Pogled iz Atine
Sporazum će na kraju biti potpisan. Grčka će ostati u Evropi i evrozoni, a njena vlada će prihvatiti mere štednje. Referendum je nastavak loše pozorišne predstave: i jedna i druga strana i dalje glume.
Sporazum će na kraju biti potpisan. Grčka će ostati u Evropi i evrozoni, a njena vlada će prihvatiti mere štednje. Referendum je nastavak loše pozorišne predstave: i jedna i druga strana i dalje glume.
Hajde da ne razgovaramo o Grčkoj – to je jako depresivno, nego o nečem drugom. Na primer o Finskoj, koja je sušta suprotnost korumpiranoj i neodgovornoj zemlji sa juga, pravi uzorni član EU.
Teško da postoji nešto što bi se moglo nazvati ”united economists”. Možda se premijeru samo čini gledajući televizije i čitajući štampu da ga ekonomisti ”ujedinjeno” podržavaju i hvale.
Tri godine nakon objavljivanja spornog rada, Siniša Mali pokušava da uz “izvinjenje” objavi korekciju, u kojoj lakonski utvrđuje da mu je promaklo da citira 15 delova teksta koje je kopirao iz tuđih radova.
Posle višečasovnog struganja latiničnog logoa Kulturnog centra Beograd, stakleni zid na Trgu Republike je ostao oguljen, a sa njega sastrugane sve primese neustavnog pisma.
Izmenama i dopunama Zakona o radu od prošle godine, uvedena je norma čiji je cilj da teret predugih radnih sporova zbog nezakonitog otkaza prebaci sa poslodavaca na zaposlene.
Kada bi Evropljani glasali o politici štednje, glasali bi protiv nje. Ali njima nije ponuđena drugačija Evropa. I ako se pitaju „institucije“, tako će i ostati. Zato je Grčka dobila ponudu koju ne može da prihvati.
Grčka treba da glasa protiv zahteva Trojke, uz spremnost njene vlade da zemlja napusti evrozonu. Pri tome vas molim da shvatite da većina priča o grčkom rasipništvu i neodgovornosti nije tačna.
Do maja ove godine, preko 13 hiljada ljudi je tražilo azil u Srbiji, u kojoj trenutno boravi i oko 60 hiljada iregularnih migranata. To zahteva policajce sa integritetom. Neki od njih ga izgleda nemaju.
Predsednik vlade nije objasnio kako je u toku jednog dana sprečen ulazak 615 migranata u Srbiju. Da li ih je granična policija razdvajala po boji kože, obliku lobanje ili je odokativno ocenjivala ko im se dopada a ko ne?
Na adrese aktiva biologa i univerzitetskih profesora stigao je mejl izdavačke kuće Eden, u kom se nudi besplatna dostava knjige „Evolucija ili stvaranje“. Ne morate ni poštarinu da platite.
U poslednjih godinu dana, Centru za promociju nauke (CPN) često se poklanjala pažnja, ali vest o imenovanju novog direktora ove institucije prošla je sasvim nezapaženo.
Ideja da je Grčka delimično zaslužila svoju sudbinu, odraz je poretka u kojem je bogatstvo pobedilo demokratiju. Treba se usprotiviti narativu od koga nam je svima loše.
Do sada nisam pročitao nijedan naslov koji glasi: „Merkel spasava banke“, što bi bio pravi opis onoga što se u Evropi događa od 2010. Nedostaju i naslovi kao što je: „EU i MMF planiraju državni udar u Grčkoj“.
Moderna evropska verzija tržišnog staljinizma, u obliku u kojem se primenjuje u Grčkoj, ima tri glavna toka. Prvi je usmeren na penzije, drugi na tržište rada, treći na privatizaciju.
Svet oko Evrope pun je destabilizovanih država. To što u grčkom slučaju još izigravaju pregovore, sednice i uopšte situacije u kojima ne govore puškoautomati i dronovi, stvar je – za sada – pogodne lokacije.
Onda su oni u roku munja skočili se od stola i zalaufali su se prema vratima od zahoda. Tamo je sa crnim flomasterom pisalo „WC dr. Franjo Tuđman“.
Vladine mere štednje, te smanjivanje plata i penzija, uz povećavanje svih poreza i dažbina, prirodno dozivaju levicu, koja bi odbacila i nacionalizam i (neo)liberalni kapitalizam.
Ne radi se o novcu, već o zloupotrebi „rokova“ radi kažnjavanja Grčke. Zašto Evropa to čini? Zašto su njeni lideri protiv referenduma i nekoliko dana odlaganja roka sledeće otplate kredita?
Za moju generaciju, identitet Evrope određen je padom Berlinskog zida. Tada sam imao 14 godina. Ne želim da novi simbol Evrope bude zid između Mađarske i Srbije ili zid nepoverenja između evropskih zemalja.
Nisu se razvijali scenariji o tome šta raditi ako u Srbiju stigne na primer 60 hiljada migranata. Nezvanična statistika kaže da ih je baš toliko sada u Srbiji. Po broju ljudi, to je jedan Paraćin.
Politiku štednje na kojoj insistira nemačka vlada, Amartja Sen je uporedio sa lekom koji sadrži mešavinu antibiotika i otrova za pacove. Grčka vlada sve vreme izbegava otrovne delove ovog leka.
Uvereni da zastupaju stav većine, 400 studenata je u ime akademske zajednice pozvalo Vučića i Nikolića da ne odlaze na dvadesetogodišnjicu u Potočare.
Zbijmo redove, centralizujmo vlast… U suprotnom, neće nas ostati ni za beogradski pašaluk, ma ni za krug dvojke, more ni za onu jednu šljivu.
Grčka drama hrli ka raspletu. Tek pošto se okonča, saznaćemo da li smo gledali tragediju ili komediju. Pri tom, njeni učesnici i posmatrači uveliko se razilaze u pogledu priželjkivanog srećnog kraja.
Suočen sa ultimatumom Trojke, Cipras je raspisao referendum. Ova odluka je izazvala brojne komentare o neodgovornosti grčke vlade. Ali Cipras je učinio pravu stvar, iz dva razloga.
Miša Brkić nema pravo da priziva kralja Ibija u svom pisanju, koje odiše nadutošću i potpunim odsustvom duhovitosti i ironije, kako se jedino može razumeti njegovo izrugivanje Grcima i levičarima.
Poruka iz Brisela glasi: ako želite da ostanete u evrozoni morate prihvatiti sve naše uslove. Na grčkom referendumu građani će glasati o tome da li su spremni da zbog evra žrtvuju demokratiju.
Nazivanje Sirize ultralevičarima i dodavanje priloga levičarsko uz svaki negativni pridev, ne uliva poverenje u autora i više liči na izraz ideološke mržnje nego na ozbiljnu analizu.
”Narode moj”, kukavički viče u svom dramatičnom tv obraćanju grčki ultralevičarski premijer, koji je do skoro obećavao med i mleko a sada jadno poziva u odbranu nacionalnog dostojanstva.
Ministarka Udovički kao prvi cilj racionalizacije pominje smanjenje broja zaposlenih u oblastima zdravstva, policije, pravosuđa i odbrane. Na ovom novom spisku nema državne uprave i obrazovanja.
Ne mislim na onaj dan kad je pušten Orić. Mislim na prethodni dan kada je osuđen Vladimir Vučinić, sudija Višeg suda u Beogradu. Onaj koji se usudio da Miškoviću vrati pasoš.