Hoće li buržoazija zavladati kineskom državom?
Pitanje o demokratizaciji Kine mora se postaviti na nov način, a ne u standardnoj formulaciji: da li će kineski kapitalisti uspeti da uspostave kontrolu nad državom?
Pitanje o demokratizaciji Kine mora se postaviti na nov način, a ne u standardnoj formulaciji: da li će kineski kapitalisti uspeti da uspostave kontrolu nad državom?
Oktobra 1990. kupila sam u Beogradu svoju poslednju malu crnu haljinu. Dubravka Ugrešić me je povela u finu radnju u Čika Ljubinoj ulici, u kojoj su imali jednostavne pletene haljine u odgovarajućim veličinama.
Gost pokušava da bude skroman čovek. Radi i kad slavi. Ali, valja nešto i prezalogajiti. Ćale gospodina predsednika doneo jutarnji obrok u dragoj crvenoj šerpici, a u njoj uobičajeni srpski fruštuk: punjene lignje!
Pozvati opoziciju da se kriminalnom režimu suprotstavi redovnim političkim sredstvima nije samo naivno nego je i štetno. To je isto kao i pozvati je na kolektivno samouništenje.
Šta je nudila opozicija osim populizma, nacionalizma i antievropejstva? Koga je mogla da (re)animira? Opozicija (i „njeni“ analitičari) gurnuli su građane u ruke Vučiću. I nastavljaju da ih guraju.
Vučićevi saveznici imaju potpunu kontrolu nad institucijama u zemlji, te ne postoji ništa što bi ga sprečavalo da potkopava demokratske norme.
Iz prošlog veka stigla je i superteška interkontinentalna balistička raketa „Sarmat“. Reč je o malo osavremenjenoj kopiji stare sovjetske rakete „Vojevoda“, proizvedenoj u danas nama neprijateljskoj Ukrajini.
Beogradski izbori pokosili su sve stranke koje su prelazile republički cenzus. Poraz na tim izborima omogućio je dodatni pritisak na opoziciju i parlament.
Evropljani su produžili sankcije Rusiji. Srbija ih još nije uvela. U Skupštini se sada raspravlja o sporazumu o saradnji MUP-a i ruske Federalne službe obezbeđenja.
Mediji nas često pitaju zašto #MeToo kampanja nije uzela maha u Srbiji – poslednji slučaj seksualnog nasilja koji je pokrenuo javnu debatu o nečemu o čemu se ne debatuje upravo je pokazatelj tih razloga.
Zoran Đinđić je smatrao da diktatoru ustav nije neophodan. On je samo nastavak partijskog programa drugim sredstvima, koji pre svega obavezuje „vanpartijce“ i određuje granice njihovog delovanja.
Za koji dan se zatvara konkurs ministarstva prosvete za talentovane mlade istraživače, na osnovu koga se planira zapošljavanje 1.000 budućih naučnika u naučno-istraživačkim ustanovama.
Zemljom haraju dve zaraze: malih boginja i malih bogova i ne zna se koja će nam pre doći glave. Tu ustavne reforme imaju podršku udruženja pekara, frizera i dunđera, a ne sudija i tužilaca…
Svetislava Bulajić nije razrešena dužnosti zbog preporuke Agencije za borbu protiv korupcije, mada bi bilo lepo da zakonodavac uvažava mišljenje ovoga organa.
Mogao je ministar Đorđević svoju posvećenost ženama da iskaže stihovima drumskog hita: „Šoferska je tuga pregolema, pukla guma a rezerve nema. Vidiš mala onu gustu šumu, tamo ćemo da krpimo gumu.“
Ubedljiva pobeda Vučićevih neoradikala u Beogradu označava kraj dugog procesa koji se na srbijanskoj sceni može pratiti od pada Miloševića do današnjih dana. On se može nazvati i kontrarevolucijom…
Ostatak sveta bi Trumpove tarife mogao protumačiti kao signal da SAD odustaju od vođstva u trgovini i da odbacuju obavezu da igraju po pravilima koja je prethodna administracija uspostavila uz mnogo truda.
Odgovor na tekst Rastislava Dinića: Tamo gde Dinić vidi ljude na rubu egzistencije, ja vidim osobe uplašene za svoje privilegije, koje glasaju za režim bez obzira na to što će svi drugi platiti visoku cenu njihovog izbora.
Šta se novo desilo na beogradskim izborima? Apsolutno ništa. Da li je pobeda režimske koalicije plod neke nove i do sada neviđene taktike? Nije, ona je plod taktike koju režim primenjuje otkad je došao na vlast.
Zamislimo da 8. marta na Međunarodni dan žena sve žene u podne prestanu da rade. Učiteljice izlaze iz učionica, vaspitačice iz vrtića, sekretarice ostavljaju iza sebe prazne kancelarije, glumice izlaze s probe…
Beograd je pokazao budućnost Srbije, a Beograđani veću zrelost od svoje političke elite. Što je najvažnije, beogradski izbori su pokazali da biračko „telo“ zna šta hoće, ali da to ne zna „glava“.
U Italiji su 4. marta održani opšti izbori, a kod nas za vlast u Beogradu. U oba slučaja ulagane su velike nade da će dugotrajno političko raspadanje biti okončano te da će glasači odlučiti najpametnije moguće.
Ne verujem u krivicu opozicije, razuđene i dezorijentisane, za ovo što se u nedelju dogodilo u Beogradu. Ljudi su radili najbolje što su umeli, njihova je moć takva i tolika i oni uglavnom ne razumeju šta se dogodilo.
Kako stvoriti pretpostavke da se na narednim parlamentarnim izborima savlada SNS? Prvo, svi aktuelni opozicioni lideri bi trebalo da se povuku sa čelnih pozicija.
Corbyn je socijalistički sumnjičav prema institucijama koje promovišu slobodno tržište. Za konzervativnu premijerku Evropska unija je previše strana, dok je za lidera laburista previše kapitalistička.
Nekada je Vladimiru Vladimiroviču glavni orijentir bio BDP Portugalije, a sada je tu ulogu preuzela Severna Koreja i njen predsednik Kim Džong Un koji stisnutom pesnicom vazda preti SAD.
Zašto narodni poslanici ne bi trebalo da usvoje Predlog izmena i dopuna zakona o policiji, koji je trenutno na dnevnom redu prvog redovnog zasedanja u 2018.
Objašnjavati ovaj teški poraz opozicije ili ubedljivu pobedu režima izbornim krađama, nefer uslovima, nedostatkom demokratije – ne deluje uverljivo. Ovo je bila slobodna odluka stanovnika glavnog grada.
Za one koji nemaju snage da gledaju informativne emisije TV Pink i Studija B, evo košuljica iz dva dana kampanje. 20.2, Studio B, Vesti u 19: Posle upozorenja Vučića kreće renoviranje porodilišta na Zvezdari…
Počelo je obećanjem da će u kampanji samo prikazati rezultate svog rada, a završilo se vožnjom nepostojećim metroom kojeg je za te potrebe glumio oslikani autobus, koji je pošao iz oslikanog šatora.
U nedelju 4. marta počinje „srpski Davos“. Prema najavama organizatora (Saveza ekonomista Srbije i Udruženja korporativnih direktora) na Kopaonik biznis forumu se očekuje 1.500 učesnika.
U prvom danu ćutnje o svemu što ima veze sa četvrtim martom, pratim svoj jutarnji ritual. Odlazim na kafu uz prazne novine u mirijevski Maksi, trudim se da mi niko ne dosađuje i da ništa ne govorim.