Propagandna mašina
Do sada nisam pročitao nijedan naslov koji glasi: „Merkel spasava banke“, što bi bio pravi opis onoga što se u Evropi događa od 2010. Nedostaju i naslovi kao što je: „EU i MMF planiraju državni udar u Grčkoj“.
Do sada nisam pročitao nijedan naslov koji glasi: „Merkel spasava banke“, što bi bio pravi opis onoga što se u Evropi događa od 2010. Nedostaju i naslovi kao što je: „EU i MMF planiraju državni udar u Grčkoj“.
Moderna evropska verzija tržišnog staljinizma, u obliku u kojem se primenjuje u Grčkoj, ima tri glavna toka. Prvi je usmeren na penzije, drugi na tržište rada, treći na privatizaciju.
Svet oko Evrope pun je destabilizovanih država. To što u grčkom slučaju još izigravaju pregovore, sednice i uopšte situacije u kojima ne govore puškoautomati i dronovi, stvar je – za sada – pogodne lokacije.
Onda su oni u roku munja skočili se od stola i zalaufali su se prema vratima od zahoda. Tamo je sa crnim flomasterom pisalo „WC dr. Franjo Tuđman“.
Vladine mere štednje, te smanjivanje plata i penzija, uz povećavanje svih poreza i dažbina, prirodno dozivaju levicu, koja bi odbacila i nacionalizam i (neo)liberalni kapitalizam.
Ne radi se o novcu, već o zloupotrebi „rokova“ radi kažnjavanja Grčke. Zašto Evropa to čini? Zašto su njeni lideri protiv referenduma i nekoliko dana odlaganja roka sledeće otplate kredita?
Za moju generaciju, identitet Evrope određen je padom Berlinskog zida. Tada sam imao 14 godina. Ne želim da novi simbol Evrope bude zid između Mađarske i Srbije ili zid nepoverenja između evropskih zemalja.
Nisu se razvijali scenariji o tome šta raditi ako u Srbiju stigne na primer 60 hiljada migranata. Nezvanična statistika kaže da ih je baš toliko sada u Srbiji. Po broju ljudi, to je jedan Paraćin.
Politiku štednje na kojoj insistira nemačka vlada, Amartja Sen je uporedio sa lekom koji sadrži mešavinu antibiotika i otrova za pacove. Grčka vlada sve vreme izbegava otrovne delove ovog leka.
Uvereni da zastupaju stav većine, 400 studenata je u ime akademske zajednice pozvalo Vučića i Nikolića da ne odlaze na dvadesetogodišnjicu u Potočare.
Zbijmo redove, centralizujmo vlast… U suprotnom, neće nas ostati ni za beogradski pašaluk, ma ni za krug dvojke, more ni za onu jednu šljivu.
Grčka drama hrli ka raspletu. Tek pošto se okonča, saznaćemo da li smo gledali tragediju ili komediju. Pri tom, njeni učesnici i posmatrači uveliko se razilaze u pogledu priželjkivanog srećnog kraja.
Suočen sa ultimatumom Trojke, Cipras je raspisao referendum. Ova odluka je izazvala brojne komentare o neodgovornosti grčke vlade. Ali Cipras je učinio pravu stvar, iz dva razloga.
Miša Brkić nema pravo da priziva kralja Ibija u svom pisanju, koje odiše nadutošću i potpunim odsustvom duhovitosti i ironije, kako se jedino može razumeti njegovo izrugivanje Grcima i levičarima.
Poruka iz Brisela glasi: ako želite da ostanete u evrozoni morate prihvatiti sve naše uslove. Na grčkom referendumu građani će glasati o tome da li su spremni da zbog evra žrtvuju demokratiju.
Nazivanje Sirize ultralevičarima i dodavanje priloga levičarsko uz svaki negativni pridev, ne uliva poverenje u autora i više liči na izraz ideološke mržnje nego na ozbiljnu analizu.
”Narode moj”, kukavički viče u svom dramatičnom tv obraćanju grčki ultralevičarski premijer, koji je do skoro obećavao med i mleko a sada jadno poziva u odbranu nacionalnog dostojanstva.
Ministarka Udovički kao prvi cilj racionalizacije pominje smanjenje broja zaposlenih u oblastima zdravstva, policije, pravosuđa i odbrane. Na ovom novom spisku nema državne uprave i obrazovanja.
Ne mislim na onaj dan kad je pušten Orić. Mislim na prethodni dan kada je osuđen Vladimir Vučinić, sudija Višeg suda u Beogradu. Onaj koji se usudio da Miškoviću vrati pasoš.
Evropska unija je imala 60 godina da se opredeli da li želi zajednicu koja se ravnomerno razvija ili klub međusobno konkurentnih članova. Ona taj izbor još uvek nije napravila.
Evropa mora da spase Grčku. Ni njen ostanak u evrozoni nije dobro rešenje, ali još gori bi bio njen odlazak, koji bi izazvao ogromne ekonomske, ljudske i istorijske posledice. Evropa više nikada ne bi bila ista.
Kažu da je na vest o izbijanju pariske revolucije 1848. Nikolaj Prvi uleteo u dvor, prekinuo ples i izdao kontrarevolucionarnu zapovest: „Na konje! Na Pariz!“ U Putinovom Kremlju vlada slično raspoloženje.
Glavna urednica Politike ne razlikuje novine i listove od onih koji ih prave, pa im pripisuje pristojnost, ugled i profesionalizam, kao što sebi daje pravo i da komentariše bilo čiju čast.
Čovek koji u knjižari prelistava knjige je skromni rođak šetača, kao što su posmatrači izloga sanjari slični kustosima muzeja. Svako od njih u svojoj glavi sklapa svoju nevidljivu biblioteku ili muzej.
BH Dani – …pa je ipak došao. Prvo kod vojvode Slavka Aleksića na Jevrejskom groblju, pa u Srnu kod vojvode Riste Đoge. O čemu je svjedočio vojvoda Šešelj…
“Komunizam, taj veliki neprijatelj umetnosti, gotovo je iskorenjen. Mislim da je globalizacija nešto najbolje što se desilo svetu. Zbog nje male i siromašne zemlje rastu i modernizuju se“.
Igrom slučaja doputovao sam u Beograd istim avionom kojim su stigli i zlatni orlići. Čestitam im i ovom prilikom. Momci k’o momci, mladi, lepi, lepo vaspitani. Veselili se u avionu, smejali se, pevali.
U skladu sa rečima predsednika vlade, pitanje glasi: kakav problem ima „99,9“ odsto „Srba“ da jasno kaže da je „0,1“ odsto „Srba“ počinilo gnusne zločine i da treba učiniti sve da se spreči da se to ponovi?
Posle masovnog glasanja za gej brak u Irskoj, ljudi su počeli da se pitaju: dobro, a kada će legalizovati abortus? Ispostavilo se da je ljudima lakše da prihvate istopolni brak nego reproduktivna prava žena.
U zemlji u kojoj se svuda i na svim nivoima raspravlja samo o svetskim pitanjima, o odnosu između Rusije, Amerike, Kine i slično, za „male stvari“, poput vodovoda i kanalizacije, malo ko mari.
U proteklih godinu dana su pod nerazjašnjenim okolnostima u policiji smenjeni ljudi koji su vodili borbu protiv organizovanog kriminala. Reč je o Rodoljubu Miloviću i Slaviši Sovtiću.
Da nije bilo najave mađarske vlasti da će podići ogradu duž granice, ne bismo ni obratili pažnju na imigrante. Ne zato što ih nema po našim parkovima i stanicama nego zato što nam nisu bitni.