Patrijarh mržnje
Čelnik organizacije čiji su visoki službenici osvedočeni homoseksualci ponovo je iskoristio priliku da povodom Parade ponosa iskali bes nad onim delom sveta koji mu nije po volji.
Čelnik organizacije čiji su visoki službenici osvedočeni homoseksualci ponovo je iskoristio priliku da povodom Parade ponosa iskali bes nad onim delom sveta koji mu nije po volji.
Evgenij kaže da je ovo rat ideologija, između ruskog sveta koji se bori za svoju pravoslavnu hiljadugodišnju tradiciju i zapadnog sveta koji više ne veruje u porodice sa majkom i ocem (aludira na gej prava).
Uštede na platama su mera koja nije u suprotnosti sa zakonom. Ali penzije su stečeno pravo i ne obračunavaju se svakog meseca. One su utvrđene u fiksnom iznosu rešenjem koje penzioner dobija kada se penzioniše.
Sa stanovišta održivosti javnih finansija, važan je čitav skup posledica. Samo smanjenje javne potrošnje neće imati za posledicu brži privredni rast. Naprotiv, delovaće recesiono, jer se smanjuje potrošnja.
Dok je Dačić bio premijer, prokomentarisao je predloženo smanjenje plata i penzija rečima: ”Pa to zna i moja baba”. Čime je hteo da javno omalovaži takav predlog MMF-a.
U svom novom romanu, underground pisac Maks Finegan pominje i Beograd: kod Kalenić pijace policajci su bez reči objašnjenja uhapsili dečaka koji je pred blago hipnotisanim građanima na klarinetu svirao džez.
I ove godine kruže vesti kako Parade neće biti. Naime, pet policijskih sindikata je najavilo štrajk za 26. septembar, a štrajk će biti u toku i 28. kada je najavljena Parada.
Benjaminova formula, moćna kao filmski reflektor, trebalo bi da bude stalno fiksirana na pop kulturu, ritualni aparatus američkog kapitalizma, kao što je nekad bila usmerena na dela evropske buržoazije.
Obavezna lektira: Govor gradonačelnika Udina kod spomenika ubijenim slovenačkim antifašistima, četvorici mladića koji su još 1929. godine umrli uzvikujući: Živela Jugoslavija – Smrt fašizmu.
Postoje dobri i loši tajkuni, postoje moji i oni koji nisu moji tajkuni, prijateljski i neprijateljski. Oni prvi su sposobni privrednici, a za one druge me baš briga. Tako rezonuje premijer Vučić.
Ove godine najteže će biti da od prajda održanog u uslovima autoritarnosti načinimo demokratski fenomen. Njegovi organizatori treba da razmisle o tome kako da parada ponosa zadrži svoju političku i kritičku oštricu.
Izveštavanje o LGBT populaciji je po pravilu incidentno. Trodnevno izveštavanje o nasilju nad Denisom bilo je aljkavo i indiferentno. Ali sve što se nije dogodilo u tekstovima, dogodilo se u komentarima ispod njih.
Izgleda da je ovaj mir u kojem su protekle pripreme za škotski referendum o samostalnosti – a po svemu sudeći, tako će proći i samo glasanje – u stvari još jedna perverzna epizoda globalne antisrpske zavere.
Dok je sadašnja vlast bila opozicija, njoj je za ”divljanje” kursa bila kriva vlast koja je to „radila u dosluhu s tajkunima“. Pošto sad nema opozicije da okrivi vlast, onda se vlast dosetila da okrivi – mešetare.
Odluka o otkupu svih akcija PKB-a i zaokruživanje državnog vlasništva direktan je nastavak politike Dragana Đilasa, pa bi se moglo govoriti o kontinuitetu „Đilas-Mali agrarne politike“.
Nije lako odbaciti opsesivno zastupanje doktrine propale ekonomije, kada se za nju zalažu centralne političke figure. Kongresmen Pol Rajan upozorio je 2009. na „preteću senku inflacije“…
Ruska kultura zaista postoji i svetskoj baštini je ostavila velika književna i muzička dela. Ali ona je postala velika tek pošto je Rusija postala evropska zemlja. Bez toga ne bi bilo Tolstoja i Čajkovskog.
Kao savremeno kapitalističko društvo, Škotska se suštinski razlikuje od Nove Kaledonije, zemlje u razvoju koja se bori sa nasleđem francuskog kolonijalizma. Ali težnja za nezavisnošću spaja ove dve države.
Prije nekoliko dana u BiH je zvanično počela predizborna kampanja za opšte izbore koji će se održati 12. oktobra. Krenulo je, moglo bi se reći, dosta burno.
Nekoliko mišljenja o škotskoj nezavisnosti: Škotski glasači razmišljaju o razlici između zemlje i novca. Od njih se možda traži da glasaju za oblik nacionalnog entiteta koji više ne postoji. Bilo bi lepo da postoji ili da oni veruju da postoji.
Iskoristio sam vrištanje po susednim stanovima i u štampi kako bih razumeo proces transformacije iscrpljujućeg rada mladih sportista u petparačku nacionalnu ideologiju.
Na delu je status quo, samo je Vučićeva izvedba „parazitskog sistema“ radikalno nihilistička. Njeni izvođači ne veruju da se u Srbiji bilo šta može promeniti, niti to hoće, niti znaju šta i kako da menjaju.
Svejedno je hoće li se Hrvatska nazivati koloniziranom provincijom ili provincijaliziranom kolonijom, pošto se pokazala dovoljno fleksibilnom da može s uspjehom podnositi obje odrednice.
U noći u kojoj su mediji objavljivali kako se pobeda naših košarkaša slavi i u Republici Srpskoj, stigla je vest da je u centru Beograda napadnut mladić, strani državljanin, gost konferencije o LGBT pravima.
Postoji direktna veza izmeđa prebijanja mladog Nemca i pretnji i iživljavanja nad učesnicima Parade ponosa. Tu vezu snaže država koja se pred pretnjama povlači i građani koji pokazuju da ih se to ne tiče, dok ne počne da ugrožava njihov imaginarni ugled.
Zakon kojim se Srbija, Makedonija i BiH proglašavaju za takozvane sigurne zemlje, nemačke organizacije za ljudska prava i zaštitu izbeglica smatraju krajnje nekorektnim.
Fukujamin čitalac biće prepušten depresivnom paradoksu. Liberalna demokratija ostaje najbolji sistem, ali ako ne uspe da savlada institucionalno propadanje, istorija se neće okončati s praskom već s jaukom.
Imam jednu poruku za Škote: treba da se plašite. Rizici samostalnosti su ogromni. Možda mislite da će Škotska biti kao Kanada, ali verovatnije će biti kao Španija, samo bez sunca.
Blog Mijata Lakićevića – Vučić, ma koliko mu posle Kine to delovalo kao trice i kučine, treba da ode u Majdanpek i počisti ono što su njegovi tamo napravili. Za ekonomski razvoj i opštu dobrobit Srbije to je važnije.
Gradsku vlast sada ne čine propali advokati, kao u vreme DS, nego propale kafedžije i bankrotirani vlasnici butika. To je gradska vlast, koja je protivzakonito odobrila postavljanje kafana na jezeru.
San Izraela da svi oni nekako nestanu nikada se neće ostvariti. Oni neće otići i neće biti izbačeni. Oni su tu zauvek. To je njihov “sumud”, njihova postojanost.
U Srbiji se svake godine broj građana smanjuje za 60.000. Imamo više penzionera nego zaposlenih: na jednog zaposlenog dolazi 1,1 penzioner. Ove godine davanja za penzije iznose rekordnih 25% ukupnog budžeta.