Crne trojke na crni petak
Na nivou: ovo je najgori dan u mom životu, niko mi nije došao na rođiš – predsednik države i premijerka su jednoglasno proglasili da „Srbija nikad nije bila u težoj situaciji“. Šta se desilo?
Na nivou: ovo je najgori dan u mom životu, niko mi nije došao na rođiš – predsednik države i premijerka su jednoglasno proglasili da „Srbija nikad nije bila u težoj situaciji“. Šta se desilo?
Za razliku od Tima Sebastijana koji je premijerku propitao o problematičnim temama poput Kosova, Srebrenice i slobode medija u Srbiji, CNN-ov novinar Farid Zakarija odlučio se za znatno nežniji pristup…
Naravno, dobila sam ga – majestetično PISMO autokrate ovdašnjeg penzionerima Srbije. Poput brojnih drugih kolega penzionerki i penzionera, osetih potrebu za besnom reakcijom. Šta bih napisala?
Mladina – I naziv dokumenta je dovoljno odbojan, e da bi ga se ovdje spomenulo: „Rezolucija o porastu neofašističkog nasilja u Evropi“, s pozivom na borbu protiv glorificiranja nacizma i neonacizma.
„U Hrvackoj se hapse i progone propali kapitalisti umisto da se sudi zločinačkom kapitalizmu! Ta ogavna manipulacija nama radnicima, proleterima i penzijonerima ide maksimalno nakurac! Hvala na pažnji!“
Uzroci su dvojni: proces globalizacije koji je saznanja o razlikama u dohotku između zemalja učinio opšte poznatim i ogromne razlike u dohotku između zemalja EU i zemalja Bliskog istoka i Afrike.
Treba da skupimo 250 hiljada koje će ministru policije povratiti deo ugleda i dostojanstva izgubljenih zbog Savamale. Dalju utehu neka potraži kod autora fraze „kompletni idioti“ (ime i prezime poznati redakciji).
Kako se radovao Dačić, posle Cece prvi građanin Žitorađe? Vratio se prezimenu austrijskog kancelara, koje za njegove potrebe ima falusnu konotaciju: „Preko njega (Kurca) su hteli u Interpol, tako su i prošli“.
Ovih dana Srbija je baš zaličila na onu, ne iz devedesetih već s kraja osamdesetih, dok još nije počeo pravi rat nego se vršila psihološka priprema kroz razmenu (verbalne) vatre sa Slovencima.
Izmeštanje većeg dela nastave CEU iz Budimpešte u Beč čini se neizbežnim. Upravljački odbor univerziteta je 25. oktobra saopštio da će novi polaznici CEU verovatno studirati u Beču od akademske 2019/20.
U mnogim zemljama je ugroženo pravo na okupljanje i proteste na ulicama i trgovima. Ova aktivnost je suštinski važna za demokratiju i ne može je zameniti onlajn aktivizam, a još manje glasanje na izborima.
Ne treba biti stručnjak za „pitanja bezbednosti“ pa razumeti da bi ulazak Kosova u Interpol bio u interesu Srbije. Pod uslovom, doduše, da ona namerava da se bori protiv organizovanog kriminala.
Zoka je bio moj najbolji drug u gimnaziji u Sarajevu. Kasnije je postao žestoki srpski nacionalista. Setio sam ga se početkom ove jeseni kada je Steve Bannon najavljen kao glavni gost New Yorker festivala.
O nabavkama naoružanja za Vojsku Srbije mnogo se govori, a malo zna. Zabrinjava to što ih državni vrh tretira kao poklone iznenađenja – za građane koji ih finansiraju i za vojsku koja bi trebalo da ih planira.
Ruska spoljna politika je ostala bez svoje najvažnije alatke – neposrednih razgovora Putina s liderima drugih zemalja. Ali njemu su oduvek bili važniji tajni dogovori i domunđavanja iza zatvorenih vrata.
Bila su potrebna tri puna dana da istina iz Albanije i Crne Gore o putovanju Gruevskog postane punovažna i u Srbiji. Pritom je nisu overile odgovarajuće službe, u ovom slučaju domaća policija, nego Vučić lično.
Ne može se sve kvantifikovati. Nije dovoljno reći da je urađeno 85% posla u ekonomiji, pola posla u javnoj upravi i da je ostvareno 30% vladavine prava, kao što kaže Brnabić u svom famoznom intervjuu za Dojče vele.
Sloboda koja je u lazarevačkoj biblioteci trajala puna dva sata predstavlja ukupnu minutažu koju režim Aleksandra Vučića daje kulturi. A i ta dva sata su dobijena slučajno, „greškom“ direktorke Ivanković.
U toku je masovno overavanje izjava supružnika gde se supružnici saglašavaju da je stečena imovina koja se upisuje u katastar posebna imovina muškarca.
Ispred crkve Sv. Marka u Beogradu, 9 godina od upokojenja otkriven je spomenik patrijarhu Pavlu, gde on skrušeno sedi bez patrijaršijskog trona ili neke druge stolice. Izuzev nogu, on u stvari lebdi iznad tla.
Kada mi je 2015. ukradena fabija, prijatelji su me tešili mogućnošću da se lopovi jave i ponude mi otkup auta. Niko se nije javio, ali moji roditelji koji su opljačkani otprilike u isto vreme dobili su pismo zahvalnosti…
Nervoznim prstima oslobađam sadržaj bele koverte nadajući se sećanju neke ljubavi, ma koliko stara bila. Kad nećete verovati! Predsednik meni lično. Na dnu pisma potpis i paraf. Jeste, on je, dvojice takvih nema.
Kako je moguće da penzioni fond otkrije podatke penzionera, da pošta stranačke koverte dostavi kao pisma i da državne institucije ne reaguju na ovu dostavu, dozvoljenu samo u predizbornoj kampanji?
Rasprava o predlogu da Aleksandar Tijanić dobije ulicu u Beogradu utihnula je pre nego što je i počela. U obilju važnijih tema ova ipak nije za potcenjivanje i još nije kasno da se o njoj nešto kaže.
Biznis i finansije – Da li i vama ova parola deluje demode, naročito ono “smrt”? Danas niko, pa ni najgori politički ekstremisti, ne priziva nečiju smrt. A fašizma ima sve više pa ispada da nešto nije u redu sa istorijom.
Ako tvrdite da vas je u predizbornoj kampanji na mobilni telefon zvala osoba koja je tvrdila da zove u ime liste Aleksandra Vučića i da vaš broj ima „u kompjuteru“, upleteni ste u veliku zaveru ili ste podli lažov…
Kako pišu dnevni list Danas i portal Insajder, Apelacioni sud u Beogradu je potvrdio presudu Višeg suda po kojoj su Vesna Pešić i urednice Peščanika proglašene krivima za povredu časti i ugleda ministra policije.
Niko ne može poreći da je ekonomska vizija koja u centar postavlja potrošače i tržišta doprinela stvaranju velike količine korisnih dobara. Ali očigledno je da su se u međuvremenu javili i određeni problemi.
Ispostavi li se da premijerka Srbije o ekonomiji zna koliko o ratnim zločnima i da ekonomska pitanja promišlja kao ratne devedesete, teško toj ekonomiji, teško Srbiji. Mislim na njen intervju za Dojče vele…
Ana Brnabić je rekla da „do 2025. postoji mogućnost potpisivanja dogovora o normalizaciji odnosa sa Prištinom“, ali da po svoj prilici „nema mogućnosti da Srbija do tada bude spremna da se pridruži EU“.
Dežurni patriotizam sakupljača skeleta pokazao se u svoj svojoj nagosti. Žaljenje što je neko pokušao da ponizi Srbiju čulo se do neba, ali i tu je poniženi Vučić spasao državu od poniženja.
Da li je to bio govor nekog boljševika 1918? Možda nemačkog revolucionara 1919-20? Ne, to su bili Makron i Merkel.