Kako doprineti javnoj raspravi
Kako pišu dnevni list Danas i portal Insajder, Apelacioni sud u Beogradu je potvrdio presudu Višeg suda po kojoj su Vesna Pešić i urednice Peščanika proglašene krivima za povredu časti i ugleda ministra policije.
Kako pišu dnevni list Danas i portal Insajder, Apelacioni sud u Beogradu je potvrdio presudu Višeg suda po kojoj su Vesna Pešić i urednice Peščanika proglašene krivima za povredu časti i ugleda ministra policije.
Niko ne može poreći da je ekonomska vizija koja u centar postavlja potrošače i tržišta doprinela stvaranju velike količine korisnih dobara. Ali očigledno je da su se u međuvremenu javili i određeni problemi.
Ispostavi li se da premijerka Srbije o ekonomiji zna koliko o ratnim zločnima i da ekonomska pitanja promišlja kao ratne devedesete, teško toj ekonomiji, teško Srbiji. Mislim na njen intervju za Dojče vele…
Ana Brnabić je rekla da „do 2025. postoji mogućnost potpisivanja dogovora o normalizaciji odnosa sa Prištinom“, ali da po svoj prilici „nema mogućnosti da Srbija do tada bude spremna da se pridruži EU“.
Dežurni patriotizam sakupljača skeleta pokazao se u svoj svojoj nagosti. Žaljenje što je neko pokušao da ponizi Srbiju čulo se do neba, ali i tu je poniženi Vučić spasao državu od poniženja.
Da li je to bio govor nekog boljševika 1918? Možda nemačkog revolucionara 1919-20? Ne, to su bili Makron i Merkel.
Sva je prilika da Budimpešta nije krajnji cilj dojučerašnjeg makedonskog premijera, a danas lica sa policijske poternice. Naime, malo je verovatno da će Nikola Gruevski moći duže da se zadrži u Mađarskoj.
100 godina od kraja 1. svetskog rata: Za razliku od holokausta, kod ageta, kako Jermeni zovu katastrofu svog uništavanja, od početka nije bilo zataškavanja. (iz knjige „Oblici zaborava“ Biblioteke XX vek)
Preporuka za povećanje uticaja javnosti na donošenje zakona u Srbiji „ispunjena“ je tako što je i Zakon o lobiranju donet bez ijedne reči rasprave o stotinu predloženih amandmana.
Iako neka rešenja uzimaju u obzir teški položaj ustupljenih zaposlenih, bilo bi naivno pomisliti da je to kraj zloupotrebama kratkoročnog angažovanja radnika.
Ako sklonite karikature iz biblioteke u Lazarevcu, o Parizu možete reći šta god vam padne na pamet – od toga da je reč o grešci u protokolu, do toga da je reč o međunarodnoj zaveri protiv Srbije i Vučića.
100 godina od kraja 1. svetskog rata: Tokom Velikog rata odvijala se tiha biološka bitka koja je usmrtila više ljudi nego što je iznosio zbir svih žrtava vatrenog oružja, bajoneta, bombi i hemijskog oružja.
Iako promenu Ustava može da sprovede samo Narodna skupština, tonući sve dublje u kršenje Ustava pri promeni Ustava ministarstvo pravde je doguralo do četvrte verzije svoje vizije srpskog pravosuđa.
U razgovorima o bezbednosti Rusije reč „Kina“ je kategorično zabranjena. Kada je nesmotreno pomenuo Kinu čak su i Boltona na poslednjim pregovorima u Moskvi strogo ukorili za političku nekorektnost.
100 godina od kraja 1. svetskog rata: Od ruske revolucije 1917. do stabilizacije posleratnog poretka 1923, vlade istočno od Rajne izgubile su srž suverene vlasti: monopol nad legitimnim nasiljem.
Vojna vežba na 10 lokacija je bila marketinški, ali ne i taktički usaglašena. Vojnici su korektno odradili posao, ali smisao celog poduhvata, osim šepurenja manekena državnog vrha, nije poznat.
Medijski servisi vlasti prikrivaju ceđenje suve drenovine preko uspavanke o doznakama. Tako Politika zaključuje da su ljudi koji napuštaju Srbiju naša najbolja investicija jer kroz doznake transferišu 8% srpskog BDP-a.
Čim neka informacija o njenim nepočinstvima, na mišiće i na jedvite jade stigne do javnosti (što će biti sve teže posle odlaska ovog Poverenika za informacije) vlast zapišti na sav glas „vidite šta nam rade!“
100 godina od kraja 1. svetskog rata: Svi su se nadali da će nastaviti tamo gde su stali i kao da se ništa nije desilo veselo ući u „lude dvadesete“. Ali nije išlo.
Zamislimo da na karikaturi imamo Nedića i Ljotića kako doje Martinovića i Orlića, ili Hitlera i Gebelsa kako fašizmom napajaju Nedića i Ljotića. Zamislimo onda Coraxa i Danas u naručju Nedića i Ljotića…
Šta smo imali? Na karikaturi Hitler i Gebels tetoše dvojicu naprednjaka. Na to je krenula povika: Vučić. Ali Vučić uopšte nije tu. Ne pravi se blesav, složno uzvraća naprednjački hor – svi znamo da je Vučić Hitler.
Ministar Vukosavljević je iskoristio štrajk upozorenja glumaca da bi posetio Narodno pozorište i rekao da je zabrinut za jednu od najvažnijih institucija kulture koja bi trebalo „stabilno da preživi krizu u kojoj se nalazi“.
Krenite u rat i nećete moći da se odbranite od zahvalnih političara. Slaviće vas spomenicima i bistama, muzejima i vojnim grobljima – dugo posle vaše pogibije. (tekst iz februara 2015, tema Prvi svetski rat)
Evropski parlament se sprema za izbore: rezolucijom od 25. oktobra govor mržnje je isključen iz slobode govora. Dileme koje su mnogi – i ja – imali o meri i granicama slobode govora više ne postoje.
Republikanci su učvrstili većinu u Senatu i pobedili na izborima za guvernera u Floridi, Ohaju, Ajovi i Nju Hempširu. Demokrati shvataju da nije došlo do masovnog približavanja biračkog tela njihovoj partiji.
Vrli novi svet industrijalizacije i globalizacije iz 1914. podseća na našu stvarnost. Tehnologija nikada ranije nije toliko neposredno uticala na živote miliona ljudi. (tekst iz aprila 2014, tema Prvi svetski rat)
Klimatske promene nisu konstruisane samo kao naučni problem koji izaziva moralne dileme, već kao etički problem koji zahteva moralna rešenja, pri čemu mi podbacujemo i ne dostižemo visinu tih zahteva.
Konačno je nadležni organ doneo odluku: građanin Nikolić master Tomislav, ima prava da do daljeg koristi državnu vilu od 800 kvadrata, u smislu privatnog obitavanja sa svojom dvočlanom porodicom…
Da li su mirotvorci iz 1914. „mesečarski“ ušetali u sukobe? Bili su gurnuti u rat uz utisak da je „bolje sada nego kasnije“. (tekst iz januara 2014, tema Prvi svetski rat)
„Milostinja je hladan gest bez ljubavi. Bogataši koji žele da pomognu siromašnima treba da plaćaju porez, a ne da dele novac po svojoj volji“. Ova izjava elegantno sažima argument u korist progresivnog oporezivanja.
Možda je najbolja ilustracija ponižavanja korisnika novčane socijalne pomoći ona iz Rekovca, gde lokalni centar za socijalni rad navodi da korisnici „kopaju rake“ za preminule bivše korisnike ovog centra.
Već duži niz godina naš osnovni nacionalni proizvod je blef. I to je razumljivo: budući da nemamo resurse kojima bismo pothranjivali naše velikodržavlje od koga smo postali zavisni, ostaje nam samo poker.