Kako misliti o imperiji
Kolonijalizam je premeštao ljude da bi imao radnu snagu za rudnike i plantaže. Novom sistemu potrebno je da ljudi ostanu gde jesu, a da se novac kreće – zato je nova formula slobodni kapital, zarobljena radna snaga.
Kolonijalizam je premeštao ljude da bi imao radnu snagu za rudnike i plantaže. Novom sistemu potrebno je da ljudi ostanu gde jesu, a da se novac kreće – zato je nova formula slobodni kapital, zarobljena radna snaga.
Tekst nacrta Rezolucije predložene američkom Kongresu: Budući da su istorijski odgovorne za nesrazmjernu količinu emisija štetnih gasova, SAD moraju preuzeti vodeću ulogu u smanjivanju emisija gasova…
Čim neko sebi uvrti u glavu da je pesnik, pisac, mislilac, filosof, politički vidovnjak, narodni tribun, spasitelj, ja bih ga bez trunke sažaljenja oterao da pere javne nužnike i neguje bolesne nosoroge.
Slučaj smene dvoje radnika u Kolubari, Vesne Lakićević i Marka Jovanovića, upozorava da industrija straha operiše polugama unutar preduzeća, čime se otvaraju velike mogućnosti kažnjavanja i zastrašivanja ljudi.
Protesti devedesetih zaključno sa 5. oktobrom bili su opozicioni, politički protesti, sa jasno formulisanim ciljevima. Ovi današnji su drugačiji. Oni pripadaju ljutim građanima i zavise isključivo od njihove volje i odlučnosti.
O knjizi Vesne Crnogorac „Javne biblioteke i demokratija“: Bibliotekari su profesionalci angažovani na čuvanju i predstavljanju ideja i znanja, ali i na ispoljavanju solidarnosti i u odbrani ljudskog dostojanstva.
Pogibija Šabana Šaulića je udarna vest. Vučićeva borba za Kosovo u Minhenu ostala je u senci ove smrti: „Kad pročitate telegram saučešća Ane Brnabić, naježićete se!“
DSS i SRS su na Trgu Nikole Pašića još jednom rekli „Kosovo je Srbija“. I Dveri i Naši su vikali to isto predsednici vlade u Orašcu. Da je Kosovo Srbija ponovio je i Vučić u Minhenu (da ne kažemo u „minhenskoj pivnici“).
Povodom novog izdanja autorkine knjige Srbija i demokratija 1903-1914: Ponovo živimo u autoritarnom poretku i pitamo se zašto nikako ne možemo da ostvarimo demokratiju?
„Napustite sve oblasti Kraljevine Srbije… U suprotnom bićete uništeni od prvog do poslednjeg“. Ovako se kaže u pretećem pismu Beogradskom centru za bezbednosnu politiku…
Proslava pobede razuma je ipak deplasirana. Severnu Makedoniju čeka grubo buđenje kada NATO prvi put bude zahtevao davanje određenog procenta iz državnog budžeta za kupovinu oružja.
Gospoda Vučić i Tači su se borili kao lavovi za aplauze kod kuće. Jer i jedan i drugi ne stoje baš najbolje kad je reč o unutrašnjoj legitimnosti. Tako da su pokazali mali interes da obezbede međunarodni legitimitet.
Marko Vidojković je Pravni fakultet u Beogradu nazvao „leglom neverovatnih smradova, neverovatnog ološa i leglom kriminala“. Na te kvalifikacije je reagovao dekan Pravnog fakulteta Zoran Mirković.
Dok su bili na vlasti demokrati su smanjili javni dug, ostvarili visoki privredni rast i poboljšali standard građana. Vučić je potrošio 8 milijardi evra tuđih para, ali su i privreda i životni standard stagnirali.
Korupcija, nekompetencija i nepotizam nisu razvalili samo društvo i institucije, već i sposobnost režima da kontroliše posledice svojih postupaka i razdvoji „svoje“ od „tuđih“, „poslušne“ od „neposlušnih“.
Za danas je najavljeno da će žiteljima Srbije, to jest demonstrantima u Beogradu biti ponuđeno da ga potpišu. Hajde da još jednom pogledamo šta nam se nudi na potpis.
Goebbels je došao u moju fabriku. Morao sam da izvedem hitlerovski pozdrav. On mi je rekao: „Nije mi potreban tvoj pozdrav“ i otišao, a ja sam ostao podignute ruke među radnicima. Onda sam se probudio.
Premijerka mu veruje i to je jedino što ima od političke obuke. Ali sada je dužna da svoju odanost fanatizuje i u nekim zajedničkim deonicama bude odani tumač svake, pa i najsumanutije gospodareve ideje.
Provokacija na slovenačko-italijanskoj granici tokom komemoracije za žrtve pobacane u jame potresla je slovenačku javnost.
Marija Martin Lopez je za 37 godina poslala više od stotinu rukom pisanih pisama španskim vlastima sa samo jednim zahtevom: da ekshumira posmrtne ostatke svoje majke iz masovne grobnice nastale 1936.
Nekada sam gubio po nekoliko stvari nedeljno. To je imalo veze s mladošću, a onda je prestalo. Možda prestanemo da gubimo male stvari kad počnemo da gubimo velike – roditelje, zemlje, prijatelje.
Pokretači inicijative #105 od 5 miliona povodom neistina koje je izrekao profesor Filozofskog fakulteta u Kosovskoj Mitrovici i poslanik vladajuće stranke Marko Atlagić na zasedanju skupštine 11. februara.
Venecuela je izvesnim strukturama ruske vlasti važna ne samo kao zemlja pogodna za investicije u naftnu industriju, već i kao teritorija veoma podesna za tranzit narkotika na pravcu Venecuela-Kuba-Sovjetski Savez.
Ne-liberalni pokreti ne promovišu svoje ciljeve samo na izborima, već i kroz svakodnevne političke debate. Evo kako desničarski populisti, autoritarci i fašisti vode borbu oko reči da bi dobili rat ideja.
Poglavlje iz nove knjige „Žali bože. Eseji o religijskom nacionalizmu, balkanizaciji i globalizaciji“: Požega je balkanski Jeruzalem. Tu su se ove godine sastali hrvatski katolički biskupi i episkopi SPC iz Hrvatske.
Kampanja vladajuće stranke „Budućnost Srbije“, performans simulacije političkog legitimiteta uz prisilno dovođenje publike, šalje građanima jednu jedinu poruku, i to onu kralja Luja XIV – država, to sam ja.
Skupovi usiljene odanosti održavaju jadnike na ubogom radnom mestu. Revnosni televizijski hroničar traži među narodom one koji ga vole. Nahvatali su jednoga koji kaže: „Došao sam ovde samo da ga pipnem!“
Autori dokumenta su umesto kosovske ponudili jednu drugu viziju – kako treba da izgleda država na teritoriji na kojoj deluju njene ustanove. Na prvom mestu sada nisu granice nego pristojna država.
Vlast i protestanti dele jedno zatamnjeno zajedničko polje od čijeg razrešenja zavisi da li će se evropske vrednosti ikada sresti sa srpskim nacionalnim pitanjem.
Svako ima svoju muku. Ljudi su zbog svoje počeli da idu u protestne šetnje širom Srbije, predsednik države je zbog svoje takođe počeo da širom Srbije ide u šetnje, ali ne protestne nego promotivne.
„Mi gradimo budućnost Srbije, a oni dižu vešala“, poručio je Vučić sa mitinga u Vranju, za koji je stručna služba SNS projektovala deset hiljada građana, i to pre svega preko mobilizacije radnika Jumka i Simpa.
Dva čoveka su nepotrebno izloženi strahu, stresu i neizvesnosti, uz punu svest da se na suprotnoj strani nalazi svemoćna stranačka mašinerija spremna na sve, koja je svojim interesima podredila čitavu državu.