Stiče se utisak da se Vlada a priori ograđuje od Parade ponosa 2009. u Beogradu i na taj način izbegava da se izjasni i pozabavi problemima s kojima se svakodnevo susreće od 5 do 10 procenata LGBT građanki i građana Srbije.
LGBT pokret Srbije organizovao je online potpisivanje peticije “Neka bude Parada ponosa”.
Porodice žrtava obraćaju se Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal sa zahtevom za obnovu i proširenje postupka u slučaju mogućeg žrtvovanja šesnaestoro radnika RTS-a.
Vi ne možete da negirate postojanje transkripata presretnutih razgovora, jer ste sami na sajtu ministarstva 2007. objavili dokument koji potvrđuje njihovo postojanje!
“Taj socijalni, politički i moralni talog tribalnog, varvarskog Balkana, uzima za saveznika Ameriku i Evropsku uniju u borbi protiv najdemokratskijeg, najcivilizovanijeg, najprosvećenijeg balkanskog naroda – srpskog naroda”, zapisuje Ćosić u svom dnevniku.
Peter Handke je prošle godine posetio srpsku enklavu Velika Hoča na Kosovu. U svojoj poslednjoj knjizi objavio je beleške sa tog putovanja.
Odgovor Uga Vlaisavljevića na kolumnu Semezdina Mehmedinovića Pencirkus
Ono što je najgore kod najave o novim porezima jeste to što ponovo postaje jasno da Vlada nema nikakve nove ideje.
Izrečena je presuda vlasnicima sajta thepiratebay.org. Bogate korporacije misle da su pobedile. Kada odrasli postanu nesposobni, dolazi vreme dece. Drugačiji svet je moguć.
I dok sam se ja baškario u tom raju na zemlji – prosječna dnevna temperatura 20 stepeni Celzijusa, pošto je sad tamo kraj ljeta – izvali se Slobo, nespokoj mu duši.
Snimak pogubljenja mladića iz Srebrenice od strane jedinica srbijanskih Škorpiona video je zapis čistog zla i sadržava savršen primjer morbidne, umobolne banalnosti.
Slobodan je u svom koferčetu, pored Beograda, ponio i osjećaj svjetske nepravde od kojeg je Sarajevo bolovalo, osjećaj da se svaka banda, patrioti sakupljeni sa koca i konopca i akademija nauke i umjetnosti, može nadići i uništiti grad.
Ismet je u Iraku u taboru koji neformalno nosi ime vojnika koji je tu prvi poginuo, osamnaestogodišnjaka čiji je maternji jezik bio španski. Ismet mi se javlja povremeno, kad nije na smjeni, koja obično traje dvanaest sati u komadu, zato što „nemaju dovoljno vojnika” pa ono što ih ima „mora ići na zadatke non-stop”.
Kad sam završio u Chicagu, na kraju svog puta, rat u Bosni na svom početku, moj medeni mjesec sa američkom kulturom se završio, budući da sam morao naći posao.
Sjeća li se neko one dvojice begova iz TV serije Tale (ja mislim) koji sjede u tami bosanske provincijske kafane i srču kahvu. Svako malo, jedan kaže: „E, kakve je nekad Pešta kupleraje imala.” A drugi malo šuti, pa kaže: „Jah, jazuk za Peštu.”
Na vijestima bih ponekad spazio profesora Koljevića kako stoji pored Karadžića koji vazda poriče – za njega je ono što se događalo bilo ili „samoodbrana” ili se uopšte nije događalo.
Prema anketi dvije trećine bijelaca misli da bijeli svijet preferira bijele komšiluke, a 85 posto ih je priznalo da zaista žive u naseobinama gdje nema crnih komšija. Segregacija je, drugim riječima, živa, zdrava i nezvanična.
Moja nevolja je bila to što mi je bilo teško zamisliti bilo kakav drugačiji oblik književnog postojanja osim nacionalnog, utemeljenog u maternjem jeziku. Ali onda se taj kulturni model počeo raspadati u mojoj glavi.
To su bila vremena kada sam se, kao i mnogi moji prijatelji, pravio da me se sve to ne dotiče – da su glupost i bezumlje tako daleko od mene da jedino što sam mogao da radim je da sve to prezirem sa arogantne distance.
E-novine – Ne vjerujem da bi se itko mogao šegačiti s takvom pojavom kao što je Gedža, pa i meni to nije pošlo za rukom; naprosto sam osjećao sućut prema njegovim žrtvama i bio osupnut nesrećom koju je utkao u ovo naše doba.
Važno je samo da narod ostane u uverenju da je taj visokoparni govor o “štasmos i kosmos” važniji od takvih prozaičnih stvari kao što su mir, posao ili pravda.
Vlada Republike Makedonije je početkom ovog meseca odlučila da se na glavnom gradskom trgu u Skoplju sagradi veliki pravoslavni hram.
Neko je već primetio da se devedesete vraćaju: u modu, u običaje, u vesti, u psihičko stanje. Umnožavaju se tajkuni i debeli džipovi.
U Danima je doskora svoju kolumnu (Filigranski pločnici) ispisivao Muharem Bazdulj, a sad je izbor tih tekstova objavljen kao knjiga u kultnoj ediciji XX vek (urednik Ivan Čolović).
Pomalo se vođa Milorad prilagođavao željama narodnim, a pomalo je i sam dodavao ulja na vatru. Pa se sada ne zna ko za kim trči ka provaliji, narod za Miloradom ili Milorad za narodom.
Dobro je što se ponovo raspravlja o izbornom ili zakonu o finansiranju stranaka, ali mi se čini da neka obrazloženja nisu dobra. Ako nova rešenja treba da daju bolji rezultat, pre svega se mora promeniti sistem podsticaja.
Otopljavanje formalizovanih odnosa naziva se kronizam, tj. drugarstvo gde mu mesto nije: u političkim partijama, biznisu ili preko zabranjene ljubavi između biznisa i politike.
Mi, koji smo se drogirali Obaminim govorima i preko nekoliko puta imali oči pune suza pred svime što predstavlja novi američki predsjednik, dobili smo ono što smo tražili, i sad ima da gledamo kako se povlači prva debela crta.
Ne bi se moglo reći da je privredna politika koja je vođena od 2000. godine naovamo imala, neposredno ili posredno, neki elemenat industrijske politike.
„Hristos vaskrs!“ je dizelaški, da ne kažem zemunski oblik čestitanja. Ostalo je samo neizbežni izraz degradacije vere svedene na puki ritual koji treba „odraditi“.
Antizapadni stav dve nacije je neuporediv: u jednom slučaju se radi o bolu nekada moćne supersile, a u drugom o umerenom islamizmu i frustracijama vezanim za pregovore o pristupanju EU.
Koliko god se “oni” ložili na smrt, poraze i mitove, “mi” se još više ložimo na poraze koji nam “oni” čine. Mi uživamo u porazu koji nam pričinjavaju mediokriteti. Mediokriteti su naša mera. Oni su izgovor za našu patnju. Patnja je razlog našeg postojanja.