Avionu, otpašće ti krila
Ispade da putnike u našim aeroplanima više ne privlači da: piju iz čuturica, razvlače domaćice leta ka aero – šaragama, lepe žvake i kretoš po sedištima, gađaju praćkicama kopilota.
Ispade da putnike u našim aeroplanima više ne privlači da: piju iz čuturica, razvlače domaćice leta ka aero – šaragama, lepe žvake i kretoš po sedištima, gađaju praćkicama kopilota.
Do ovog petka, da sam na nekoj međunarodnoj konferenciji morao objasniti Srbe, umjesto Konstantinovićeve Filosofije palanke ja bih ispričao vic o Muji i Sulji u avionu.
Podaci ne ukazuju na to da je Kina ulagala u zemlje u tranziciji, bar ne u one evropske.
I danas osećam odvratnost kad vidim kako poslužnici i miljenici nekadašnjeg partijskog rukovodstva kidišu na novi nacrt Statuta Vojvodine.
Čovjek – ta podanička kreatura – najradije podiže spomenike svojim političarima.
Bez obzira na to kako se porezi prikupljaju, njihov teret na kraju pada na dohotke – plate, penzije, dividende. No, način prikupljanja utiče na efikasnost, dakle na javne prihode.
Nedavni incidenti na jugu Srbije samo su podsetili na svu kompleksnost i delikatnost stanja u opštinama Preševo, Bujanovac i Medveđa. Destabilizaciju ovog regiona nije moguće posmatrati izvan aktuelnog konteksta zbivanja u Srbiji, ali i predistorije u poslednjih 15 godina.
Bračni par Milošević je otišao, ali ih je trend sumanute geopolitičke koketerije nadživeo. To najbolje potvrđuju nastupi ministra Jeremića.
Da li će nakon rata s Gruzijom doći do rata s Ukrajinom? Mnogi će reći da takav rat nije moguć. Rat s Gruzijom je takođe izgledao kao nemoguć.
Problem „nacionalne književnosti“. Postoji li tako nešto? Da li bi trebalo da postoji? Ako ne, zašto ne?
Masovna ubistva civilnog stanovništva tokom 30ih i 40ih godina prošlog veka predmet su nejasnih rasprava o sećanju i merilo zajedničkih moralnih vrednosti Evropljana.
Bejzbol palica, a potom i “prva pesnica glavnog grada” su postale osnovna nastavna sredstva kojima vlast u evropskoj, multikulturnoj, multikonfesionalnoj, tolerantnoj, demokratskoj i mediteranskoj Crnoj Gori disciplinuje neposlušne.
Policajka od 24 godine, rođena kad je album Boba Dylana Slow Train Coming već izlazio iz mode kaže u zvučnik Motorole: „Zimmerman, Robert“. Dežurni kaže „Ne prolazi“, a čovek kaže „Probajte Dylan, Bob Dylan“.
Kao ideja, ili pre kao ideal, Evropa nesumnjivo ima božanske pretenzije, bar kad je u pitanju sistem vrednosti: ona definiše sebe preko onog što nije ili bar tvrdi da nije, ona neprestano povlači razliku između sebe i nečeg drugog.
Sukob hrvatske katoličke crkve i predsednika Stjepana Mesića kulminirao je kada je predsednik Hrvatske pokrenuo inicijativu da se iz svih javnih ustanova u zemlji uklone krstovi i druga verska obeležja.
Prvi čovjek Podgorice ponaša se kao svima poznati lik iz djetinjstva: siledžija na velikom odmoru.
Za opstanak Srbije važnije je da uvedemo elemente zapadne građanske kulturne tradicije. Naša despotska kulturna tradicija je onaj generator iz kojeg se indukuje naša samoubilačka politika.
U svom članku Opozicija i genocid Hemon je čitaocima sarajevskih BH Dana (broj 100, 26. april 1999) netačno preneo sadržaj predavanja koje sam 17. aprila 1999. održao na Univerzitetu Viskonsin u Medisonu.
MMF se interesuje za to kako će se pokriti kratkoročne obaveze, dok vlade objašnjavaju srednjoročni program javnih finansija. U Srbiji su uloge obrnute.
Na sceni su dva oblika politički i nacionalno instrumentalizovane euforije: Prištine, da je priča o Kosovu završena, da nema povratka na staro; Beograda, da prava „bitka za Kosovo“ tek predstoji, tj. da gubitak dela teritorije nije to što jeste sve dok ga sami ne budemo verifikovali. A to, zna se, nećemo učiniti nikad.
Tekst tužiteljice Posebnog odeljenja za ratne zločine Tužiteljstva BiH o odgovornosti medija za ratne zločine počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije koji je predstavljen na debati Odgovornost medija za ratne zločine održanoj 24.juna 2009. u Mediacentru Sarajevo.
Po analizi Republičkog zavoda za razvoj Srbije o poslovanju javnih preduzeća u 2008, javna preduzeća su ostvarila gubitak od oko 850 miliona evra.
Zagreb je krajem vikenda obično, naročito nakon donošenja zakona o zabrani rada nedjeljom, prilično mrtav. Ove je nedjelje, međutim, sve drukčije.
Pre 10 godina odigralo se totalno pomračenje Sunca, najmasovnije posmatrano pomračenje i najbolje vidljivo u Evropi. Treba se podsetiti velike sramote u koju se taj događaj i ono što mu je prethodilo pretvorilo u Srbiji.
Ne vidim ništa loše u oduševljenju javnosti uspehom naših sportista. Ali vidim mnogo toga lošeg u politizaciji i „nacionalizaciji“ sportskih dostignuća.
Ako je ceniti po odluci Vlade, nije neophodno baš sada prodavati Sajam, mogu da se sačekaju bolja vremena i da se postigne bolja cena. Što otvara dva pitanja: šta će se raditi do tih boljih vremena i kada bi ih trebalo očekivati?
Već dvesta godina Rusi dolaze, ali i Karađorđe i Tito su znali da oni lako dođu, ali ne odlaze lako. A i kada dođu, ono što donesu liči na one darove Danajaca.
Kada razgovarate sa funkcionerima i zaposlenim po opštinama, oni po pravilu ističu da im je ekonomskih razvoj prioritet. Nedavno sprovedeno istraživanje, međutim navodi na pomisao da taj opštinski prioritet uopšte ne stoji.
NATO-vo bombardovanje Jugoslavije promenilo je globalne geopolitičke koordinate.
Prva, automatska reakcija današnjeg prosvećenog liberalnog čitaoca Komunističkog manifesta jeste: nije li ovaj tekst prosto netačan u pogledu mnogo empirijskih tačaka, po pitanju slike društvene situacije koju daje, kao i po pitanju revolucionarnog stanovišta koje zagovara i propagira?
Kada sam u jednom lokalnom slovenačkom bioskopu gledao Matriks, imao sam jedinstvenu priliku da sedim nedaleko od idealnog filmskog gledaoca – naime, nekog idiota.
Kao mnogi drugi povodi, i ovaj iz Mrkonjića na svoj način povlači pitanje: koliko će u nas još biti živ rat, nakon što je nasilno prekinut prije četrnaest godina, bez pobjednika i poraženih, s ogromnom prtljagom neiskupljenih žrtava i nekažnjenih zločina na svim tzv. stranama?