Božanska pravda
Božanska pravda ima niz prednosti: ona je ljudima nedostupna i nerazumljiva. A iznošene su i pretpostavke da je Bog Srbin, pa da tu može da padne i neka kombinacija.
Božanska pravda ima niz prednosti: ona je ljudima nedostupna i nerazumljiva. A iznošene su i pretpostavke da je Bog Srbin, pa da tu može da padne i neka kombinacija.
Činjenica da su me smatrali doušnikom nakon što sam odbila da špijuniram pala mi je teže nego to što su pokušali da me vrbuju i što su mi pretili da će me ubiti.
Univerzalni eksperti iz reda klera o svemu odlučuju, za sve se pitaju, za njih ne važe ustavi ni zakoni, za njih se izdvajaju novci.
Pre neki dan sud u Nišu proglasio je nevinim Dragišu Cvetkovića. Njega je u odsustvu bilo osudilo zato što je potpisao Trojni pakt. Ivica Dačić se naljutio.
Ono što mi se u protokolu sa Ribentropom posebno dopalo jeste paragraf o srpskoj vojsci. Da se ne bi g. Cvetković našao uvređenim, Nemci su našoj vojsci odobrili da se umeša ako to bude želela i na frontu koji joj bude najviše ležao!
Spletkama je moguće raspaliti rat, otrovati neugodnog svedoka, naručiti još jedan članak Uve Klusmana u Špiglu i provući još novca preko neke off shore firme.
Prenosimo tekst Teofila Pančića o prvom romanu Vojislava Pejovića, Život i smrt Milana Junaka.
“Ovdje leži principijelna i pravedna!”, zapis je koji na svom nadgrobnom spomeniku želi vidjeti Biljana Plavšić. To je samo jedan od detalja iz knjige Svedočim, koju je Plavšić napisala i objavila po dolasku u švedski zatvor.
U ovom času, centralna banka cilja kamatnu stopu od 12 odsto. Kolika bi trebalo da bude? MMF kaže da bi trebalo da je niža, a sada se sa tim slaže i centralna banka?
Heteroseksualna osoba može imati privatne homoseksualne preferencije, dok gej orijentisana osoba ne mora nikada biti uključena u bilo kakav oblik seksualnog kontakta sa istim polom.
Radio emisija 25.09.2009, govore: profesor prava Vojin Dimitrijević, sociološkinja Vesna Pešić i novinari Tatjana Tagirov i Miloš Vasić.
Za budućnost Sreedonije brine naš biskup. Da bi ona bila manje nesigurna, potrebno je da novi stanovnik Pantovčaka bude prakticirajući vjernik, ali ne naprimjer budist, mojsijevac ili musliman, već kršćanin.
Ne znam šta Tadić pomisli kada posle posete nekom novom stubu spoljne politike Srbije, sleti na Surčin – gde će da jede, kad će da se smrkne pa da polega – a jedino što bi bilo adekvatno je: bože, pa Srbija je još uvek tu, kako to da se nije raspala na sastavne čestice.
Delovi razgovora sa Jovanom Byfordom za dokumentarni film Zašto se u crkvi šapuće: o mitu o Nikolaju, Ljotiću i Hitleru, Đinđiću i Koštunici, o govoru vladike Amfilohija na Đinđićevoj sahrani i nastanku Obraza i Dveri srpskih.
Napravili smo kratak pregled najpoznatijih srpskih organizacija koje propagiraju rasnu, versku ili bilo kakvu drugu mržnju. Jedini izvori bile su nam zvanične internet strane ovih organizacija.
Da li su razlozi zbog kojih se napadaju stranci, recimo, Amerikanci ili Francuzi ili strani novinari ili strane humanitarne radnice svuda isti? Recimo i u Srbiji i u Pakistanu?
Pred skiptrom Amfilohijevim uzmakli su i država, B. Tadić i dobar deo javnosti. Nije ni važno što parade nije bilo, jer su barem malo uzmakli i bojovnici desničarskih grupa.
Huliganske bande osnovale su, podržavaju i održavaju državne službe. Te bande su paravojska tajne policije, tajne vojske i tajne crkve.
U Srbiji je prošle godine samoubistvo izvršilo 1.290 ljudi, tri puta više muškaraca nego žena. Po broju samoubistava Srbija je na 12. mestu u Evropi.
Dobro obučene ekipe organizovane po sistemu trojki, rašljare po celoj zemlji i zadižu svaki kamen (i još ponešto) tragajući za posmrtnim ostacima pukovnika Mihailovića.
Što je Željko Kerum, gradonačelnik Splita, u stvari rekao? Ništa novo: neće njemu Srbin u porodicu, a svi novinari koji mu bilo što zamjeraju – obični su Jugoslaveni.
I Tadić i Đilas i policija i ala i vrana najavljuju beskompromisnu borbu protiv nasilnika koji se „zaklanjaju iza patriotizma i sportskih klubova.“
Nije moguće tačno proceniti koliko će da košta povećana nesigurnost na ulicama Beograda. Pre svega zato što je potrebno razumno oceniti da li je grad zaista bio na ivici haosa.
Danas smo Matija, Marijana, Dušan, Zlaja i ja izašli do Platoa u crnini, sa vencem na kome je pisalo: 20.09.2009. DRŽAVA KAPITULIRALA PRED NASILJEM I NASILNICIMA.
Eto kakvi smo mi. Svi se uzbunili zbog parade koja nije održana, a niko da pohvali paradu ponosa koja se jeste održala i to u savršenom redu i poretku.
Advokat Dragoljub Todorović, zastupnik oštećenog Fatosa Bitićija, komentariše presudu po kojoj su dvojica policajaca oslobođeni za saučesništvo u ubistvu trojice braće Bitići.
Ako je točno što Marx piše o Robinsonu, naime da svaka epoha izmišlja svoga Robinsona, onda je moguće zamisliti i jednog postkomunističkog Robinsona.
Država je kapitulirala, tako glasi gotovo jednodušna ocena prošlonedeljnih događaja. Jedino sama država ima drugačije mišljenje. Such is the nature of the beast (takva je priroda zveri).
Parada ponosa je otkazana. Fasten your seatbelts! Vraćamo se u devedesete! „Demokratska“ vlast Republike Srbije poslužila se marifetlukom iz Miloševićevog vakta.
Da se ne lažemo: seksualizovane slike koje imamo u glavama o gej paradama na zapadu nisu slučajne. Gej parade izgledaju upravo TAKO kako ih zamišljamo.
Kad neko bubne neku glupost ili gadost, prvo utočište nesrećnikovo je da je ta izjava „istrgnuta iz konteksta“. U najvećem broju slučajeva to jednostavno nije istina.
Yale University je odbio da štampa crteže proroka Muhameda. Google u Kini ne dozvoljava pretraživanje Tiananmena.