Prijatelji i interesi
Neprijatelji su oni koji nisu prijatelji, čak i ako su partneri. Ako partneri u jednoj stvari mogu biti neprijatelji u drugoj, onda je rusko savezništvo sredstvo u neprijateljskom sukobu sa zapadnim partnerima.
Neprijatelji su oni koji nisu prijatelji, čak i ako su partneri. Ako partneri u jednoj stvari mogu biti neprijatelji u drugoj, onda je rusko savezništvo sredstvo u neprijateljskom sukobu sa zapadnim partnerima.
Prikaz knjige Paula Masona: U pitanju je veoma ambiciozna knjiga. Na manje od 300 strana tumači se 300 godina kapitalizma, pokušaji da se on zameni socijalizmom i pokazuje se njegova buduća transformacija.
U poslednjih šesnaest godina američko obrazovanje je zarobljeno i udavljeno standardizovanim testovima. Preciznije rečeno, ne samim testovima već opsesijom njima federalnih i državnih vlasti.
Prvo će, objašnjava Šarčević, za svako dete biti utvrđeno koliki su mu dometi. Ako se na primer proceni da dete može imati vrlodobar uspeh, a ostvari dovoljan, nastavnik će biti kažnjen manjom platom.
Šta bi mogli da imaju zajedničko francuski crtač stripa David Pridom i australijska profesorka komparativne književnosti sa Kornel univerziteta Gejl Holst-Vorhaft? Odgovor je: fascinaciju rebetikom.
Mama je rekla: „Dida Mraz je ove godine odlučija zaobić Hrvacku!“ Damjanica je pitala: „A zašto?“ Mama je rekla: „Zato šta je ispravno zaključija da je to grozna zemlja!“
Lista koju sam sačinio po svojoj, a moguće i uz iščitavanje opšte nevolje, postavljena je naopako: od desetke do nule. Naopaka lista najvažnijih primera besmisla je samo nedužni svedok zlosrećnih vremena…
Dok se ne dokaže suprotno verovaćemo da je Predrag Bubalo nevin i da je sudija koji je tako presudio sudio po zakonu – na tome počiva ljudska civilizacija.
Posle Kosova maline su najčešća tema u srpskoj javnosti. Nekada smo se njima bavili onih nekoliko proletnjih ili letnjih meseci oko berbe, a sad iz medijskog fokusa ne izlaze po vascelu godinu.
Da li je pravedno da se strani državljanin isporuči državi u kojoj će biti izložen mučenju? Jeste. A kada na lokalnim izborima siledžije otimaju telefone i fizički napadaju pripadnike drugih stranaka? I to je pravedno.
Nije da to tek sad vidimo, ali se na slučaju jelka to najjasnije demonstrira. I ranije su se u raznim situacijama manifestovale pojedine karakteristike idiotizma, ali oko jelke su se sve sakupile na jednom mestu.
Moskovljani su odahnuli: saobraćaj u gradu je ponovo uspostavljen nakon odlaska Vučića. On nam je objasnio da zbog njegove posete nisu čistili sneg, već desetine hiljada kola.
Činjenica da su kozaci prikazani kao organizovana grupa na ivici pa i s one strane zakona, odnekud je protumačena kao tendenciozna uvreda na račun Rusa i Rusije.
Nasilje je dobilo mnoge dodatne, hibridne oblike. Ono je evoluiralo u socijalni pokret čitave društvene gomile, a njena platforma je osobena filozofija poželjnog ponašanja rulje u društvu kojem rulja i rukovodi.
Zar sad da padne kad je uspeo da o Beogradu pišu najveći svetski mediji? Doduše, zbog kriminala oko basnoslovno plaćene jelke, ali svejedno, toliki publicitet nije pošao za rukom ni većima od njega…
Primera okupacije ljudskih i materijalnih resursa ima praktično u svim oblastima života. Taj i takav sistem mogao je, i morao, da osmisli, organizuje i kontroliše samo neko na vrhu političke piramide.
Ova priča je postala novo jevanđelje. Ako tokom neobaveznog razgovora slučajno dovedete u pitanje ovaj narativ, rizikujete prekorne poglede ili otvoreno neprijateljske reakcije – čak i od starih prijatelja.
Vest kaže da je bačena bomba, ali da nema razloga za brigu: napadač je zbog mraka promašio metu i na sreću niko nije stradao. Tako vest nije da se na Zvezdari bacaju bombe, nego da je bombaš promašio.
Što bi se ratnom terminologijom reklo, ova vlast koristi nesrazmernu silu, kako u parlamentu tako i na izborima, od mesne zajednice pa naviše.
Prosto odjekuje tišina koja je oko ruskog humanitarnog centra u Nišu nastala tokom Vučićeve posete Moskvi. To je trebalo da bude jedna od najvažnijih tema razgovora, a nije ni pomenuta.
Događaj koji se sredinom decembra odigrao u velikoj dvorani Centra međunarodne trgovine u Moskvi u medijima je nazvan XIII velika pres-konferencija predsednika Putina. Ali to nije bila nikakva pres-konferencija.
„Svi smo zabrinuti posle ovoga, ali građani koji nisu na pozicijama i funkcijama su bezbedniji od nas“, izjavio je zamenik gradonačelnika Niša povodom paljenja automobila gradskih i policijskih funkcionera.
Ovoga puta je povod bila serija razgovora o lokalnim problemima koje sprovodimo u mesnim zajednicama na Novom Beogradu.
Bio je to susret provincijalne snishodljivosti i imperijalne ravnodušnosti. Onoliko koliko je razmetljiv u svom dvorištu, toliko je Vučić skrušen kao gost. Uglavnom, nije bilo nasrtljivog ljubljenja kao sa Nikolićem.
Na svečanosti povodom 39 godina postojanja SAJ-a ministar policije je podsetio da su „ovi ljudi prošli svašta“ i uvek bili tamo „gde ih je Srbija zvala i gde ih je Srbija slala“.
Kako se oblikuje naša svakodnevica? Kako teče partijska mobilizacija nepismenih masa, koje ojačane pripadnošću jednoj ideji ulaze u posao „modernizacije Srbije“.
U trenutku dok se pisalo o još jednom tipičnom slučaju partnerskog nasilja u Srbiji, na Novom Beogradu je muškarac pucao u ženu, a na televiziji Pink se raspravljalo o nasilju žena nad muškarcima.
U potpunoj tišini – poslaničkoj, stručnoj, sindikalnoj, opštenarodnoj, izmenjeni su osnovni zakon koji uređuje radne odnose, dva veoma važna zakona iz oblasti socijalnog osiguranja i socijalne zaštite…
Vara se svako ko potcenjuje njegovu političku inteligenciju i sumnja da on ne razmišlja o trenutku kada će se pred njega postaviti novi politički zahtevi, koji bi mogli da iz temelja uzdrmaju njegovu apsolutnu vlast.
Jubilarni broj Pečata ne bi zaslužio analizu da svoj tekst, naslovljen sa „San o slobodi“, nije priložio i srbijanski apsolutista Aleksandar Vučić. Već iz naslova se vidi da političke slobode u Srbiji nema.
Vučić je bio zvezda otvaranja novog Kliničkog centra u Nišu. Koliko god se RTS trudio da ovaj nesumnjivo značajan događaj ne bude samo promotivna aktivnost, glavnu ulogu je ipak imao – Vučić.
Iz ugla Brnabić, vlada se trudi ali rezultata nema, jer je društvo polarizovano. A polarizuju ga opozicija i novinari – oni su krivi što rezultata nema, a ne oni koji u svojim rukama drže sve poluge moći.