Ko je ubio Jovana Skerlića?
Neobjavljeni Pogovor za knjigu Momčila Đorgovića: Iako još bez uticaja na širu društvenu javnost, dijalog o Srbiji danas veoma je intenzivan. Učesnici tog dijaloga različito su motivisani…
Neobjavljeni Pogovor za knjigu Momčila Đorgovića: Iako još bez uticaja na širu društvenu javnost, dijalog o Srbiji danas veoma je intenzivan. Učesnici tog dijaloga različito su motivisani…
Putin ne sme kontrolisati Crno more i izgladnjivati Afriku i Bliski istok. Ne treba mu omogućiti da pali i gasi grejanje po Evropi. Važno je da se Ukrajinci bore duže nego što to njemu odgovara.
Novosti – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti je institucija koja svojim članovima osigurava jedinstvenu perspektivu: i iz groba se može gledati svisoka! Koliko je lakiranih kovčega tu okupljeno…
Likvidacije koje se u poslednje vreme događaju u Iranu pokazuju da je Izrael u ovoj zemlji prešao na taktiku izazivanja haosa. U fudbalskom žargonu to se zove yalla balagan (počinje zabava).
Kisindžer savetuje da se radi na uspostavljanju ravnoteže sila u Evropi i u svetu kojoj bi Rusija mogla da doprinese. Ali problem je u tome što to Evropi više nije potrebno.
Da je Putin čovek od principa, on bi pozvao Vučića kod sebe kad već Lavrov ne može kod Vučića. Da je Vučić čovek od principa, on ne bi krivio komšije nego bi spremio avion pa pravac Moskva.
Kada mi poljski vojnik u crnoj uniformi ponudi šolju supe, jer misli da sam izbeglica iz Ukrajine, shvatam da Evropa još nije shvatila. To je pitanje bez odgovora. Vojnik je teško naoružan. Smeši se.
Dida je pitao: „Zašto bi se spasila planeta ako bacin plastiku u žutu umisto u kafenu kantu?“ Barba Tripun je rekao: „Zato jerbo će se onda iz žute moć reciklimirat, cukunu! Bereš?“
Predsednik je osavremenio tekst svoje zvanične zakletve i na kraju ubacio „tako mi bog pomogao“. I to nije anahrono proklamovanoj sekularnoj državi nego je – približavanje Americi.
Mladina – Prepotentan je naš Ante, moćnik koji izaziva ushit u Vladi koja mu je i omogućila da zatire ženama pravo na prekid trudnoće, pretvarajući odjele ginekologije u crkvene sakristije.
Predstavnik vladajuće stranke je rekao: „I Boris Tadić je treći put bio kandidat… Može i Aleksandar Vučić za 5 godina ponovo da bude kandidat, ali on to neće zato što to nije u duhu demokratije.“
Na satiričnoj pravoslavnoj fejsbuk stranici Hyperdox Herman na engleskom može se naći adaptacija novozavetne priče o milostivom Samarjaninu u kontekstu ukrajinskog rata.
Moram da primetim da je američka javnost više angažovana zbog rata u kome Amerika zvanično ne učestvuje, nego zbog ratova koje smo tako brutalno i bezuspešno vodili u protekle dve decenije.
O knjizi Radeta Radovanovića „Smeh pod vešalima. Sve što ste želeli da ne znate o ratu na Kosovu“ – kao dopisnik RSE izveštavao je o ratu, a 30 godina kasnije napisao knjigu o tom ratu.
Američki konzervativci su ove godine svoju konferenciju prvi put održali van SAD, u Budimpešti. Viktor Orban je bio glavna atrakcija, uz prateće vokale lidera evropske ekstremne desnice.
Poznato je da se Zorana i Đuka ne vole. Njihova netrpeljivost je proizvod razumevanja odanosti prema tvorcu legla u kome oboje imaju udoban smeštaj. To je već javni sukob u samom centru sekte.
Zemfira je na koncertu u Moskvi otpevala svoju pesmu „Ne pucajte“. Izvorno, pesma je govorila o ratu u Čečeniji. Ali svima na koncertu je bilo jasno da se pesma ovaj put odnosi na rat u Ukrajini.
Ovaj slučaj kao da se dešava u paralelnoj stvarnosti, daleko od uticaja feminističkih pokreta koji su ohrabrivali žene da bez straha progovore o nasilju i pokazuje mi sve domete moje naivnosti.
Prikaz memoara Andreja Kozirjeva, Jeljcinovog ministra spoljnih poslova: Bio je najproameričkiji ministar u istoriji Rusije, iako izgleda ne shvata glavnu kontradikciju američko-ruskih odnosa.
Procene o visini finansijskih sredstava ruskog patrijarha, bez nekretnina, idu i do nekoliko milijardi dolara. Ruska crkva je to negirala i poručila da Kirila evropske sankcije neće zastrašiti.
U odnosu Srbije i EU u ponašanju Srbije je bilo više licemerja nego u ponašanju Evropske unije. Nekog poput Srbije ne biste trpeli ni za kafanskim stolom, a kamoli da ga primite u kuću.
10 godina od pokretanja inicijative Belih traka i 30 od ratnih dešavanja, opštinske vlasti Prijedora su zabranile javno okupljanje, pribegavši novim strategijama suspendovanja sećanja na žrtve rata.
Pošto je jasno da ulazak u Putinov bunker negde u Moskvi ne može biti deo razumnih planova zapada, moramo se zapitati kako bi ta konačna pobeda Ukrajine trebalo da izgleda.
Prateći ovih dana svađe između čelnih ljudi Hrvatske i Srbije padaju mi na pamet Azrini stihovi: „Malo ih je i puno galame. Obično razbiju sva ogledala na koja naiđu, da ne ostane ni pomen na ljepotu“.
Goran Vesić je rekao da je Grad Beograd zatražio da se ukine institut konverzije prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu.
Novosti – Slažete li se s ocjenom koja se može čuti u podnaslovu ovoga teksta da hrvatska policija navijače Dinama tretira poput izbjeglica iz Ukrajine, a navijače Hajduka poput izbjeglica iz Sirije?
Krajem maja 1992. vlast u Prijedoru je naredila nesrpskom stanovništvu da označi svoje kuće belim čaršavima, a u narednom periodu su pri izlasku iz kuće morali da nose bele trake na rukavima.
Šta se to dogodilo između 1999. i 2022. godine pa da Jürgen Habermas iz osnova promeni svoje stavove? Potpun odgovor glasio bi – Putin, s atomskom bombom u džepu, u Ukrajini.
Habermas je optužen da brani potrošenu tradiciju zapadnonemačke politike, da je Putinov potrčko, da je ostao zarobljen u starom shvatanju nuklearnog rata…
Putin je naterao zapad da bira između dva zla: poraza Ukrajine i eskalacije sukoba u Treći svetski rat. S jedne strane, Hladni rat nas je naučio da se u ratu protiv nuklearne sile ne može pobediti…
Zamislite da situacija splasne i u istoriji ostane upisana samo kao svojevremeno kubanska kriza, da li će naš predsednik tražiti Nobelovu nagradu za mir jer je bio miran dok je rat besneo?
Novi magazin – Vučić kaže da bismo živeli 10 puta bolje ako bismo uveli sankcije Rusiji. Preterano je reći i 10 odsto bolje. A 10 puta bolje bi značilo da se u Srbiji živi tri puta bolje nego u EU.