Nametanje Ustava – završni čin
Iako promenu Ustava može da sprovede samo Narodna skupština, tonući sve dublje u kršenje Ustava pri promeni Ustava ministarstvo pravde je doguralo do četvrte verzije svoje vizije srpskog pravosuđa.
Iako promenu Ustava može da sprovede samo Narodna skupština, tonući sve dublje u kršenje Ustava pri promeni Ustava ministarstvo pravde je doguralo do četvrte verzije svoje vizije srpskog pravosuđa.
U razgovorima o bezbednosti Rusije reč „Kina“ je kategorično zabranjena. Kada je nesmotreno pomenuo Kinu čak su i Boltona na poslednjim pregovorima u Moskvi strogo ukorili za političku nekorektnost.
100 godina od kraja 1. svetskog rata: Od ruske revolucije 1917. do stabilizacije posleratnog poretka 1923, vlade istočno od Rajne izgubile su srž suverene vlasti: monopol nad legitimnim nasiljem.
Vojna vežba na 10 lokacija je bila marketinški, ali ne i taktički usaglašena. Vojnici su korektno odradili posao, ali smisao celog poduhvata, osim šepurenja manekena državnog vrha, nije poznat.
Medijski servisi vlasti prikrivaju ceđenje suve drenovine preko uspavanke o doznakama. Tako Politika zaključuje da su ljudi koji napuštaju Srbiju naša najbolja investicija jer kroz doznake transferišu 8% srpskog BDP-a.
Čim neka informacija o njenim nepočinstvima, na mišiće i na jedvite jade stigne do javnosti (što će biti sve teže posle odlaska ovog Poverenika za informacije) vlast zapišti na sav glas „vidite šta nam rade!“
Povodom sto godina od pobede u Prvom svetskom ratu, Nedeljnik je odlučio da u toku novembra štampa i nekoliko knjižica o dinastiji Karađorđević, nadovezujući se na prethodnu ediciju o Nemanjićima.
Zamislimo da na karikaturi imamo Nedića i Ljotića kako doje Martinovića i Orlića, ili Hitlera i Gebelsa kako fašizmom napajaju Nedića i Ljotića. Zamislimo onda Coraxa i Danas u naručju Nedića i Ljotića…
Šta smo imali? Na karikaturi Hitler i Gebels tetoše dvojicu naprednjaka. Na to je krenula povika: Vučić. Ali Vučić uopšte nije tu. Ne pravi se blesav, složno uzvraća naprednjački hor – svi znamo da je Vučić Hitler.
Mladina – „U našoj je školi sredinom listopada održana manifestacija pod nazivom ‘Dani kruha’, a tim je povodom u školu došao katolički svećenik, kako bi održao obred blagosiljanja kruha…“
Ministar Vukosavljević je iskoristio štrajk upozorenja glumaca da bi posetio Narodno pozorište i rekao da je zabrinut za jednu od najvažnijih institucija kulture koja bi trebalo „stabilno da preživi krizu u kojoj se nalazi“.
Evropski parlament se sprema za izbore: rezolucijom od 25. oktobra govor mržnje je isključen iz slobode govora. Dileme koje su mnogi – i ja – imali o meri i granicama slobode govora više ne postoje.
Republikanci su učvrstili većinu u Senatu i pobedili na izborima za guvernera u Floridi, Ohaju, Ajovi i Nju Hempširu. Demokrati shvataju da nije došlo do masovnog približavanja biračkog tela njihovoj partiji.
Moj dida je rekao: „Rade je, unukiću, narodni heroj Rade Končar! Sinoć mu je neki ustaški krelac iša srušit spomenik na Bačvicama i onda mu je Rade pa na nogu i spešta je!“
Vrli novi svet industrijalizacije i globalizacije iz 1914. podseća na našu stvarnost. Tehnologija nikada ranije nije toliko neposredno uticala na živote miliona ljudi.
Klimatske promene nisu konstruisane samo kao naučni problem koji izaziva moralne dileme, već kao etički problem koji zahteva moralna rešenja, pri čemu mi podbacujemo i ne dostižemo visinu tih zahteva.
Konačno je nadležni organ doneo odluku: građanin Nikolić master Tomislav, ima prava da do daljeg koristi državnu vilu od 800 kvadrata, u smislu privatnog obitavanja sa svojom dvočlanom porodicom…
Da li su mirotvorci iz 1914. „mesečarski“ ušetali u sukobe? Bili su gurnuti u rat uz utisak da je „bolje sada nego kasnije“.
„Milostinja je hladan gest bez ljubavi. Bogataši koji žele da pomognu siromašnima treba da plaćaju porez, a ne da dele novac po svojoj volji“. Ova izjava elegantno sažima argument u korist progresivnog oporezivanja.
Možda je najbolja ilustracija ponižavanja korisnika novčane socijalne pomoći ona iz Rekovca, gde lokalni centar za socijalni rad navodi da korisnici „kopaju rake“ za preminule bivše korisnike ovog centra.
Već duži niz godina naš osnovni nacionalni proizvod je blef. I to je razumljivo: budući da nemamo resurse kojima bismo pothranjivali naše velikodržavlje od koga smo postali zavisni, ostaje nam samo poker.
Da li „duh 1914“ treba da bude naš uzor: obožavanje nacije i rata kao sredstva za ostvarivanje „nacionalnih ciljeva“?
Ako je u periodu od 12. do 18. veka Francuska izlazila iz okova feudalne samovolje pod krilaticom jednakost, bratstvo, sloboda – Srbija u 21. veku odbacuje i jednakost i slobodu, dok sa bratstvom ne zna šta bi.
Nikola Selaković se izdvaja po snazi otrova u svojim izjavama. Na otvaranju spomenika pobedi u Prvom svetskom ratu u Užicu njegov govor je bio manje opak, ali opet neizostavno garniran šovenskom pakošću.
Istoričari će je slaviti zbog odluke da izbeglicama dopusti ulazak u Nemačku, ali njena nesposobnost da izgradi trajnu arhitekturu evropskih integracija dovodi u pitanje pozitivnu ocenu njene vladavine.
U Posebnom odeljenju za borbu protiv korupcije pri Višem tužilaštvu u Beogradu trenutno radi 17 zamenika tužioca, a predviđeno ih je 25. Da li to i tužioci odlaze u Nemačku, kao zdravstveni radnici i šoferi?
Morbidna želja za raspadom EU koju prizivaju evropski nacionalisti od istog je materijala kao i igra sa „opštom kataklizmom“ aktera iz 1914. koji su iz toga očekivali neku korist za sebe.
Pre desetak dana ovde je na veliku kapiju, uz prislužnu medijsku epiku o značaju našeg giganta ušla vest: Putin je odlikovao Vučića Ordenom Svetog Aleksandra Nevskog. Prethodni nosilac je bio Baja Pašić.
Pa, stvarno, Ilustrovana Politiko? To je najbolje što možeš? Ništa omče, haosi, razularene horde koje nadiru…? I što si se uopšte upuštala u ovaj posao koji tabloidi bolje odrađuju od tebe?
Novosti – Hoće li ljudima biti sumnjivo što knjigu pod naslovom ‘Agrokor: slom ortačkog kapitalizma’ objavljuje i besplatno dijeli novinska kuća koja je bila u ortačkome odnosu s vlasnikom Agrokora?
Utisak je da u Saudijskoj Arabiji država prvo ubije novinara, pa onda pusti (medijske) kerove na njega. U Srbiji, pak, prvo se puste kerovi, a šta će dalje biti – videćemo. I to ponovo – slično smo jednom već gledali.
Od poslova koje EPS poverava vanjskim saradnicima, gotovo sve ih dobija firma Prointer čiji su vlasnici Kokeza i Kvrgić, funkcioneri SNS-a. Od dolaska SNS-a na vlast profit ove firme uvećan je 200 puta.