Rizik raste
MMF u saopštenju o razgovorima u Beogradu upozorava na rastuće rizike sa kojima se suočava srpska privreda.
MMF u saopštenju o razgovorima u Beogradu upozorava na rastuće rizike sa kojima se suočava srpska privreda.
Tadić je nastavio, kao u kakvom zanosu, da ogromnu energiju troši u pokušajima da. Ovde se rečenica foknerovski prekida jer nije lako prevaliti preko usana na šta to predsednik Republike troši silnu energiju.
Gospodine Lajčak, naslov iznad mog pisma nije plod moje namjere da Vas uvrijedim, već rezultat moje nevjerice u Vašu sposobnost rasuđivanja posljedica eksplicitne političke poruke koju ste javno odaslali.
Radio emisija 26.09.2008, govore: sociološkinja Vesna Pešić, pravnik Marko Milanović, izdavač Dejan Ilić i književnica Biljana Srbljanović.
Gospodo komšije, što god da odlučite o Kosovu, vodite računa da ne destabilizujete Srbiju, jer ćete time sami sebe uvaliti u nevolje.
10.000 mladih ljudi je sinoć prisustvovalo koncertu Madone u Budvi. U Inđiji su svirali Red hot čili pepersi, na Ušću Rolingstonsi, uskoro će se u Beogradu održati Univerzijada…
Raspad najveće desničarske stranke u Srbiji je neočekivan, buran i, moram reći, zabavan.
Gomila novinskih besmislica samo me podstakla da otvoreno priznam – da, ja sam bio Njegov jedini jatak, verni mu pobratim, saborac i nerazdvojnik!
Najznačajnija promena je razdvajanje optužbe za genocid u dve odvojene tačke, koje se odnose na različite periode rata u BiH.
EU nije odmrzla primenu Prelaznog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), ali je sugerisala Srbiji da počne sa jednostranom primenom tog dokumenta. Ovaj predlog izazvao je brojne, uglavnom negativne reakcije.
Ovi predsednički izbori nose opasnost da nanesu ogromnu štetu SAD i – imajući u vidu status Amerike kao velesile – i ostatku sveta.
Evo, baš sad kad nas EU tako surovo odbija, mi smo sve odlučniji da se ponašamo po evropskim pravilima. Pa šta bude. Mijat Lakićević, uvodničar, Novac, 20.09.08.
Čišćenje Krajine koju su podržale SAD verovatno je najgori primer etničkog čišćenja u Evropi posle Drugog svetskog rata.
Sovjetski socijalizam nije funkcionisao, a sada američka vlada pokušava da nam pokaže da njihov hoće: Nema veze što si investirao i izgubio, imaš iza sebe velikog Tatu, on će sve da plati.
Kao da je najveći Klintonov neuspeh bio u nemogućnosti da se politički multiplicira.
Ovo je pokušaj da se skraćeni kurs o bliskoj prošlosti što vernije i bez zlobe rekonstruiše i izrazi neutralnim rečnikom.
Da je Jugoslavija uspela da se održi, delatnost Miloševića bila bi kvalifikovana kao veleizdaja.
U misaonom eksperimentu u kojem bi pretpostavili da je SFRJ uspela da se održi, delatnost Miloševića, Jovića i Kadijevića bila bi kvalifikovana kao teško delo veleizdaje.
Kao svaki pravi politički džanki, pronašao sam bolji fiks od srpske politike – američke izbore.
Obama je izgubio vođstvo, jer ga ne vole stariji beli glasači. Razlog je vrlo jednostavan: boja njegove kože.
Tokom poslednjih predsedničkih izbora među posetiocima ovog sajta, a i unutar jednog manjeg segmenta biračkog tela pojavila se sumnja u filosofiju biranja „manjeg zla“.
Presuda Vrhovnog suda Srbije u slučaju Škorpioni još jednom je pokazala da se Vrhovni sud Srbije, odlučujući u drugom stepenu u predmetima optuženih za ratne zločine, rukovodio političkim, a ne pravnim razlozima.
Ako već moraju da se brukaju, mora li to da bude baš tako glupo? Ako već mora da bude tako glupo, mora li da bude i tako ljigavo?
Zanimljivo je da su nosioci privredne politike naprasno otkrili vrline jednostrane liberalizacije spoljne trgovine.
“Srbija je slobodna i demokratska država”, poručeno nam je prošlog ponedeljka iz svečane sale Doma Narodne skupštine, dok su frustrirani preostali Šešeljevi radikali u crnim majicama sa likom svog vođe drekom pokušavali da nadjačaju “Odu radosti”.
Pred izbore u Sloveniji, jedino pitanje opredeljivanja jeste hoće li većina državljana te zemlje biti isto onoliko glupa koliko i većina Italijana, koji su izabrali Berluskonija.
Taj jaz između instinktivne nesebičnosti i dobrote običnih ljudi i isto tako instinktivne sebičnosti i grabežljivosti vlastodržaca potrese me svaki put kad dođem u BiH.
Šta će ti moje ime. Ja sam bezimen. Nemam ime. Za mene niko ne zna, ali ću ti reći: ja sam Srbin i moj otac i majka su bili Srbi.
Od Dejtona do danas ne prestaje zalaganje za ukidanje statusa distrikta i pripajanje Brčkog jednom od entiteta, pre svega RS.
Radio emisija 19.09.2008, govore: ekonomista Miroslav Prokopijević, sociolog religije Milan Vukomanović, advokat Srđa Popović i novinar Petar Luković.
Letos su se tukli monasi, pa vaterpolisti, pa arhitekte jedne poznate projektantske kuće, pa odbornici SRS, a završilo se juče sa učenikom. Nasilje se širi Srbijom kao virus za koji lek treba da pronađu oni koji su ga pustili iz laboratorije.