Lapsus koji to nije
Krajišnik je Nikolića nazvao predsednikom Miloševićem, a onda pojasnio da je davnih dana tu redovno dolazio kod Slobodana Miloševića i dodao: „Predsednici se menjaju, zgrade ostaju, a srpski narod je večit.“
Krajišnik je Nikolića nazvao predsednikom Miloševićem, a onda pojasnio da je davnih dana tu redovno dolazio kod Slobodana Miloševića i dodao: „Predsednici se menjaju, zgrade ostaju, a srpski narod je večit.“
Putinova komunikacija sa javnošću je suprotna onoj Donalda Trampa: umjesto tvitova u 140-slovnim rafalima, on režira rijetke, brižljivo koreografisane predstave koje se protežu u nedogled.
Bilo je potrebno 4 godine ove vlasti, pa da se opet ozbiljno progovori o novom ratu za teritorije susednih država. Tako to rade preobraćeni mirotvorci: zaklinju se u mir dok huškaju na rat.
Ledeni dani u Srbiji samo su prividno doveli u hibernaciju Vučićevu hiperaktivnost. On više nema vremena da se bavi spasavanjem zavejanih ili smrznutih, jer je odleteo u toplije krajeve…
Bolje je imati više ljudi kojima je jedina dobrobit to što postoje, nego manje ljudi koji uživaju visoku dobrobit. Ishod bi bio svet pun siromašnih ljudi srećnih što su živi. To je odvratan zaključak.
Predsednik Republike Srbije će se u Beogradu sastati sa ratnim predsednikom Skupštine Republike Srpske i osuđenim ratnim zločincem Momčilom Krajišnikom.
Nikolić je izašao na binu u Banjaluci i sa usiljenim smeškom, koji svakom poznavaocu njegovih nastupa uliva strah, izneo nekoliko nečuvenih teza kao kandidat za još jedan predsednički mandat.
To je on cvrkutao na proslavi Dana Republike Srpske: „RS je postavljena na kostima svetih mučenika, a sve što je postavljeno na krvi za ime Božje, to je vječno i neprolazno.“
Vlada je poništila uredbu o pomoćnoj policiji posle negativnih reakcija javnosti na mogućnost vlasti da formira stranačku policiju, koja bi imala pravo da nosi oružje i hapsi u predizbornoj kampanji.
Posle orošavanja časti i ugleda, ministar policije je dobio još jedan novogodišnji poklon: uredbu koja ga ovlašćuje da po svom nahođenju i bez ikakvog nadzora formira pomoćnu policiju.
Kosovo* je dobilo pozivni broj koji će države koje ga priznaju smatrati državnim, a one koje ga ne priznaju regionalnim. U tome je moć zvezdice: priznanje Kosova više nije uslov za interakciju sa njim.
Kada sam pročitala prvi red Epiktetovog Etičkog priručnika – „Na neke stvari možemo da utičemo, a na neke ne“ – pao mi je kamen sa srca. Jedino na šta možemo da utičemo je naš sud o tome šta je dobro.
Narativ sudije Keranovića u parnici Nebojše Stefanovića protiv NIN-a i novinarke Sandre Petrušić je sudska presuda onoliko koliko je Stefanovićevo pisanije odbranjeno na Megatrendu – doktorat.
Samo dan posle besmislene odluke suda da kazni nedeljnik NIN zbog narušavanja ugleda Nebojše Stefanovića, on je izjavio da je važno da svaka zemlja pokaže „da joj je zakon važniji od politike“.
Desnica elitama kvari uživanje u kapitalizmu. Dok se traga za dubljim uzrocima desničarske revolucije – previše političke korektnosti? – jasno je da su ti uzroci pre svega ekonomske prirode.
Imamo dve naizgled nepovezane vesti: dva policajca su uhapšena zbog sumnje da su odali službenu tajnu, a ministru policije je dosuđena naknada nematerijalne štete od 300.000 dinara.
Mnogi ovdašnji analitičar je sklon da pojmove „teror“ i „terorizam“ smatra sinonimima, mada je teror proizvod države, a terorizam razorno nasilje koje nosi političku poruku neke grupe ili organizacije.
Često gubimo iz vida duboko napet odnos između liberalizma i demokratije. Liberali zaziru od vladavine rulje i tiranije većine kao pretnji slobodama pojedinca…
Pred predsedničke izbore, kada je potrebno opoziciono jedinstvo, pitam se zašto je desetkovana opozicija pod neprekidnim napadom, ne samo nasilničke vlasti, nego i ljudi koji su protiv vlasti.
Aleksandar Ranković je, što se kaže, čovek koga ne treba posebno predstavljati. Prvoslav Raković je u „srcu Šumadije“ podigao Crvenu zastavu, najpropulzivniju industriju 20. veka, otvorivši vrata globalnog tržišta…
Damjanica je rekla: „A zašto nema ništa ispod bora?“ Tata je dignijo glavu sa novina i pitao je: „A šta bi tribalo bit ispod bora?“ Damjana je rekla: „Pa poklon od Dida Mraza!“
Tačno pre godinu dana, u Zagrebu je objavljena knjiga priča Barbare Matejčić “Kako ste?”. Nju pre svega zanimaju društvo i institucije u procesu rastakanja, ili bolje rečeno gubitka svojstava.
Presuda da doktorat Siniše Malog nije plagijat dovodi u nezgodnu situaciju sve profesore koji uče svoje studente da je plagiranje glupo, loše i – krivično delo.
Senat Univerziteta u Sarajevu, nakon sjednice održane 28. decembra 2016, objavio je isti dan Preporuku da se pri planiranju studijske godine vodi računa o terminima molitvi.
Većina u skupštini Srbije očigledno veruje da je Danica Marinković svojim svedočenjem u Hagu oslobodila od odgovornosti za Račak Slobodana Miloševića.
Danas sam saznao da doktorska disertacija gradonačelnika Beograda Siniše Malog, koju je odbranio na FON-u, nije plagijat. Tako je odlučila Etička komisija ove visokoškolske institucije.
Ovako predsednik vlade: „Hvala što ste nas trpeli, ne znam da li ćete i celu sledeću godinu, to je na građanima Srbije“. Ako to nije najava parlamentarnih izbora, onda je tek nova besmislica predsednika vlade.
Naš čitalac fotograf je obišao migrante u napuštenim železničkim skladištima i vagonima iza Autobuske stanice – većinom iz južnog Avganistana, manje iz Pakistana. Sreo je i par mladića iz Kabula.
Usvojen je Zakon o stanovanju i održavanju zgrada. Obiman zakonski tekst detaljno uređuje stanarske odnose. Upravnik zgrade je novi organ upravljanja zgradom. On je zamišljen i kao cinkaroš…
Ćuti tako Jorgovanka, ćute i zastrašeni mediji. Ali još je poraznija apatija u srpskoj akademskoj zajednici, koja se pokazala nemoćnom da stane na put devalvaciji svih zvanja i diploma.
Vučić je izjavio da ćemo sa ovim migovima 14 godina biti prvi u regionu. Nije jasno zašto baš 14, ali je motiv za ovu nabavku jasan: „Da naš narod nikada više ne doživi sudbinu iz 1995. i 1999.“
Na ukrajinskim mrežama se slavi pad našeg aviona. Na prekore sa ruske strane stiže odgovor: pao je avion neprijateljske vojske sa članovima vojnog hora koji je pevao dok su nama otimali Krim.