Dostojevski i rekonstrukcija ubistva Olivera Ivanovića
Setila sam se romana Zločin i kazna povodom vraćanja u fokus javnosti nerazrešenog ubistva Olivera Ivanovića. Ono neće da nestane.
Setila sam se romana Zločin i kazna povodom vraćanja u fokus javnosti nerazrešenog ubistva Olivera Ivanovića. Ono neće da nestane.
Reč na promociji knjige Božidara Jezernika „Jugoslavija, zemlja snova“: Zašto pamćenje Jugoslavije slabi iako ne želi da prođe? Jugoslovenstva nisu zabranjena (izuzev u Hrvatskoj) nego su tiho potonula.
VIDEO i transkript sa predstavljanja nove knjige Božidara Jezernika „Jugoslavija, zemlja snova“ u izdanju Biblioteke XX vek. O knjizi su govorili: Dubravka Stojanović, Todor Kuljić, Teofil Pančić i autor.
Ulaganja u vojsku i policiju rastu, a u zdravstvo i školstvo padaju. Za oko milijardu dinara. I opet je odložena sistematizacija radnih mesta u javnom sektoru…
Eto, bilo je dovoljno da tabloidni mediji samo za jedan vikend ne najave vanredno stanje, početak rata, krvave pogrome – pa da predsednik države odmah dobije nagradu za mir. Doduše, ne Nobelovu…
Novosti – Mladinsko gledališče, Kugla glumište, Paolo Mađeli, Dušan Jovanović… Hvar, Ohridsko jezero, Pohorje, Motovun, Sveti Stefan, kafana T’ga za jug, pulska Arena. Azra, Film, Idoli, Orgazam, Haustor.
Novosti – Zajednički jezik je postojao prije prve i druge Jugoslavije, a nastavio je postojati i nakon njih, što je sasvim razumljivo s obzirom da države mogu nastati ili nestati preko noći, dok jezik ne može.
Novosti – Ona nije bila sasvim slučajna država, ali je mnoge zatekla i nisu znali što zapravo s njom da rade. To se vidjelo u njenim prvim godinama kada su se pojavile različite koncepcije jugoslavenstva.
Novi magazin – Na Velikoj narodnoj skupštini Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena u Bačkoj, Banatu i Baranji održanoj 25. novembra 1918. u Novom Sadu doneta je odluka o priključenju Vojvodine Srbiji.
Lice ulice – Jugoslaviju smo dva puta napravili i dva puta srušili. To je jasna slika love and hate odnosa, u kome s nekim ne možete nikako, a bez njega ni toliko.
Stogodišnjica nastanka Jugoslavije – jubilej bez slavljenika – pokreće iznova pitanja koja se tiču tog istorijskog događaja, onoga što mu je prethodilo i onoga što je usledilo.
Dan nakon što su opozicionom lideru batinaši izbili dva zuba, premijerka je izjavila kako je za nasilje u javnom diskursu kriva upravo opozicija koja „deli građane na pametne i glupe, građansku i krezubu Srbiju“.
Naravno, to se ne zove tako. Novi poslodavac prosto dobija oprost poreza na dohodak svojih zaposlenih, kao i njihovih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, za 9 zaposlenih tokom prvih 12 meseci rada.
Na svoj 60-ogodišnji jubilej RTS ne servisira građane, ni Vladu, pa ni SNS, već isključivo predsednika. To je još jedan megafon Aleksandra Vučića preko koga on proziva, ljuti se i svađa s građanima i susedima.
Sve se dobro završilo i ministrovo dostojanstvo je ponovo uspostavljeno. Ali šta nam ovaj slučaj govori? Ministar ne mora da odgovara na pitanja, a ko ga prozove biće temeljno propitan.
Novi plamen – Najdublji interes je očuvanje malih balkanskih naroda jačom državom od asimilacije i različitog ugnjetavanja velikih naroda, ali i sprečavanje međusobnih sukoba.
Pitali smo istoričare fašizma da procene Trampa. Profesorka Ben-Giat kaže da „vladari skloni autokratiji žele da stvore utisak nesalomivosti. Oni žele da se mi uplašimo i pomislimo da je njihov trijumf konačan“.
Da li su jugoslovenski ratovi bili poslednji evropski ratovi 20. veka ili ih treba razumeti i proučavati kao prve ratove 21. veka?
Milošević je odgovoran za zločine, ali u istorijskom smislu procesi su već bili dovršeni. Od 1981. nije mogao da se donese budžet, republike su krale svaka na svoj način, svi su se spremali za odlazak iz Jugoslavije.
Na osnovu čega je predsednik izrekao amnestiju za svog prijatelja, koji je više puta pred policijskim fotografom pozirao anfas i iz profila? I lepo je ispao. On zna da Radoičić nije umešan, a kako zna, još ne zna.
Reč je o Beloj knjizi Saveta stranih investitora, koja svake godine pomera granice upliva nosilaca kapitala i pokazuje pravce daljeg razvaljivanja radnih prava ljudi u Srbiji.
Iz autorkine nove knjige: Kada sam 1989. prijavila doktorsku tezu nisam mogla zamisliti da se bavim istorijom koja će me zapljusnuti kao cunami i uništiti temu mog istraživanja.
Ideja da je moj deda-ujak, koji je poginuo na Somi zajedno sa stotinama hiljada ljudi, položio svoj život za moju slobodu je besprizorna. On je bio topovsko meso u nepotrebnom imperijalnom ratu…
Pre desetak godina, dok sam studirao, slučajno sam na internetu naišao na nekoliko tekstova u kojima se spominje masovna grobnica u policijskoj bazi između Zemuna i Batajnice. Tada sam prvi put čuo za to.
Čitaoci Peščanika su za 48 sati sakupili preko 320.000 dinara i pomogli nam da usrećimo dr Stefanovića i učvrstimo njegovu veru u nezavisnost srpskog pravosuđa. Hvala vam, dragi naši. Najbolji ste.
Praktikovanjem sudske alhemije kritika javnog funkcionera preobražena je u vređanje nevinog građanina N. Stefanovića.
Kada populistička levica napada elite, meta su joj nosioci najveće moći, onih 1% koji poseduju polovinu svetskog bogatstva. A kada desničarski populisti napadaju elite, oni misle pre svega na kulturnu elitu.
U jednoj seoskoj školi u Krasnojarskom kraju neko od učenika je tokom velikog odmora kredom na tabli napisao „Putin – lopov“. Kada je to dospelo na internet, na školskim tablama po celoj Rusije osvanuo je isti natpis.
Milan Radoičić 16. januara 2018. nije ubio Olivera Ivanovića. I ne samo što ga nije ubio, nego nije učestvovao ni u „organizaciji, logistici, podstrekavanju“ za to ubistvo. To nam tvrde Vučić, srpska država i policija.
Sada možete da objavite šta želite, ali ne baš svugde. Mi smo se na neki način podelili. Jedni rade za slobodne novine, a drugi su pod ingerencijom vlasti. Tako je bilo i za vreme Miloševića…
Iste večeri dok smo u Starom gradu uz pomoć autora pokušali da prepoznamo Hitlera na karikaturi, u Kruševcu je drvenim motkama pretučen Borko Stefanović, vođa levice. Tukli su ga maskirani, organizovani batinaši.
Iz nove knjige Biblioteke XX vek: Kao u narodnoj pesmi „Ko je ima, taj je nema; ko je nema, taj je sanja“, ona je zamišljena kao „zemlja snova“ u kojoj su ujedinjeni svi Jugosloveni, bez obzira na razlike.