Udri novinara
“Udri novinara!” je, dakle, politička poruka koju je navijačka i klerofašistička ulična rulja jedva dočekala. Tu poruku Srpska radikalna stranka populariše i legitimizuje godinama
“Udri novinara!” je, dakle, politička poruka koju je navijačka i klerofašistička ulična rulja jedva dočekala. Tu poruku Srpska radikalna stranka populariše i legitimizuje godinama
U proljeće 1989. postao sam član Udruženja književnika Bosne i Hercegovine. Tog dana sjedio sam pokunjen u posljednjem redu drvenih klupa, u zgradi sarajevske Vijećnice…
Pobeda jedne stranke ne meri se učešćem u vlasti, već uspehom njenih ideja. Često je upravo za pobedu tih političkih ideja neophodno odreći se tog učešća.
Zdravko Mucić: Osuđen za hotimično nanošenje velikih patnji ili teških povreda, protivpravno zatočavanje civila, hotimično lišavanje života, mučenje, nečovječno postupanje.
Nedopustivo je da kolovođe demonstracija otvoreno prete smrću novinarima i najvišim državnim funkcionerima, što je samo po sebi teško krivično delo…
A onda je, evo, Radovan Karadžić uhapšen, i to u Beogradu.
E-novine
Zato je tako savršeno odigrao ulogu nadrilekara, sitnog, preobučenog prevaranta, to što bi Karadžić stvarno bio.
U javni govor vraćeni su termini „izdaja“, „kapitulacija“, „plaćenici“, razne vrste kletvi i leleka, ali i neskrivene – pretnje novim ubistvima.
U sarajevskom Oslobođenju, početkom rata, objavljena je jedna fotografija. Na njoj je spaljena zgrada iz koje kulja gust i crn dim.
Odmah po hapšenju, neko je pokušao da proda priču o Radovanu Karadžiću kao samoosposobljenom „kameleonu“.
Virtuelni Dabić okupirao je svu pažnju, kreatura je nadmoćno pobedila kreatora, ali to je kreator, zar ne, od početka i hteo.
Ne samo banalno, bljutavo je sve to, nema tu ni traga o heroju i hrišćanskom vitezu. I sve se kockice slažu: kafana u kojoj je najčešće boravio zove se „Luda kuća“, tu su gusle…
Pošto Srbija u suštini ima mali budžet u apsolutnom iznosu, a kako se posle izbora nada boljim finansijskim godinama, logično je da se danas opredeli za zaduživanje…
Negde između ovih vremena može se tražiti ravnoteža u odnosima sa svetom, u obračunu sa zlom fašizma. Ravnoteža u vremenu i prostoru.
Ulogu glavnih glumaca ponovo imaju mali partijski fireri koji su preko noći okrenuli ćurak naopako…
Ljajić je rekao da je praćena grupa osoba za koje se pretpostavljalo da su bili u mreži Karadžića i da je on tako lociran.
Zašto je ova karikatura genijalna? Na ravni poruke stvar je potpuno prozirna: Koštuničina era je upravo okončana i Koraks baca u smeće svoj glavni lik iz te ere.
Nacionalizam je prevashodno negativitet jer živi na poricanju i od poricanja.
Za razliku od senatora Džona Mekejna, suprotstavljao sam se ratu u Iraku i pre nego što je počeo, i okončaću ga ako budem izabran za predsednika.
Kad smo već kod kadrovske politike, od novog direktora očekuju se tri ključna poteza: da imenuje zamenika (direktora operacija)…
U toj plitkoj močvari, u kojoj se svakom insektu valja nositi s izazovima novog doba kako god zna i umije, Feralu nema mjesta.
To je bio tako veliki četvorogodišnji štetočinski učinak, da je 18. jula 2008. godine generalni direktor Saša Vlaisavljević bio primoran da zakuka pred novinarima.
Srbija bi mogla da uđe u Ginisovu knjigu rekorda, i po broju rezolucija o jednoj te istoj temi, i po već ustaljenom maniru političara da – ignorisanjem stvarnosti i činjenica – bacaju narodu prašinu u oči.
Povrh svega, vodeći menadžeri firmi koje su zabeležile gubitke i koje bi trebalo da bankrotiraju, a da oni ostanu bez posla, ne samo da nastavljaju da rade, nego i zadržavaju visoke plate…
Hollywood živi od nastavaka, koji imaju veoma ozbiljan ontološki problem: trajanje ljudskoga života, koje za zvezde nije nimalo različito od ostalih smrtnika.
Ipak je, očito, moguće živeti sporo, umreti u dubokoj starosti a i dalje zadržati status kulturne ikone. A možda su čak i rehab-centri bolji nego ranije?
Ovako su mnogi autsajderi, ne samo u siromašnom svetu, videli samit G8, grupe koja je najbliža onome što bi se moglo nazvati neformalnom (tj. samopostavljenom) svetskom vladom, održan od 7. do 9. jula.
Trima malim parlamentarnim partijama, DSS, SPS i LDP, u narednom periodu, do sledećih parlamentarnih izbora dakle, bili oni redovni ili vanredni, predstoji žestoka borba za opstanak.
Dobro i Zlo se niti mire, niti mešaju; kao ulje i voda: ne može i ne može. Takvi su pokušaji protivprirodni i shodno tome grešni. To odmah i bez greške zasmrdi na “jedinstvo” koje se danas zove i “sabornost”. Miloš Vasić, uvodničar, Danas, 14.07.08.
Nadam se da je to tapšanje po ramenu, ili po nadlaktici, tako karakteristično za mentalitet, ako tako šta postoji, i neka vrsta osećanja greha pred onima koji ga prosto ne osećaju.
Danas
Prijehavši u Beograd zadovoljstva svoga rad, što reče pesnik, objašnjeno mi je bilo da nije reč o nacionalnom, nego o partijskom pomirenju, od čega mi je sada mnogo lakše.