Izgubljena tela
Neverovatno je da je kulturnoj istoriji 20. veka potreban podsetnik da je Beket bio član francuskog pokreta otpora i da je svoja remek dela napisao neposredno posle Drugog svetskog rata i Holokausta.
Neverovatno je da je kulturnoj istoriji 20. veka potreban podsetnik da je Beket bio član francuskog pokreta otpora i da je svoja remek dela napisao neposredno posle Drugog svetskog rata i Holokausta.
Treba da obnovimo veru naših čitalaca u raspravu zasnovanu na činjenicama i da se posvetimo onome u čemu je fikcija uvek bila najbolja – izgradnji saglasnosti pisaca i čitalaca o tome šta je stvarnost.
Po svojoj priči, narodni poslanik Meho beše svrnuo do fri šopa kako bi kupio neke parfeme. Ali u tom trenutku za njega počinje sudbinska borba između iskušenja i rada nezavisnih unutrašnjih organa.
Neko pod dejstvom Pinka ili Informera bi lako poverovao da će putevi u Srbiji uskoro biti nepotrebni, jer će svi imati lične komplete za letenje na raketni pogon, a nekima će biti dostupni i teleportacioni portali.
Četiri godine smo čekali da saznamo zašto nije doneta jedino ispravna odluka da je Siniša Mali ukrao tuđe radove i predstavio ih kao svoju doktorsku tezu. To nam je objasnila nova rektorka Univerziteta u Beogradu.
Ponekad su postupci koje većina smatra opravdanima zapravo gnusni. Zajednice nekada nanose ozbiljnu nepravdu verujući da su u pravu. Pretpostavimo da živite u takvom društvu. Kako to da znate?
Od 2001. do 2017. prosečna neto plata u Srbiji porasla je 8 puta – sa 5.840 na 47.893 dinara. Kada se, međutim, u obračun uključi i rast cena u istom periodu, povećanje plata drastično opada.
Jedna reč mi se vrti po glavi od američkih predsedničkih izbora. Uzeta je iz naslova bizarnog i divnog romana palestinskog pisca i političara Emila Habibya Tajni život Saeeda Pesoptimiste iz 1974. godine.
Toliko godina posle sloma komunizma levica još uvek nema svoju pesmu. Socijaldemokratiji nedostaje međunarodni duh, osećaj istorijske sudbine, baš kao što joj doslovno nedostaje pesma.
Vlast je do iskeženih zuba naoružana udvoričkim medijima i polugama moći. Golorukom narodu, kojeg vlast smatra privatnom svojinom, dozvoljeno je da se brani – komentarima na tviteru.
Na prosto nizanje istorijskih činjenica odgovoreno mi je histeričnim ličnim napadima, što je reakcija tipična za zavisnika u procesu odvikavanja. Ovde je to Britanija zavisna od svoje nacionalne slave.
U reklami drugog izdanja knjige Matije Bećkovića Kosovo, najskuplja srpska reč pisala je i cena: samo 300 dinara! Ova reklamna mini-burleska odražava suštinu odnosa onih koji odlučuju o kosovskom pitanju.
Dok Trump radi na rušenju globalnog sistema od koga je Nemačka decenijama profitirala, Salvini i Di Maio rušenje evra vide kao poželjan razvoj događaja, koristan za njihovu anti-imigracijsku kampanju.
Mama je rekla: „O pičkaliin materina fašistička!“ Tata je rekao: „Zamisli ti sramote! Sabor će se dilit na Hrvate i na one koji su suvišni!“ Ja sam pitao: „Ko je suvišan?“ Mama je odbrusila: „Šta te briga!“
Režim se ne boji autoritarnog imidža, štaviše, on ga aktivno kreira poredeći se sa režimima u Rusiji, Turskoj i Mađarskoj. Ono što on skriva je slabost – činjenica da je samo marioneta u rukama kapitala.
SAD od Kine traže da ona promeni svoje industrijske politike i propise o intelektualnoj svojini, kao i da se ne protivi Trumpovom uvođenju jednostranih tarifa na uvoz kineskih proizvoda. To neće uspeti.
Deliti zajedničku stvarnost sa svojim sugrađanima pretvara se u neprekidni triatlon čitanja, razgovora i panike. Ovo stvara najgori mogući misaoni okvir za traženje odgovora na moralna pitanja.
Policija nije zadovoljna svojom pozicijom. Predstava u Beogradu je nepouzdani test vernosti predsedniku, priglupa demonstracija mlake sile nepodložne kontroli i upotrebi.
Praktično od početka, strategija onih koji su upravljali pobunom bila je sporazum sa vlastima. Broz je to razumeo, pa je održao govor kojim je podržao studentske zahteve i svi su otišli kući pevajući.
Nakon uvođenja zapadnih sankcija, kremaljska manguparija je krenula da smišlja šta bi mi njima mogli da zabranimo. Ispostavilo se da to nije lak posao. Oni nas snabdevaju svim onim čega kod nas nema.
U jednoj osnovnoj školi je na predlog nastavnice veronauke održana promocija knjige „Kuda ide naša omladina“, u okviru koje je prikazan i film koji sadrži eksplicitne scene prekida trudnoće, to jest abortusa.
Objašnjenje za propadanje Srbije Gligorov daje u okvirima teorije o racionalnom izboru: ona propada upravo zato što se ključni akteri u njoj ponašaju krajnje razborito iz ugla svojih partikularnih interesa.
Teritorijalni integritet velike Srbije brani se na granici pomerenoj sa linije Karlobag-Virovitica na onu Kovilovo-CZKD-DOB, gde nas napadaju rukometašice i učesnici festivala „Mirëdita, Dobar dan!“
Zašto, dakle, Srbija propada? I to praktično već pola veka? Možda zbog klime ili geografije? Ali klima je umerena, a razvijeni svet je dostupan. A opet, pad je već veoma dubok, i ne zaustavlja se.
Počelo je zlatno doba. Došlo je tiho, nezvano, kao prva ljubav u Balaševićevoj pesmi. Prikralo nam se negde prošle nedelje i niko ga ne bi ni primetio da nam nije javljeno sa najvišeg mesta.
„Mirëdita, Dobar dan!“ je redak i jedinstven događaj tokom koga se odnosi grade i unapređuju, a ne narušavaju. Oni su obavili trovanje ovog društva mitovima i krvavim bajkama. Vreme je za drugo lice Srbije.
Pasoši nisu izmišljeni zato da bismo se mi slobodno kretali, već zato da nas zadrže tamo gde jesmo. Oni predstavljaju granice koje države iscrtavaju oko sebe i oko ljudi. Tako je u doba rata i mira.
Uzimaju se pare sa računa, stvari iz kuće i konačno kuća koja se prodaje u bescenje, često poznatom kupcu. Preko milion ljudi čeka neljude da im dođu na vrata i počnu sa popisom. To je masovna tragedija.
Ministrica Divjak svim osnovnim i srednjim školama, kao i đačkim domovima, uputila je pisanu uputu da ubuduće nezaposlenim braniteljima moraju davati prednost pri zapošljavanju na mjestu ravnatelja.
Nikome nije palo na pamet da postavi pitanje – a zašto bi država to uopšte radila. Zašto da zaposleni u državi dobiju još jednu privilegiju: da im se omogući da kupuju stanove za 500 evra po kvadratu?
Nakon 78 dana saznali smo ime kandidata za premijera buduće vlade: Đuzepe Konte. Onda je krenula lavina. On je u CV-u napisao da je studirao na New York City univerzitetu, a tamo ga nema u evidenciji.
Referendumi i izbori nisu isto. Kada političari glasačima prepuste odluku koju se ne usuđuju sami da donesu, to nije samo priznavanje granica svojih ovlašćenja. To je i način izbegavanja odgovornosti.