Ukidanje prenosa je lek koji ne leči
U srpskoj političkoj tradiciji izgrađen mit da je Narodna skupština „najviši organ vlasti“.
U srpskoj političkoj tradiciji izgrađen mit da je Narodna skupština „najviši organ vlasti“.
Stasava nova generacija, čija su formativna iskustva uskraćena za boravke u inostranstvu. O posledicama ovog teškog propusta čitamo u crnim novinskim hronikama, a strahujem da ćemo mu razmere uvideti tek u godinama koje dolaze.
U petak, 06.02.2009. u 19h u Centru za kulturnu dekontaminaciju održaće se promocija knjige Pavla Levija, Raspad jugoslavije na filmu – estetika i ideologija u jugoslovenskom i postjugoslovenskom filmu.
Iako nepravosnažna, ova osuda imaće dalekosežne posledice na buduće aktivnosti nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima, a pre svega nekažnjivošću i suočavanjem sa prošlošću. Ovakvim stavom suda negira se pravo svih da otvaraju pitanja prošlosti, izvršenih ratnih zločina i učesnika u njima.
Mislim da je vreme da se povede otvorena debata o tome gde je “Danas” danas, šta se od njega očekuje i kako mu pomoći da iskoristi tanku šansu da ispliva iz mulja glajhšaltovane režimske štampe po ukusu Tadića i njegovih “mudrih” i državotvornih savetnika.
Ovaj tekst nije o rušenju Peščanika, bilo ih je mnogo, kvalitetnih i sadržajnih. Ovo je tekst o Predsedniku. Nema potrebe da ga imenujem, pošto je on predsednik svega: države, Vlade, koalicije, možda i kućnog saveta.
Status kandidata za članstvo u EU bi preokrenuo negativne trendove u Srbiji. Potrebno je da ne samo političke elite, već i lokalne samouprave i građani udruže energiju za postizanje konsenzusa o neupitnom kursu Srbije ka Evropi.
Koncept banalnosti zla Hane Arent je toliko poznat, da je teško prisetiti se koliko je bio kontroverzan kada ga je prvi put upotrebila.
Obama po svemu sudeći nije mnogo razmišljao o spoljnoj politici. Uzevši u obzir probleme koji ga čekaju u zemlji, malo ko može da ga krivi za to što se privremeno koncentriše na domaće teme.
Kada ekonomija tone u depresiju, vlade mogu da pokušaju da primene četiri načina na koja bi stopa zaposlenosti bila vraćena na normalu, a proizvodnja na „potencijalni“ nivo. Nazovimo ih fiskalna politika, kreditna politika, monetarna politika i inflacija.
Obamin projekat nije ništa drugo do pokušaj da se oživi koncept liberalizma koji je važio pre sedamdestih.
Šta je to što tako različite ljude, različitog obrazovanja, uverenja i kućnog vaspitanja, tako brzo pretvori u političke ništarije?
Srbiji nije dovoljan običan lek, nego joj je potrebna operacija, jer ni dužinu ni dubinu trenutnih turbulencija i neizvesnosti na tržištu niko ne može, ni približno, da predvidi.
“Kao Srbin ne osećam ni najmanje nikakvu odgovornost za to što se desilo u Srebrenici i svoju ću decu učiti isto tako. Nikakav udžbenik neće uspeti da im ispere mozak! … Srbija je potpuno čista i nema nikakvog razloga da se bilo kome izvinjava!“
Kako su nastala ova, da kažem, nova čitanja „Filosofije palanke“ Radomira Konstantinovića, u stvari, ova najnovija? Šta je bio njihov motiv, a šta uzrok? Motiv je šesto izdanje ovog, po mom mišljenju, najznačajnijeg dela naše filozofije u XX veku.
U filmu Underground Srbima se pristupa kao istorijski tlačenoj nacionalnoj grupaciji, dok su oni etniciteti koji čine navodnu antisrpsku koaliciju, koji su „dominirali” federacijom – Hrvati i Slovenci – prikazani kao antijugoslovenski orijentisani separatisti uvek spremni da izdaju zajednički cilj.
Šta ima da se ističem; gledam svoja posla; prvi petao završi u supi (a ostali kao ne završe); pokornu glavu sablja ne seče; ćuti, budalo, šta će ti to?
To što se Putin smilovao da odvrne slavinu sve mi se više čini kao uspeh šibicarske podvale koju su on i ona Julija sa kikicama izveli sa svima nama.
U demokratskim državama sasvim je normalno da se od nosilaca javnih funkcija zahteva da se staraju za bezbednost građana. To je zato što se oni biraju da to čine.
E-novine – Dear President Tadić, problem oko „Peščanika“ prerastao je samo unutrašnje medijske granice; ometanje ove emisije neodoljivo podseća na vreme slavnog Slobodana Miloševića.
Džaba smo se bili i mučili, badava smo noćima krečili, razbijali auta polovnoga, jer hakeri sajta podigoše sve pomoću štapa i kanapa!
Stvari, dakle, u zemlji Srbiji, a u januaru 2009. stoje ovako: Peščanik je Neprijatelj, a Ratko Mladić je Prijatelj.
Onoliko koliko se moglo saznati sa sastanka političara i privrednika, ovi drugi traže pare od onih prvih.
Zvanična Srbija nema samo pesak u ušima. Ona je ponovo obnevidela, i zamuckuje. Zato je pokušala da ugasi i Peščanik i sećanje na vreme kad su se život i kultura smeli odvijati izvan hladnoratovske paradigme i kultova krvavih diktatura.
Gašenje Peščanika još je jedan bedan, kukavični sunovrat zvanične srpske kulture, od Idola i Memoranduma, do Mokre Gore i ambasadorske konferencije.
Slobodu štampe nikada nisam shvatala kao mogućnost da u svakim pojedinačnim novinama istovremeno nađem spektar sebi bliskih i sebi neprihvatljivih stavova.
U jesen 1989. godine u stanu Vojislava Koštunice dogodio se sastanak budućih osnivača i prvo izjašnjavanje o osnivanju Demokratske stranke.
Šta ako Boris Tadić, Predsjednik Srbije, poslije incidenta sa Peščanikom više nikoga ne bude mogao da uvjeri kako ne drži po sliku ili dvije Vladimira Putina na svakom zidu svog kabineta?
Radio emisija 30.01.2009, govore: Vesna Rakić-Vodinelić, Nikola Samardžić, Teofil Pančić i Srđa Popović.
Dobar dan, poštovani slušaoci, kako ste vi danas? Ako vas zanima, mi smo dobro, hvala na pitanju.
Svetlana Lukić i Svetlana Vuković već devet godina proizvode devedeset minuta dugu radio-emisiju koju, bez dinara naknade, poklanjaju radiju B92 da bi bila emitovana jednom nedeljno, petkom, i reprizirana sutradan.
Slavimo školsku slavu Svetog Savu, jasan znak da država kroz obrazovni sistem neguje Postanje naspram Postanka.