Uspon neliberalne demokratije
Evropski neliberalni lideri znaju da će im dani brzo biti odbrojani ako ih prekomerna potrošnja gurne u finansijsku krizu i primora da zatraže pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda.
Evropski neliberalni lideri znaju da će im dani brzo biti odbrojani ako ih prekomerna potrošnja gurne u finansijsku krizu i primora da zatraže pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda.
Air Serbia odbija da prihvati da je napravila grešku, odbija da se izvini i na kraju – pritiska roditelje zbog njihove najave da će potražiti zaštitu na sudu. Ti pritisci kompanije takođe su u suprotnosti sa odredbama Zakona.
Zašto bi iko očekivao da bi jedna zajednica država vladavinu prava i borbu protiv korupcije, kao nešto što po definiciji treba da koristi građanima Srbije, stavila ispred prioriteta sopstvene spoljne politike.
Vučić je, pojurili su da izveste prijateljski nastrojeni mediji, „zagrmeo“ i „odbrusio Evropskoj uniji“ da su Srbiji Kosovo i odnos sa Moskvom prioritet, a ne „ova stvar“ koju zahteva EU. „Stvar“ je, inače, vladavina prava.
Po ko zna koji put, u svom ko zna kojem po redu obraćanju naciji, predsednik države nam je držao pridike o našem mentalitetu. Pogađate već, naš mentalitet je kriv za sve nevolje.
Sve što je o konkurenciji i Ikei rekao Lakićević meni nije sporno. Nejasno je ipak da li iz dolaska Ikee Lakićević, kao i predsednik, zaključuje da je Srbija „normalna i moderna“.
Kritika izjava predsednika Vučića proširila se na kritiku, tj. omalovažavanje Ikee. Te „nema status prestižne kompanije“, te reč je o „prodavnici jeftinog nameštaja“… I da je sve to tačno, šta u tome ima loše?
„Ludakova teorija“ glasi: suština efikasnog nuklearnog zastrašivanja jeste proizvođenje „straha“ i „panike“ u svesti neprijatelja, a za to nije dobro da se „prikazujemo kao sasvim racionalni i hladnokrvni ljudi“.
– On nije čovek, on je ministar. Ne može ministar da govori ovako. – Pa šta da radim kad tako govori. Evo, imam snimak. – Dobro, rekao je, ali mi smo javni servis. Moramo to malo da servisiramo.
U najkraćem, „obnova zadrugarstva“, o čemu širom Srbije upravo teče „javna rasprava“, zapravo je paravan za učvršćenje i proširenje „izborne baze“ vladajuće Srpske napredne stranke.
Najveći strah je pomisao da dolazak Trumpa u Belu kuću znači da na kormilu zemlje imamo čoveka koji je dovoljno lakomislen, impulsivan i glup da dovede svet na ivicu nuklearnog rata.
Vulin je oglašavao svaku čarku sa susedima, pokušavajući da tako javno obnovi samoljubivu i arhaičnu hipotezu vladara i vlasti: neprijatelj nikada ne spava, kao što nikada ne spava ni predsednik Srbije.
Građani treba da shvate – tu su gde su, ne zbog katastrofalne politike predsednika, nego zato što su lenji, glupi i neinventivni, za razliku od svojih novih gospodara koji su oličenje protestantske vrline.
U zgradi Rektorata održana je javna rasprava o nacrtu Zakona o visokom obrazovanju. Predlog novog zakona u septembru će ući u skupštinsku proceduru, a reakcija javnosti na taj nacrt praktično nema.
Nije prvi put da se ovde dolazak jedne strane kompanije s ponudom slabijeg kvaliteta slavi kao nacionalni uspeh. Setićemo se dolaska restorana McDonald’s krajem osamdesetih godina XX veka. Pesme su pevane o tome.
Google se već neko vreme nalazi u nezavidnom položaju. U toku je zvanična istraga koja treba da utvrdi da li Google, suprotno zakonu, žene plaća manje nego muškarce.
Priča Sama Sheparda (1943-2017) iz 2009. godine: Ponovo krstarim ovom zemljom bez posebnog razloga. Ponekad bi mi samo iskrslo neko ime u glavi i odmah bih tamo krenuo. Ovog puta ka Normalu…
Nemačka autoindustrija može da radi šta hoće. To je kao sa bankama: ako su prevelike da propadnu, onda su one iznad zakona, a političari imaju puno razumevanja za njih – čak i Zeleni.
Ministarstvo finansija i Vlada već su prekoračili rokove za pripremu nacrta, odnosno predloga završnog računa za 2016. A nema ni završnog računa za 2015.
Nijedno udruženje građana, pa ni Savet za štampu, ne može odlučivati o pravima i interesima stranaka u sporu, jer su ta pitanja u (makar i delimično) demokratskim zemljama u nadležnosti sudova.
Ovo ludo vreme je dobilo ime. Nazvali su ga – Lucifer. Preporuka lekara je da se, dok Lucifer ne prođe, ne izlazi iz kuća. Nažalost, ne i da se ne izlazi u javnost: vrelo vreme izmamilo je mnogobrojne neprimerene izjave vlasti.
Obratite pažnju na nalepnice na kolima hitne pomoći: veliki broj tih kola Srbija je dobila kao donaciju. Svaka osoba slabijeg zdravlja u Srbiji potencijalni je strani plaćenik, i to u doslovno egzistencijalnom smislu.
Rusko pravosuđe nema načina da istraži prestupe na teritoriji Čečenije. Ramzan Kadirov ima licencu za svako nedelo i svaku svinjariju u svojoj republici, koju mu je izdao lično Putin.
Iz nove pesme: prijatelj mi je dao dragocenu stvar / komadić Berlinskog zida / ali ovaj zid koji grade / kroz srce moje zemlje / prekriven našom zastavom / taj zid je mrtvački kovčeg za moju zemlju.
Kao i početkom tridesetih godina dvadesetog veka, u većini zemalja prevladava utisak da ako demokratija zaista umire, onda to čini u nekom drugom delu sveta, ali svakako ne kod nas.
Podignite četiri prsta (znak za ’B’), dodirnite vrh nosa palcem i napravite pokret rukom naniže kao da gladite slonovu surlu. Upravo ste rekli „Slon Babar“ na znakovnom jeziku dece Nikaragve.
Tramp je izabran zato što je obećao povratak u imaginarnu prošlost – u vreme kojeg se ne sećamo jer nije ni postojalo, u neko doba u kome je Amerika bila veličanstvena.
Jednakost za LGBT+ osobe u vojsci ne znači napredak za ljudska prava, već označava perfidnu inkluziju marginalizovane grupe u represivni sistem koji tu grupu nužno ponižava i ukida joj sva prava.
Da li je to Vučić mislio na unutrašnji dijalog s onih 600 do 900 hiljada građana Srbije koji smatraju da s njegovom vladavinom ipak nešto nije u redu? Ne, on je gađao najtežu temu, Kosovo.
Iz knjige Ženske ikone XX veka: Kakve god da je uloge igrala, ostaje zapamćena po pogledu, najjačem elementu ikone koju je stvorila: nezavisna, opasna, nekomformistička evropska žena…
Skandal u vezi sa Simensovim turbinama na Krimu, kao i donošenje zakona o novim sankcijama od strane Kongresa SAD – srušili su sve nade u poletno najavljivani „skori dogovor“ Rusije sa zapadom.
Ne samo što je dijalog nedemokratski i orkestriran, nego je i intelektualno i moralno skučen. I kod pisca i kod naučnika, da predsednika i ne pominjemo, upadljivo izostaje svest o istorijskoj odgovornosti.