Ministarstvo mita
Na neutralnost države se češće pozivaju nacionalisti, i to kada se radi o kulturnim politikama koje se bave tranzicionom pravdom.
Na neutralnost države se češće pozivaju nacionalisti, i to kada se radi o kulturnim politikama koje se bave tranzicionom pravdom.
Četvrt veka posle Aušvica, dobili smo apolitičnu ideologiju prema kojoj je moguće biti učesnik, a ne biti u vlasti.
Anđelina Džoli je pre par dana najavila da će se založiti za ukidanje Republike Srpske.
Danas bi tek 51% građana glasalo za pristupanje Srbije EU, što je najniži procenat podrške od 2002.
Spominjati zaveru u Srbiji? Nije baš kao nositi sove u Atinu, ali jeste deplasirano.
Dekartova smrt, Neznanom junaku, Pad Kolumbije i Razbijanje nisu pristali da uđu u trku za Ninovu nagradu smatrajući je ništavnom.
Ovaj tekst je dostavljen Specijalnom tužiocu kao dopuna krivične prijave protiv Nebojše Čovića i Velimira Ilića.
Nema nacionalno svesnog Srbina koji drži do sebe, a da nije tužio Lukovića. To je postao statusni simbol.
Kao što otvorenih granica nema bez granica, tako ni otvorenih kultura nema bez kultura s vlastitim središtima.
Nasuprot euroskepticizmu elita, koje se ne odriču privilegije vladanja, stoje interesi trgovine, bankarstva i znanosti.
Sve se događa u malenom karantinu koji se proteže od Gračanice do banjalučkog „Borika“.
Kad se u raspravi pojavi razlika između pravog i realnog kapitalizma, kad počnemo priželjkivati kapitalizam s ljudskim licem, to nagoviještava njegov kraj.
Boriti se sa državom je kao da trčite za kolima koja su pregazila pešaka, umesto da pešaku pružite pomoć.
Kad stigneš na Kosovo, Dolazak u Prekaze, Čekajući autobus, Narod je kriv, Udah u vrtlogu…
Za razliku od švajcarskog suda, na sajtu dnevnog lista Alo dobro je prošao Srđan Šaper.
Sklon sam da okončam diskusiju sa Vukom Perišićem nakon njegovog teksta “Šta da se radi“.
Intervju sa Dubravkom Ugrešić za novi broj Reči: svi smo se obreli u tvrdom kapitalizmu i ne snalazimo se najbolje.
Hvala Nemačkoj – stoji na plakatima po stanicama metroa. Piše i ko se zahvaljuje – Više zaposlenih nego ikada ranije.
Odatle je prekim putem Hičens stigao do one večeri, kada sam na žurci u njegovom stanu sreo Pola Volfovica.
Savremene teorije socijalnog sistema svojinu više ne reduciraju na raspolaganje stvarima i ljudima.
Odgovor Milutinu Mitroviću: stalna kriza je jedna od najvećih vrlina demokratskog kapitalizma.
Uspešnih zemalja u razvoju je malo, a neuspešnih mnogo. I svaka neuspešna zemlja je neuspešna na svoj način.
Sugeriše nam se da o krizi ne znamo ništa, ni zašto je nastala ni da li će i kada prestati.
Ambasador SAD u Sloveniji javno se zauzeo za široku slovenačku koaliciju i prevladavanje podjele na lijeve i desne.
Prikaz knjige Druga obala – zlo kulture i kultura iskupljenja Slobodana Beljanskog, Peščanik 2011.
Surova je činjenica da u Americi kandidat koji prikupi najviše novca pobeđuje u neverovatnih 94% slučajeva.
Odgovor Vuku Perišiću: ima nečeg dubljeg u elitizmu neoliberalizma, u toj podeli na mnoštvo i izabrane.
Klasa 1% ima odlično rešenje: novi feudalizam. Klasi 99% treba ukinuti plate i penzije i vratiti je na selo.
U poseti Okupiraj London ispred katedrale Sv Pavla i razgovor sa arapskom studentkinjom koja nikada nije videla sneg.
Ljudi se pitaju koja kriza se dešava: kriza evra, duga, bankarska kriza, kriza poverenja, kapitalizma, ili – demokratije?
Najbolja stvar u vezi sa 2011. je to što je bolja od 2012. Ipak, evo moje najbolje prognoze.
Kafka: Mojsije nije stigao u obećanu zemlju Kanaan ne zato što je njegov život bio prekratak, nego zato što je to bio ljudski život.