija je pogubno pogrešna.
Raste broj Betmena u Srbiji (znamo, samo jedan je Supermen). Posle Miladina Šarčevića, koji vežba mišiće na deci i roditeljima, te na prosvetnim radnicima, kao Betmena smo dobili i Bratislava Gašića.
Priča o Goši je priča o Srbiji. Goša je privatna fabrika (uskoro će sve u Srbiji biti privatno; uostalom i vlast se ponaša kao privatni vlasnik države) čiji radnici nemaju šta da jedu, ne primaju zarade, nemaju overene knjižice.