Kineski vidovdan
Nikolić je prvo bio kineska kopija Šešelja, a sad Tadića koji je bio kineska kopija demokrate i republikanca.
Nikolić je prvo bio kineska kopija Šešelja, a sad Tadića koji je bio kineska kopija demokrate i republikanca.
Fiskalni pakt manifestuje postdemokratsko stanje evropskog društva. Kontinent na kome je rođena demokratija nalazi se pred autoritarnom promenom.
Đilas bi već sada trebalo da se uključi u organizovanje beogradske Parade ponosa.
Oko nejasnosti identiteta žrtve narastao je evropski melanholični imaginarij smrtnosti i prolaznosti.
Živimo u vremenu Jednog dana. Živimo sadašnjost koja je već prošlost, obeležje kriznih vremena.
Biznis i finansije – Sednica Saveta Evropske unije 28. i 29. juna istorijska je po tome što je drugog dana u zoru saopšteno da su se učesnici složili.
Jedno misli, drugo govori, a radi sasvim treće – političar.
Boris Nejaki je razmenom bolova sa Dačićem izdao Zorana Đinđića. A Dačić Miloševića nikada izdao nije.
Tadićevo povlačenje otvara put da DS izađe iz ideološke dezorijentisanosti i da se zahvali svojim funkcionerima zaglibljenim u privatne poslove.
Megalomanija, pohlepa i laž – odlike su javnog diskursa Ivice Dačića, naročito otkad je osvojio impozantnih 16% na izborima.
U Srbiji je postignuto puno jedinstvo izvršne i zakonodavne vlasti – one će biti u rukama Miloševićevih političkih naslednika.
Nit misli možemo pričvrstiti i na vlastitu egzistenciju. To je činio Jean-Jacques Rousseau, rođen prije tačno tristo godina.
2007. je izjavio da mu je drugi mandat kao drugo dete. Treći mandat nije dobio, ali nam je zato DS podarila novog premijera – Ivicu Dačića.
Šta će se dalje dešavati sa zajedničkom valutom odlučiće se u Nemačkoj i nigde drugde.
Njegov gazimestanski govor može se posmatrati kao versko-politički ritual, kao nacionalistička liturgija.
Nemačka misli da je ono što je dobro za Nemačku dobro i za Evropu. Evro kriza nije začetak „nemačke Evrope“, nego njen kraj.
U teškom ličnom prtljagu, novi predsednik Srbije doneo je sa sobom i sudbinu zemunske porodice Barbalić.
Nije kriv on, već donosioci odluka koji su kreirali društvo u kome je moguće vaskrsnuti vrednosti i demagogiju prošlog vremena.
Govori nemački ministar finansija, Wolfgang Schäuble.
Neki standardi se ipak uspostavljaju, doduše u Norveškoj, gde je tužilac tražio da se Brejvik proglasi neuračunljivim, a ne krivim.
Filozofsko nasleđe Ivana Iljina, ruskog Nikolaja, godinama se propagira iz Kremlja.
Kako je ovaj Nemanja rušitelj razumeo istoriju, trebalo bi da oni u Sarajevu sruše sve crkve, i katoličke i pravoslavne – i svi da sruše sve.
Njemačka je nova novcijata od glave do pete. Prilično neprijatno. Sve zastrto nekom navodnom restauracijom.
Preko ramena – Jedan od stereotipa o Italiji glasi da se u njoj sve bazira na tri stuba: Crkva, Politika i Fudbal.
Štednja nije neoliberalna. Potrebu da se poveća štednja ne stvara MMF, već stanje u kome se privreda nalazi.
Čudno je da naša ekonomija uopće još diše i da preduzetnici nisu postali izumrla vrsta.
Šutanovac je fotorobot demokrate zbog kojeg će ta stranka na sledećim izborima doživeti pravo poniženje i pravi odron.
Ako Evropljani ne naprave korak ka federalizaciji, uskoro će shvatiti šta zaista znači gubitak suvereniteta.
Komični aspekat američke politike je ushićenje sa kojim ljudi biraju princa, a onda padnu u očaj kad se on pretvori u žabu.
Možda bi bilo bolje da je pobedila Siriza. Tačno je da je njen program lišen realizma, ali bi na vlast došli nova stranka i novi ljudi.
Sloboda od straha – taj zahtjev ključ je i tajna zavodljivosti političke filozofije Judith Shklar.
Grčka kriza je posledica članstva Grčke u evrozoni. Ona plaća cenu stare zablude da posedovanje „čvrstog“ novca izjednačava slabu i jaku privredu.