Nasilje kao izborna strategija
U skorašnjim intervjuima i Koštunica i Nikolić su se trudili da uvere strane investitore da nemaju čega da se plaše ako oni dođu na vlast.
U skorašnjim intervjuima i Koštunica i Nikolić su se trudili da uvere strane investitore da nemaju čega da se plaše ako oni dođu na vlast.
Protest žena u Iranu Elizabet Kinderlen; Kongo: trikovi ‘mame sai-sai‘ Dominik Džonson; Dosta je kafenisanja! Kosima Šmit; Mušarci su sve depresivniji – intervju sa psihoanalitičarem Horst-Eberhardom Rihterom.
Srbija se duboko zaglavila u beskrajnom redu za budućnost. Zbunjena i neodlučna, ona evropsku politiku doživljava kao beskrajno biroktratsko zatezanje i instrument svetske nepravde.
Nisam od ranije poznavao Hičensa, ali sam shvatio šta mogu da očekujem kada sam sa Grejlingom počeo da se dogovaram o taktici našeg nastupa.
U julu mesecu 1935. godine, predstavnici vlade Bogoljuba Jeftića, potpisali su u Rimu konkordat sa Svetom Stolicom – dokument koji je trebalo da reguliše odnos jugoslovenske države i Vatikana i zakonski definiše položaj katoličke crkve u Jugoslaviji.
Boris Tadić neće sa Čedomirom Jovanovićem. Neće pa neće. A ako hoće s Nenadom Čankom, Velja Ilić neće s njima. Boris će radije s Vojom Koštunicom, pa makar mu opet dao mesto premijera.
Nije Vojislav Koštunica krio svoju mržnju prema Zoranu ni za njegovog života, kao ni kasnije. Kroz izjave i postupke, kako svoje tako i svojih savetnika i saradnika, dokazivao je tu bolesnu tvrdnju zaverenika, da je ubistvo Zorana bilo nacionalni interes.
LDP – Počela je izborna kampanja, ovog puta s tom razlikom što dosadašnji koalicioni partneri kažu da neće ubuduće više biti u koaliciji.
Na današnji dan prije točno 125 godina je umro Karl Marx, osnivač “naučnog socijalizma”, kako je govorila nekoć partijska propaganda kod nas, ali i u drugim zemljama tzv. realnog socijalizma, koji je, pak, bio sve drugo samo ne i stvaran.
Ove nedelje viđam mnogo ljudi koji se, od kako je Koštunica raspustio vladu, ponašaju kao da se situacija naglo popravila. Onaj strah, ona agonija od pre samo 5-6 dana kao da je nestala sa prvim sunčanim danima i Tadićevim raspisivanjem izbora.
Kosovo je na međunarodnom planu bilo priznato kao deo Jugoslavije, i kada je ona prestala da postoji, srpske pretenzije na teritoriju Kosova su postale ništavne i prazne.
Da, i ja mislim da glavno pitanje glasi: zašto je Srbija izgubila Kosovo, odnosno zašto ta teritorija od pre neki dan samo zauvek ostaje u Srbiji, ali ne i na neki drugi način.
Na dramatičnim sjednicama Predsjedništva SFRJ 11. i 12. marta/ožujka 1991. godine odlučivalo se o vojnom udaru odnosno uvođenju ratnog stanja u zemlji, u režiji Slobodana Miloševića i njegovih satelita u Predsjedništvu SFRJ i u Generalštabu.
Na kraju svoje političke karijere, samozvani refomator i utemeljivač institucija ostavlja Srbiju kao društvo kojem su huligani razlupali i razbucali institucije i vratili je u predpolitičko stanje.
Feral Tribune – Nepregledne kolone ljudi su u praktičnom srpskom LDP primeru da je Ideja dugovečnija od Života smehom, čitav a inače tragičan povod iskoristili da pokažu šta sve Srbija nije.
I tako je jedanaestog dana marta leta gospodnjeg 2008 tužni zbore, pod onom lipom požarevačkom, Ivica Dačić govorio i govorio dok je neki vetrić pirkao s dunavske strane.
Kad se neki predstavnik vlasti svojski trudi da nas uveri kako čini upravo ono što bi prvi demokratski izabrani premijer uradio, najpre porazmislite o količini moguće obmane, a zatim i o činjenicama.
Elem, prođe jedva tri meseca, a poluvanredno stanje je uvedeno. Boris Tadić se u nastojanju da izbegne gornji scenario, pozicionirao u sredinu sa devizom “I Kosovo i Evropa”.
Ok, nacional-patriotska dreka ovoga puta nije prošla. Što ne znači da posle 11. maja neće da obrne još jedan krug.
Više od veka stara publikacija „Umovanje zdravog razuma“, veličanstvena kritika crkve i države, danas je, na našu žalost i sramotu, više nego aktuelna u Srbiji 21. veka.
Uprava Pravnog fakulteta u Beogradu nije dala saglasnost za održavanje skupa povodom petogodišnjice ubistva premijera Zorana Đinđića, koji su studenti najavili za danas…
Sem Heris zajedno sa Ričardom Dokinsom i Kristoferom Hičensom čini „trojstvo“ polemičke publicistike sa kritičkim pogledom na religiju u SAD.
“Ove godine se navršava sto godina od kada su tekstilne radnice, njih oko 15.000, marširale Čikagom i tražile bolje uslove za rad, kraće radno vreme i veće nadnice.”
Jedva da sam ga poznavao, pa, ipak, kao da su mi ubili najrođenijeg. Pošteno govoreći, dok je bio živ i ja i moji prijatelji smo ga samo uvažavali, a kad je ubijen počeli smo ga i voljeti. Nismo više zakerali za svaku sitnicu.
Kada je pre nekoliko godina u službenu posetu našoj zemlji doputovao pravoslavni patrijarh Aleksandrije, nastupila je zabuna i za SPC i za državu.
Da li Vojislav Koštunica odlazi s mesta premijera zato što je nezadovoljan podrškom koalicionih partnera u odbrani Kosova ili zbog kraha svoje politike “Kosovo je Srbija”?
Molitva pred hramom, na koju se aplaudira, sa sve svećom i cigaretom u ruci i žvakom u ustima, molitva – evropska pobednička pesma, koju izvodi Marija-Sa-Samo-Jednom-Kesom.
Danas – Pet godina nije bilo dovoljno da institucije dođu do nalogodavaca ubistva premijera Srbije dr Zorana Đinđića.
Helsinški odbor – Nesporno je da se Albanci danas smatraju najvećim srpskim “neprijateljima”. Potrebno je ozbiljnije analizirati razloge njihovog nipodaštavanja kojem su, nekad otvoreno, nekad prikriveno, bili izloženi tokom čitavog XX veka.
Ove godine, kao i svih prethodnih, nema ni traga “obilježavanju” osmog marta, stvar se svela na “slavlje”.
Zašto je Koštunica odlučio da zatraži prevremene parlamentarne izbore? Osnovni razlog jeste izbegavanje odgovornosti. Zbog toga je već napravio dve ključne greške.