Sveci naših deoba i ludosti
Poslednjih dvadesetak godina patimo od viška svetaca i manjka naučnika – otišli su u inostranstvo – i zbrka je opšta.
Poslednjih dvadesetak godina patimo od viška svetaca i manjka naučnika – otišli su u inostranstvo – i zbrka je opšta.
Važno je shvatiti i za sva vremena zapamtiti da ne postoji patriotska kultura. Ako nije univerzalna, nije ni kultura.
Čini mi se da je osnovno pitanje koje naša diskusija nameće: da li škola, putem predmeta kao što su zdravstveni i seksualni odgoj, može da igra ulogu korektivnog faktora?
Inicijativa da se Tesla kanonizuje nije problematična u delu obožavanja njegovog lika i dela. Problematično je nasilno uguravanje Nikole Tesle u pravoslavni kontekst.
Ako ne računamo imperijalno potomstvo dinastije Ming i prinčeve iz predrevolucionarne Francuske, današnja američka deca su možda najrazmaženija deca u istoriji sveta.
Ivančić, Pejović i ja se slažemo da stvari u obrazovanju, baš kao i u društvima u kojima živimo, ne stoje dobro i verujemo da bi u vezi sa tim nešto moralo da se učini.
Jedno je promeniti vladu, a drugo politiku. Kada je reč o balkanskim zemljama, prelomna je po mnogo čemu bila 2000. godina.
Protest bi sada trebalo da okupira sve političke institucije u Izraelu: škole, sudove, parlament. Aktivizam na ulicama neće rešiti nijedan problem.
Mit ima vlastitu, od nauke neovisnu, strukturu. Zapravo nauka treba mit, a ne mit nauku.
Tema koju su načeli Ivančić i Ilić je od neprocjenjivog značaja, ali tok kojim je rasprava krenula prenebregava jedan veoma važan aspekt.
Na osnovu odluke Privrednog apelacionog suda, okončana je likvidacija Pravnog fakulteta Univerziteta Union.
Dragan Đilas i Zoran Živković predstavljaju dve strane istog novčića, u punoj meri kompatibilne, a ne suprotstavljene.
U izvrsnome tekstu Za besplatne škole prijatelj Dejan Ilić rastumačio je moj članak mnogo bolje nego što sam ga ja napisao.
Novog ministra kulture štampa najavljuje sledećim trejlerom: “On je poslastičar, poslužitelj, teoretičar, živa istorija automobilizma, trkač, erudita, sanjar…”
Bilo kakva kritika vlasti bilo gde, pa i na internetu, sada se lako može prevesti na ravan krivičnog zakonodavstva.
Tekst u Večernjim novostima predstavlja sraman atak na mlade talente i najboljeg među njima kojim se kažnjava za javnu kritiku odnosa države prema sebi.
Ukoliko se Olandov model pokaže uspešnim, bio bi to primer kako bi mogao da izgleda alternativni odgovor na krizu.
Demokratija se ne može izvoziti kao koka-kola. Ona se mora roditi u zemlji, poštujući kulturu i uslove te zemlje.
U pismu koje je uputio vrhu stranke, Đilas kaže da politička istorija stranaka više nije bitna. Devedesete nas, smatra Đilas, više ni na šta ne obavezuju.
Usporedba ljepote s cvijetom pomaže razumjeti kako je pojam ljepote neodvojivo povezan s pojmom smrtnosti.
Kad neko tvrdi da Nemačka razbija Evropsku uniju i evro, ili je pokvaren ili sramotni neznalica.
Vlasti kažu: morate da platite za to što se vozite, bez obzira što se vozite kao stoka. Jer, ako platite, jednom ćete početi da se vozite bolje.
Srbija je spremna za svoju verziju Putina koji će da zavede disciplinu među tajkune, a naročito među građane.
Novi koncept privredne politike koji najavljuje buduća vladajuća koalicija podrazumeva veću, a ne manju politizaciju centralne banke.
U Evropi je tek polovinom 19. veka postalo obavezno da građani nose pasoše izdate u njihovoj domovini.
Sklonost da predstavljamo rezultate Evro samita kao nečije pobede ili poraze je ružna navika. Važno je da shvatimo da ćemo ili uspeti ili propasti zajedno.
Idemo stopama SSSR-a: podržavamo izopštene zemlje, svadljivo se odnosimo prema „zemljama kapitala“, a kod kuće uzgajamo amerikanofobiju.
Viktor Ivančić je u svom tekstu doslovno sahranio ministra obrazovanja Hrvatske. Rizikujući da prođem slično, hoću da skrenem pažnju na neke nedoslednosti.
Kriza je? Država nema para? Onda bi trebalo da ih traži tamo gde se nalaze – kod bogatih.
U Rumuniji je za samo dva meseca došlo do najveće političke krize u poslednjih dvadeset godina.
Pokazaću koliko je iluzorna ideja o reformisanoj DS koja uči na svojim greškama, prihvata poraz, reflektuje.
Ima mnogo elemenata “plinske svetlosti” u onome što se događa građanima Slovenije: neko ih sistematski izluđuje.