Sveti Sisoje uzvraća udarac
Da državne i crkvene vlasti zaista brinu o Srbiji, da ih stvarno zanimaju deca čije rađanje zagovaraju, da se istinski plaše boga, održale bi sabor 19. jula, na Svetog Sisoja, zaštitnika dece.
Da državne i crkvene vlasti zaista brinu o Srbiji, da ih stvarno zanimaju deca čije rađanje zagovaraju, da se istinski plaše boga, održale bi sabor 19. jula, na Svetog Sisoja, zaštitnika dece.
Novosti – I Picula i Bartulica – jedan kao lažni socijaldemokrat, drugi kao zatucani konzervativac – nastoje vam se prikazati politički bliskima samo zato da bi vam postali klasni neprijatelji.
Uspostavljanje Evropske unije 1993. godine nije razrešilo tenzije između tehnokratske i demokratske Evrope. Do danas je EU ostala na raskrsnici između „Evrope naroda“ i „Evrope vlada“.
Dugoročne posledice pomeranja udesno za sada su nejasne. Da li je uspon desnice strukturni trend ili reakcija na ekonomsku nestabilnost? Hoće li Evropa ubauljati u mnogo mračniji scenario?
Sve dok je Vučić zaslužan za svaku novootvorenu fabričicu, to znači da je industrija ovde na niskim granama. To pokazuju i podaci. Sudeći po njima, industrija u Srbiji – taljiga.
Kad ostavimo po strani prigodne govore, shvatit ćemo da je 80. godišnjica Iskrcavanja poslužila da se osnaži zajednički stav zapada, ali primarno Europe, u otporu prema politici Rusije.
Na svesrpskom saboru biće volova na ražnju, važnih govora, bratskih susreta, zavijanja, opijanja. Tako to ide na vašarima. Na kraju slede deklaracije o slozi između Srba i Srba.
Nedavni bojkot i rasturanje SPN je logičan čin jalove borbe koju „etablirana opozicija“ pokušava da vodi, raspadajući se i spajajući unedogled, bez ikakve koncepcije i strategije.
Izbore u Nišu nije ukrao Vučić s fantomkom na glavi. Te izbore je ukralo na desetine lica kojima se znaju i imena i gde rade, jer da ne rade tu gde rade ne bi mogli da tako ukradu.
Javne politike su kolonizovane idejama koje su univerzitete pretvorile u preduzeća, studente u potrošače, a znanje u robu. Predstava o učenju kao dobru po sebi ismeva se kao beznadežno naivna.
Priznavanje palestinske države je moralni čin i jedini način da se osigura pravičan mir na Bliskom istoku. Ali ta država ne sme biti samo odraz u ogledalu današnje izraelske države.
Pre neki dan mlađa ćerka mi objašnjava da su drugari iz škole hteli da na majicama u kojima slave završetak osnovne škole napišu: „Džaba vam vaše škode, mi imamo lambordžini“.
Opozicija je propustila priliku da preuzme Niš. Krađa se ne dokazuje tako što se sklonite sa mesta zločina. Čak i razjedinjeni, nakon decembarskih izbora, morali su sva sredstva da ulože u Niš.
Oslobođenje – Očekivati da će društvo koje odobrava ili negira devedesete i sustavne zločine iz tog doba naglo progledati i postati bolje, nije samo uzaludno nego i autodestruktivno.
Novosti – Cinična poza i šifrirani jezik pritom domovincima izuzetno gode, jer dobro znaju da Penava, kada poručuje da „elemenata SDSS-a ne može biti“, govori o nepoželjnosti Srba u Hrvatskoj.
Saudijski ministar spoljnih poslova kaže da su Rijad i Vašington „vrlo blizu“ dogovora. Ali nema znakova da će izraelska vlada pristati na bilo šta značajno za Palestince, a kamoli za palestinsku državu.
Ne znam zaista šta znači osvajanje vlasti u dve beogradske opštine i oprostite mi na tom neznanju. Moje je razmišljanje usmereno ka rušenju mafije, a sve drugo je odugovlačenje i cinculiranje.
Nema razloga da jučerašnji dobar izborni rezultat opozicije u Nišu razumemo po analogiji sa 1996/97. kao nagoveštaj opštih promena nabolje. Ovo su druga vremena. Iako su režimi – isti.
„Oni uništavaju krv naše zemlje. Eto šta rade… Ne vole kad ja to kažem. A ja nikad nisam čitao Mein Kampf.“ Kad izgovara „Kampf“, Tramp pući usne i produžava „f“ tako da ono liči na nepristojan zvuk.
U Srbiji se klauzula zabrane konkurencije koristi u krajnje besmislenim situacijama, pa je tako zabeleženo da čak i higijeničarke u jednoj kompaniji imaju klauzulu zabrane konkurencije.
Kad diže opštinske izbore na viši nivo a sebe spušta na najniži, predsednika Srbije ne brine gubitak države (jer je ona izgubljena sa ovom vlašću) već samo eventualni gubitak vlasti.
Mladina – Bratski narodi opet igraju utakmicu, samo umjesto lopte koriste trule ljudske kosti. Ima li spasa građanima Srbije i Hrvatske s takvim vlastima i relativiziranjem stratišta?
Fotokolaži Slobodana Stošića mnogo su više od ilustracija tekstova. Njihova moć proističe iz kratkih spojeva kojima ostvaruju temeljnu kritiku savremene ideologije srpskog nacionalizma.
Pogrešili smo u svemu. Kao društvo i kao pojedinci. Ponavljamo greške, umesto da iz njih učimo. Da li nasilja ima više nego ranije, ili tom utisku doprinose senzacionalistički mediji, nije bitno.
Živimo u talogu vremena. Utisak propasti zajednički je širom političkog spektra. Desnica oseća nostalgiju za prošlošću. Levica je nostalgična za nestalom budućnošću.
DwP – Pre 32 godine, 31. maja 1992, po naređenju majora Svetozara Andrića, u Vlasenici je formiran logor Sušica, jedan od najozloglašenijih zatočeničkih objekata u istočnoj Bosni.
Izborna tišina je potpuno besmisleno oduzimanje glasa onima koji ga inače nemaju. Nikome nije poznato o čemu se ćuti i šta se postiže tobožnjom apstinencijom od mlakih izbornih strasti.
Ne znam kako se razgovor o tome ko je prekršio dogovor pretvorio u razgovor o tome ima li bojkot izbora smisla. Ponekad ima, a ponekad ne. I to je sve što se načelno na tu temu može reći.
Nakon skoro pet godina provedenih u Srbiji sa mužem i dvoje dece, Elena još uvek nije dobila pozitivan odgovor nadležnih iako nema bezbednosnih smetnji.
Jedan građanin je pokušao da ospori zakonitost odluke o upisu 1.602.112 birača u beogradski birački spisak. Viši sud u Beogradu je zauzeo stav da niko, pa ni birač nema pravo na prigovor.
Ovi izbori nisu presudna bitka sa režimom u kojoj će opozicija izvojevati konačan trijumf, ali nisu sve bitke presudne, niti konačne: neke služe očuvanju snaga za borbu koja će se tek voditi.
Ostalo je još tri dana do izbora. Atmosfera je slavljenička, jedni se raduju zbog pobede u UN-u, a drugi jer nema izbora u glavnom gradu. Vučić je komunalne teme zamenio genocidnim.