Fobije
Moram priznati da me u sagledavanju problema homoseksualnosti, gde crkve podižu ogromnu giljotinu osude, najviše nervira zloupotreba biologije.
Moram priznati da me u sagledavanju problema homoseksualnosti, gde crkve podižu ogromnu giljotinu osude, najviše nervira zloupotreba biologije.
Ako su mogli Crna Gora i Kosovo, zašto ne bi mogla Srbija? Ako može Hong Kong, zašto ne bi moglo Kosovo? Zaista, zašto?
Feral je mrtav, i vala neka je. Nikome više Feral Tribune zapravo nije trebao, pa je ovako možda ipak najbolje.
Ahtisarijev plan je jedina realistična opcija. On se sada primenjuje, hteo to Beograd ili ne.
Mišljenja sam da Mu vaše knjige
nisu zadavale odveć velike brige
primite moja čestitanja.
Imate li još kakovih pitanja?
Pošto smo se već složili oko idejne bliskosti i osećajne sabornosti Demokratske stranke i SPS, ne bi trebalo da ima prepreka svemu ostalome.
Nezasita glad za funkcijama i podmirivanje stranačkih apetita učiniće nemogućom misijom nalaženje dovoljno velikog astala za sednice vlade četvrtkom. Predrag Mihailović, uvodničar, Blic, 28.06.08.
Homofobija je mesto iskazivanja opšte mržnje prema svima sa kojima se ne slažemo, koje ne uvažavamo ili sa kojima želimo da se politički obračunamo.
Suverenost na način kako je shvataju političko – intelektualne elite u Srbiji i na Kosovu gangrenozna je tvar koja naprosto razara organizam.
BH Dani – Osim religije, koja se nameće, odozgo, kao norma i kao osnovni činilac kolektivnog identiteta, ispostavilo se da i fudbal, dubinski i moćno, deli i zavađa ljude.
Nasilje nikad ne dovodi do olakšanja, dok huja, nervoza i nezadovoljstvo kvasaju u nedogled. Dok ima rata, biće i nas – i obrnuto, dok ima nas, biće nekakvog rata.
S ruba travnjaka naše je utakmice redovito pratila izbjeglička “mala raja”, dječarci od šest, sedam, koji bi jedva dočekali da poslije nas i sami zaigraju “Bosanci” naspram “Hrvata”.
Šta Koštuničina vizija vremenski neograničene i supstancijalno neizgubljive »borbe za Kosovo« nužno-posledično znači za izgled i karakter Srbije?
Prvo da vam saopštim olakšavajuću vest – ovo je poslednji Peščanik u sezoni. Ostavićemo vas na miru do septembra, same sa ovom nepodnošljivom vrućinom.
Radio emisija 27.06.2008, govore: Dejan Ilić, Dubravka Stojanović, Miroslav Prokopijević, Miodrag Zec, Milutin Petrović, Biljana Srbljanović, Ivan Čolović, Mirko Đorđević i Petar Luković.
Interaktivni radio B92.fm na kojem će moći da se čuje i Peščanik u boljem kvalitetu, premijeru će doživeti na novosadskom festivalu Exit…
Ako bi neko hteo da se igra “istorijskih činjenica”, eto mu prilike da se do mile volje zabavi: najpre da pogađa ko sve čini novoformiranu vladajuću koaliciju, a potom i da nagađa koliko će biti “bratske sloge i ljubavi” u partijskom i ideološkom bućkurišu koji su smućkale demokrate.
Kada je izgledalo da sve ide po planu i da se sklapa vlada kojoj će ton davati jedna stranka koja je na centru političke scene u Srbiji, potporni stub buduće vlade je izgleda napukao.
Nema tog razloga da danas podržim Dačića via Tadić; neću, ne dolazi u obzir, ni mrtav, samo me poštedite objašnjenja da je sve ovo “u korist Srbije na evropskom putu“.
Srbija je zemlja-karikatura. U palanački samozadovoljnom društvu već predugo ništa nije isto kao drugde.
Srpski teniseri su prošle godine, poput jagoda, postali zaštitni znak Vimbldona, ali i ostalih velikih turnira. Za razliku od jagoda, oni “cvetaju” tokom cele godine, na svakom delu sveta. Politika, 23.06.08.
Možete li da zamislite ovu ljupku žanr-scenu: naši stari NSPM-drugari Đorđe O’ Vukadinović i Slobodan O’ Antonić sede u Irish pubu i nazdravljaju irskom istorijskom „ne“.
Ishod referenduma u Irskoj izaziva različite komentare čiji sadržaj u velikoj meri zavisi od toga kako ko vidi Evropsku uniju.
Prošle nedelje izašao je poslednji broj splitskog nedeljnika Feral Tribune, na veliku žalost mislećih i poštenih ljudi u Hrvatskoj i mnogo šire.
U donošenju te odluke (izručenje Stojana Župljanina) nisu učestvovali premijer Vojislav Koštunica i ministri iz DSS i NS. Večernje novosti, 21.06.08.
Kada Tadić progovori o nacionalnom pomirenju, a nacionalno svesna inteligencija razdragano podrži tu njegovu nepromišljenu i nedomišljenu fintu, belodano je da tu nešto (ništa) ne valja.
Srpsku političku elitu doživljavam kao obdanište za agresivnu decu – premalo pameti i previše čarki oko besmislica.
Obrni-okreni, sve i kad bi htela, Politika ne može pobeći od svoje sudbine. Opet je predmet međustranačkog potkusurivanja i preganjanja, što posle svega što se dešavalo na turbolentnoj srpskoj političkoj sceni i nije neko naročito iznenađenje.
Međuetnički sukobi u Mostaru mogu izbiti zbog večerašnje utakmice između Hrvatske i Turske na evropskom prvenstvu u fudbalu.
Reč je o simboličkoj godini: stvari koje su zauvek promenile život nekoliko generacija su se dešavale nekoliko godina pre, i nekoliko godina posle.