O kulturi posle zločina
Kako je bilo moguće da „Srbi“ budu kolektivno uvučeni u zločine i kako zalečiti „identitetsku traumu“?
Kako je bilo moguće da „Srbi“ budu kolektivno uvučeni u zločine i kako zalečiti „identitetsku traumu“?
Retko se događa da neko, za svoje kvartalne aktivnosti, dobije 40 miliona iz državnog budžeta.
Biznis i finansije – Vlast dele tri partije – kao ona trojica iz Tarantinovog filma: svaki sa po dva revolvera drugoj dvojici drži cev na slepoočnici.
Kombinacija njene politike i italijanskih izbornih rezultata dramatično je povećala mogućnost raspada evra.
Ovako umire evro: ne u bankama, nego na Berluskonijevoj bunga-bunga zabavi.
Podatak da preko 94% stanovnika Srbije pripada nekoj konfesiji je neupotrebljiv.
Crkva bi morala da se odrekene svoje uloge agenta autoritarizma i postane institucija emancipacije ruskog čoveka.
Ni sve usamljeniji Đilas, ni duhom integracije nadahnuti Jovanović nemaju odgovor na Dačićev degolizam.
Sličnosti položaja slovenačkih pobunjenika i svetaca-isposnika na stubu.
Kad god političari nešto konzumiraju pred kamerama – mi to ne treba da radimo.
Prvi put u svojoj istoriji, gradskog stanovništva u Kini ima isto koliko i seoskog.
Sve gluposti perfektno naglašavamo, a sav govor mržnje uredno se ispisuje ćirilicom.
Dobra fotografija je kao dobra pesma, zaokruženi univerzum, neiscrpni izvor proučavanja.
Društvo određuje „tržište“. Standardi morala i pristojnosti pri tome igraju važnu ulogu.
Pre neku nedelju, još se moglo reći: pre će odstupiti papa nego Janša.
Sve su porodice stambeno zbrinute na isti način, a nezbrinute svaka na svoj.
Radio emisija 22.02.2013, govore Vladimir Gligorov, Ivan Čolović, Mirko Đorđević i Filip David.
Za dve nedelje će za Bersanija ili Montija, kao i za Bepe Grila ili Berluskonija, glasati isti broj Italijana.
Troškovi predviđeni za sočinski spomenik putinskim ambicijama – zimsku olimpijadu na obali toplog mora – već su premašeni četiri puta.
Mađarska je od „najsrećnijeg siromaha“ istočnog bloka postala problematično dete Evrope.
Srećan čovek ne može biti usamljen: on je srećan, jer je sugrađanima omogućio i sa njima podelio znanje.
Poslanici srpske skupštine kolektivno su posetili bioskop i gledali film Linkoln.
Ustale su i plesale žene u Beogradu, Sarajevu, Kruševcu, Skoplju, Banjaluci, Zagrebu.
Suština tekućih briselskih razgovora je da Srbija u potpunosti prihvati nezavisnost Kosova.
Neposredan povod za ovu reakciju je najnoviji tekst Ištvana Kaića „Naša mala građanistička crkva“.
Važno je da li se borba protiv korupcije vodi „u ime pristojnosti“, ili se legitimiše na neki drugi način.
To je ključna razlika između ekstremno drugačijih stavova: od jednih ćemo preživeti, od drugih nećemo.
Neke od naših najdražih uspomena možda se nikada nisu dogodile – ili su se dogodile nekom drugom.
Tekst Vesne Pešić ne brani ni Dačića, ni Vučića, nego upućuje na ovo što radimo mi „građanisti“, i to sami sebi.
Gospodine Dačiću, šta je bila svrha vaših sastanaka s Mišom Bananom i o čemu ste razgovarali?
U doba kada je sve još bilo narodno, samo su neki parkovi bili nacionalni.
Frank Širmaher je napisao knjigu Ego, o mizantropskom ludilu totalitarnog kapitalizma.