(Re)kapitulacija 2017
U potpunoj tišini – poslaničkoj, stručnoj, sindikalnoj, opštenarodnoj, izmenjeni su osnovni zakon koji uređuje radne odnose, dva veoma važna zakona iz oblasti socijalnog osiguranja i socijalne zaštite…
U potpunoj tišini – poslaničkoj, stručnoj, sindikalnoj, opštenarodnoj, izmenjeni su osnovni zakon koji uređuje radne odnose, dva veoma važna zakona iz oblasti socijalnog osiguranja i socijalne zaštite…
Bogatiji deo sveta u dolazećim decenijama neće ostvarivati stope rasta azijskih džinova – Kine, Indije, Vijetnama, Tajlanda, Indonezije. Azijska srednja klasa će zauzimati „teritoriju“ sadašnje zapadne srednje klase.
Vara se svako ko potcenjuje njegovu političku inteligenciju i sumnja da on ne razmišlja o trenutku kada će se pred njega postaviti novi politički zahtevi, koji bi mogli da iz temelja uzdrmaju njegovu apsolutnu vlast.
Jubilarni broj Pečata ne bi zaslužio analizu da svoj tekst, naslovljen sa „San o slobodi“, nije priložio i srbijanski apsolutista Aleksandar Vučić. Već iz naslova se vidi da političke slobode u Srbiji nema.
Vučić je bio zvezda otvaranja novog Kliničkog centra u Nišu. Koliko god se RTS trudio da ovaj nesumnjivo značajan događaj ne bude samo promotivna aktivnost, glavnu ulogu je ipak imao – Vučić.
Iz ugla Brnabić, vlada se trudi ali rezultata nema, jer je društvo polarizovano. A polarizuju ga opozicija i novinari – oni su krivi što rezultata nema, a ne oni koji u svojim rukama drže sve poluge moći.
Lanjske godine, negde pred kraj decembra, penzioneri su u svojim sandučićima zatekli dirljivu literaturu: zahvaljujući vašem odricanju, Srbija je napunila budžet i može spokojno da gleda u svetlu budućnost.
Ako Vučić ne pobedi na izborima – Srbija ne treba da postoji. Verodostojnost ove izjave nije potvrđena, ali sasvim bi ličilo na njega da uprkos zaduženju da brani zemlju olako preti njenim nestankom.
Opstrukcija rada skupštine i onemogućavanje opozicije da se uključi u raspravu o budžetu je bila kap koja je prelila čašu. Zato je CRTA odlučila da zatamni sajt Otvorenog parlamenta.
Ovako, dakle, umire srpski parlamentarizam – ne uz prasak, nego uz zvuk zvonceta predsedavajućeg i 300 puta ponovljene reči – „Da li se neko javlja za reč? Niko“. Tamo gde nema razgovora, nema ni parlamenta.
U skupštini je srušen pravni poredak kao onda u Savamali. Samo što ti koji su rušili nisu nosili fantomke. Vučić je učinio ono što je obećao: nije rušio noću, nego u po bela dana pred kamerama.
Za Tanju Tagirov, koja bi o ovome pisala bolje: Vučić je izjavio da se slaže sa primedbama iz Brisela da je pravosuđe u Srbiji neefikasno i izloženo političkim uticajima, ali da su to nasleđeni problemi.
Govor povodom Dana ljudskih prava: Proveo sam dobar deo svog života zastupajući diplomatiju i dijalog umesto rata i sukoba i u tome se često suočavao sa otvoreno neprijateljskim reakcijama.
Nisam načisto šta ta složenica, nesvojstvena našem jeziku, znači: Najevropljanin. Superlativ tamo gde mu mesto nije. Zamislite: Najcrnotravac, Najaleksinčanin, Najbelopalančanin. Najjagodinac!
U duhu božićnih praznika, ponuda britanskog ministarstva za visoko obrazovanje deluje primamljivo: tri godine fakulteta za dve godine studiranja, uz niže troškove i povećanje državnog budžeta.
Globalizacija je okvir u kome se odvijaju promene nivoa nejednakosti. Neke su dobre, kao pad nejednakosti u svetu zbog rasta u Kini i Indiji, a neke loše, kao propast srednje klase u većini bogatih zemalja.
Voleo je da piše pesme u kuhinji dok njegova žena kuva. Staviti ga u sobu s pogledom na francusku rivijeru ili u kuću u švajcarskim Alpima bilo bi rasipanje novca, jer ga prevelika prirodna lepota uspavljuje.
U prva 4 meseca ove godine u Italiji je prijavljeno oko 1.500 slučajeva malih boginja. Kao odgovor na epidemiju, italijanska vlada je donela zakon o obaveznih 12 vakcina.
Navodno traje javna debata o promeni Ustava. Ne zna se ko i sa kime razgovara, niti kako i o čemu se razgovara. To liči na tobožnju javnu debatu pre donošenja zakona o obrazovanju i medijske strategije.
Sportisti iz „okrivljenih“ država mogu se takmičiti samo kao pojedinci. Tako treba tretirati sve sportiste. To bi suzbilo razulareni šovinizam koji je Hitler raspalio 1936 – a sportisti bi nastupali kao građani sveta.
Skandal u vezi sa dopingom ruskih sportista pokazuje da na zapadu više nema nikoga – ni diplomate, ni deputata evropskog parlamenta, čak ni politikologa – ko bi stao u odbranu zvaničnog stava Rusije.
Uspon militantnog parohijalizma sa obe strane Atlantika proučava se iz svakog ugla. Jedini slabo istraženi je neprestani klasni rat protiv siromašnih koji traje od sredine 70-ih godina prošlog veka.
Nema dana bez vesti o neofašističkom ispadu negde u svetu. Najzgusnutije je u Evropi, pre svega u njenom istočnom delu. Izreka da pobednici pišu istoriju bledi pred činjenicom da je poraženi masovno prekrajaju.
On je superheroj rada, prvi u svemu, važniji od svih, bitniji od Vlade i premijerke, pametniji od svih doktora nauka, u ekonomiju se razume bolje od prof. Miodraga Zeca, ratnu tehniku ima u malom prstu.
S tom razlikom što likovi u crtaćima ne podležu ovozemaljskim zakonima – mogu na primer da hodaju po vazduhu dok ne pogledaju nadole – dok likovi u vlasti ne podležu zakonima ove zemlje.
Treba li joj verovati kada tvrdi da će ugovor o koncesiji za aerodrom i svi njegovi aneksi biti javni, ako odbija da postupi po presudi Upravnog suda upravo u vezi sa tajnošću dokumenata o koncesiji.
Na mrežama se pojavio slučaj ničije bebe u Tiršovoj. U pitanju je moralna dilema i veliki problem kasnog kapitalizma: devojčica sa hidrocefalijom ne dobija dovoljno pažnje i to je alarmiralo majke ostale dece…
Srbija će ovaj Međunarodni dan ljudskih prava obeležiti krajnje vašarski – u hali Beogradskog sajma, uz prigodan program, narodne nošnje, ručnu radinost, stare zanate i gastronomske specijalitete.
Demokratija može biti gora za siromašne od samovolje autoritarnog vladara. Država relativno nezavisna od elite može više brinuti o opštem interesu od demokratske vlasti koja je u realnosti vlast bogatih.
„Zaslužuje li Slobodan Praljak himnu na komemoraciji?“ postavi pitanje građanka zamišljeno zureći u ekran svoga laptopa. „Misliš – zaslužuje li Slobodan Praljak komemoraciju?“ zbunjeno je pogleda suprug.
Nije bilo nijednog razloga da trojica predsednika iz BiH dođu u Beograd. I nije bilo nijednog razloga da razgovaraju o stvarima o kojima su razgovarali, jer su one u domenu vlada, a ne predsednika država.
Kao što ekonomsku nauku treba spasiti od neoliberalizma, globalizaciju treba spasiti od hiperglobalizacije. Treba pustiti zemlje da same kroje svoje ekonomije.