Vladavina kiča
Ne vidim ništa loše u oduševljenju javnosti uspehom naših sportista. Ali vidim mnogo toga lošeg u politizaciji i „nacionalizaciji“ sportskih dostignuća.
Ne vidim ništa loše u oduševljenju javnosti uspehom naših sportista. Ali vidim mnogo toga lošeg u politizaciji i „nacionalizaciji“ sportskih dostignuća.
Ako je ceniti po odluci Vlade, nije neophodno baš sada prodavati Sajam, mogu da se sačekaju bolja vremena i da se postigne bolja cena. Što otvara dva pitanja: šta će se raditi do tih boljih vremena i kada bi ih trebalo očekivati?
Već dvesta godina Rusi dolaze, ali i Karađorđe i Tito su znali da oni lako dođu, ali ne odlaze lako. A i kada dođu, ono što donesu liči na one darove Danajaca.
Kada razgovarate sa funkcionerima i zaposlenim po opštinama, oni po pravilu ističu da im je ekonomskih razvoj prioritet. Nedavno sprovedeno istraživanje, međutim navodi na pomisao da taj opštinski prioritet uopšte ne stoji.
NATO-vo bombardovanje Jugoslavije promenilo je globalne geopolitičke koordinate.
Prva, automatska reakcija današnjeg prosvećenog liberalnog čitaoca Komunističkog manifesta jeste: nije li ovaj tekst prosto netačan u pogledu mnogo empirijskih tačaka, po pitanju slike društvene situacije koju daje, kao i po pitanju revolucionarnog stanovišta koje zagovara i propagira?
Kada sam u jednom lokalnom slovenačkom bioskopu gledao Matriks, imao sam jedinstvenu priliku da sedim nedaleko od idealnog filmskog gledaoca – naime, nekog idiota.
Kao mnogi drugi povodi, i ovaj iz Mrkonjića na svoj način povlači pitanje: koliko će u nas još biti živ rat, nakon što je nasilno prekinut prije četrnaest godina, bez pobjednika i poraženih, s ogromnom prtljagom neiskupljenih žrtava i nekažnjenih zločina na svim tzv. stranama?
U čudesnoj pitomoj zemlji Istri ima svašta. Ove godine, međutim, pomalo nedostaju turisti – ili se to Istrijani žale po običaju.
Mada se avgust u Rusiji obično isčekuje s nekom mutnom uznemirenošću, danas već i deca znaju da se početkom ovog meseca zemlja može naći u drugom talasu krize.
Odavno imamo to – crkve i verske organizacije se iz sfere svetog pomeraju u sferu profanog.
Nacija je histerični i panični informacioni sistem koji sebe neprestano uzbuđuje, kod samog sebe izaziva stres, pa čak mora i da se teroriše i dovede do panike kako bi samog sebe impresionirao i kako bi sebe uverio da zaista postoji.
Zanimljiva situacija: najpre je država, odnosno politička oligarhija na vlasti, svojim (ne)činjenjem stvorila (ili mu je odlučujuće kumovala) frapantan haos na medijskom prostoru, a kad je taj „nered“ došao po svoje i počeo da naplaćuje dugove od svojih tvoraca, spustila je rampu.
Jedna od prvih internih mera koje je Tadićev pulen Vuk Jeremić doneo u leto 2007, bila je da se ambasadorima Srbije zabrani – bez njegovog predhodnog odobrenja – davanje izjava ili intervjua za naše medije i dopisnike u svetu.
Otvoreno pismo predsednika Upravnog odbora Centra za razvoj civilnog društva, Vladimira Ilića, predsedniku Republike Srbije Borisu Tadiću.
Esej Ivana Lovrenovića koji je dobio novouspostavljenu nagradu “Midhat Begić” za najbolji esej u 2007/2008, objavljen u Novom Izrazu 39 (januar-mart 2008).
Gej parada se ne razlikuje mnogo od kolektivnog venčanja ispred Skupštine grada ili obeležavanje Dana porodice – sve su to manifestacije koje u svojoj srži pozivaju na slavljenje života i ljubavi.
Dragan Đilas gleda u London, a vidi Jagodinu: u Londonu je gradonačelnik deklarirani homoseksualac, a u Jagodini Đilasov uzor Dragan Marković Palma.
Koji je model kojim se MMF služi, u kojoj se on meri dopunjuje sa modelom Svetske banke, i da li su u njih unete neke bitnije promene u ovo vreme svetske krize?
U nekom najopštijem smislu, nema bitne ekonomske razlike između slobodne trgovine i slobodnog kretanja ljudi.
Kombinacija predloženih zakonskih novela, izmena i dopuna Zakona o informisanju i Krivičnog zakona, preti da parališe i zadavi demokratiju u Srbiji.
Jack Hitt, novinar The New York Timesa, je nedavno posjetio Beograd u potrazi za ljudima koji su se družili i bili u poslovnoj vezi s alter-egom Radovana Karadžića – Draganom Dabićem.
U Rumuniji postoje dve javne institucije koje bi trebalo da proučavaju zločine i zloupotrebe počinjene za vreme komunističkog režima. Međutim, to nam saznanje nije od neke vajde.
BH Dani – Weschleru ne pada na pamet mogućnost bosanskog Vermeera – mi smo njemu, barem implicitno, previše divlji da bi takvo nešto bilo moguće. Ali tek površno istraživanje sa moje strane dovelo je do pronalaženja vermeerovskog momenta u divnoj sevdalinki Ima l’ jada ko kad aksam pada.
Nedavno se jedan od Bošnjaka – recimo da se zove Izet – vratio u Bijeljinu, gdje je naletio na Vojkana. Vojkan ga je odmah pozvao na kafu, kao da se ništa nije desilo.
NATO-bombardovanje je greška, zato što NATO to čini iz očaja i prekasno, što znači da će preveliki broj nevinih ljudi – Kosovara i Srba – izginuti i nastradati kako bi se NATO i Zapad izvadili iz sramotne situacije mirnog posmatranja još jednog genocida.
Može se reći (pa hajde da kažem) da bi Amerika bez Hollywooda pukla pod pritiskom vlastite podsvijesti. Ej, kad bi Bosna mogla naći nekog masovnog terapeuta da se bavi njenom mutnom političkom podsviješću, gdje bi joj kraj bio.
Bratstvo i jedinstvo, Boris Dvornik i Ljubiša Samardžić, Milena Dravić i Silva Košćina, Nijemci i Italijani, četnici i ustaše i ostale bratoubice, mudri Drug Tito i tifusari – sve nam je to bilo stvarno koliko i klikeri u džepovima.
Blic – Ko treba da snosi teret krize? Sadašnje ili buduće generacije? Da li kriza najvećim delom treba da padne na pleća sadašnih generacija ili troškove koliko god se može treba prebaciti na one koji dolaze posle nas?
Potrebno je obezbediti novac za ispunjavanje javnih obaveza, a monetarne vlasti ne mogu mnogo da pomognu jer žele da očuvaju stabilnost dinara.
Iako je presuda danima predstavljala glavnu vest u svim najvažnijim medijima, upadljivo je ćutanje najviših državnih funkcionera, pre svih predsednika Republke Borisa Tadića, ali i premijera Mirka Cvetkovića.