Vučić i (agro)tajkuni
Postoje dobri i loši tajkuni, postoje moji i oni koji nisu moji tajkuni, prijateljski i neprijateljski. Oni prvi su sposobni privrednici, a za one druge me baš briga. Tako rezonuje premijer Vučić.
Postoje dobri i loši tajkuni, postoje moji i oni koji nisu moji tajkuni, prijateljski i neprijateljski. Oni prvi su sposobni privrednici, a za one druge me baš briga. Tako rezonuje premijer Vučić.
Izgovora za stalno pomeranje rokova za privatizaciju državnog obradivog zemljišta, od koga korist izvlače pre svega određeni interesni lobiji, ima na pretek.
Ove godine najteže će biti da od prajda održanog u uslovima autoritarnosti načinimo demokratski fenomen. Njegovi organizatori treba da razmisle o tome kako da parada ponosa zadrži svoju političku i kritičku oštricu.
Za debalkanizaciju Srbije, pa makar se fragmentisala na još desetine sve manjih država, ključni problem ostaje povratak građana u politiku, zainteresovanih da oblikuju zajednicu u kojoj žive. Nije šala, životne su stvari u pitanju.
Novosti – Opskrbimo se kokicama i slanim štapićima, jer sve sluti da bi s pozornice na kojoj žongliraju sadašnji i budući ministar obrane mogla letjeti pozamašna količina prljavoga veša.
Oslobođenje – Jedan brzi apostolski blagoslov s nogu, i kratko rukovanje kakvih Sveti Otac svakodnevno udijeli između dvije i sedam hiljada, u federalnoj je štampi, eto, označeno kao susret dvojice regionalnih lidera.
Izrael se ne pridržava sporazuma, pooštravanje nasilja izaziva Hamasov odgovor, posle čega sledi talas brutalnosti. Ove eskalacije se u izraelskom žargonu nazivaju „košenjem travnjaka“.
Izveštavanje o LGBT populaciji je po pravilu incidentno. Trodnevno izveštavanje o nasilju nad Denisom bilo je aljkavo i indiferentno. Ali sve što se nije dogodilo u tekstovima, dogodilo se u komentarima ispod njih.
Izgleda da je ovaj mir u kojem su protekle pripreme za škotski referendum o samostalnosti – a po svemu sudeći, tako će proći i samo glasanje – u stvari još jedna perverzna epizoda globalne antisrpske zavere.
Šerijatska policija patrolira nemačkim gradovima. Turski prodavci sklanjaju rakiju ispod tezgi, muškarci nose veštačke brade, dok žene šapatom pitaju: „Smem li da nosim tetovažu ispod burke?“
BH Dani – U drugom dijelu intervjua, Corax objašnjava kako je crtao Miloševića, Đinđića, Koštunicu, Tadića, Vučića, zbog čega su se ljutili Dobrica Ćosić i Ljiljana Smajlović…
Dok je sadašnja vlast bila opozicija, njoj je za ”divljanje” kursa bila kriva vlast koja je to „radila u dosluhu s tajkunima“. Pošto sad nema opozicije da okrivi vlast, onda se vlast dosetila da okrivi – mešetare.
Odluka o otkupu svih akcija PKB-a i zaokruživanje državnog vlasništva direktan je nastavak politike Dragana Đilasa, pa bi se moglo govoriti o kontinuitetu „Đilas-Mali agrarne politike“.
Nije lako odbaciti opsesivno zastupanje doktrine propale ekonomije, kada se za nju zalažu centralne političke figure. Kongresmen Pol Rajan upozorio je 2009. na „preteću senku inflacije“…
Ruska kultura zaista postoji i svetskoj baštini je ostavila velika književna i muzička dela. Ali ona je postala velika tek pošto je Rusija postala evropska zemlja. Bez toga ne bi bilo Tolstoja i Čajkovskog.
Kao savremeno kapitalističko društvo, Škotska se suštinski razlikuje od Nove Kaledonije, zemlje u razvoju koja se bori sa nasleđem francuskog kolonijalizma. Ali težnja za nezavisnošću spaja ove dve države.
Prije nekoliko dana u BiH je zvanično počela predizborna kampanja za opšte izbore koji će se održati 12. oktobra. Krenulo je, moglo bi se reći, dosta burno.
Nekoliko mišljenja o škotskoj nezavisnosti: Škotski glasači razmišljaju o razlici između zemlje i novca. Od njih se možda traži da glasaju za oblik nacionalnog entiteta koji više ne postoji. Bilo bi lepo da postoji ili da oni veruju da postoji.
Iskoristio sam vrištanje po susednim stanovima i u štampi kako bih razumeo proces transformacije iscrpljujućeg rada mladih sportista u petparačku nacionalnu ideologiju.
Blog Mijata Lakićevića – Ne samo da su direktne strane investicije niske, nego se kupci državnih obveznica povlače i „beže u evro“, zbog čega raste kurs dinara.
Na delu je status quo, samo je Vučićeva izvedba „parazitskog sistema“ radikalno nihilistička. Njeni izvođači ne veruju da se u Srbiji bilo šta može promeniti, niti to hoće, niti znaju šta i kako da menjaju.
S naslovnice Jutarnjeg lista zavrištao je zajednički naslov: „Hrvatska na udaru islamizma“, a „specijalni izvještaj“ vrvi nategnutim tezama i starim reportažama o vehabijama u Bosni.
Svejedno je hoće li se Hrvatska nazivati koloniziranom provincijom ili provincijaliziranom kolonijom, pošto se pokazala dovoljno fleksibilnom da može s uspjehom podnositi obje odrednice.
Novi magazin – Svako malo neko iz vlade najavi jačanje ekonomskih veza između Srbije i Republike Srpske, a onda istakne cilj o jačanju regionalne saradnje. Je li to u saglasnosti? Nije.
U noći u kojoj su mediji objavljivali kako se pobeda naših košarkaša slavi i u Republici Srpskoj, stigla je vest da je u centru Beograda napadnut mladić, strani državljanin, gost konferencije o LGBT pravima.
Postoji direktna veza izmeđa prebijanja mladog Nemca i pretnji i iživljavanja nad učesnicima Parade ponosa. Tu vezu snaže država koja se pred pretnjama povlači i građani koji pokazuju da ih se to ne tiče, dok ne počne da ugrožava njihov imaginarni ugled.
Fukujamin čitalac biće prepušten depresivnom paradoksu. Liberalna demokratija ostaje najbolji sistem, ali ako ne uspe da savlada institucionalno propadanje, istorija se neće okončati s praskom već s jaukom.
Lakomislena jeres novih ateista je više buržoasko pozorište nego legitimna intelektualna debata. Ko ne bi uživao gledajući poražene vođe fundamentalističkih religija?
Imam jednu poruku za Škote: treba da se plašite. Rizici samostalnosti su ogromni. Možda mislite da će Škotska biti kao Kanada, ali verovatnije će biti kao Španija, samo bez sunca.
Blog Mijata Lakićevića – Vučić, ma koliko mu posle Kine to delovalo kao trice i kučine, treba da ode u Majdanpek i počisti ono što su njegovi tamo napravili. Za ekonomski razvoj i opštu dobrobit Srbije to je važnije.
Gradsku vlast sada ne čine propali advokati, kao u vreme DS, nego propale kafedžije i bankrotirani vlasnici butika. To je gradska vlast, koja je protivzakonito odobrila postavljanje kafana na jezeru.
Direktorka Kancelarije za ljudska i manjinska prava Suzana Paunović, vređa žrtve torture u Sandžaku tvrdeći da je izjava Sulejmana Ugljanina da su Bošnjaci u Sandžaku bili žrtve sistemske torture neumesna i neosnovana.