Kult bezličnosti
Dijagnoza institucionalnog stanja stvari u ovom društvu glasi: institucije su otete i ispražnjene. Iako je proistekla uglavnom iz opozicione javnosti, vlast dijagnozu nije demantovala.
Dijagnoza institucionalnog stanja stvari u ovom društvu glasi: institucije su otete i ispražnjene. Iako je proistekla uglavnom iz opozicione javnosti, vlast dijagnozu nije demantovala.
Poslednje decenije globalizacije i tehnoloških inovacija bile su zlatno doba za ljude sa unosnim veštinama i kapitalom. Oni su od novih tržišta imali koristi. Za radnike su ovo bila teška vremena.
Već mesec dana ne prestaje medijski linč Gorana Markovića, aktiviran nakon odluke UO FCS da poništi odluku komisije o dodeli sredstava Goranu Markoviću, Želimiru Žilniku i Srđanu Dragojeviću.
Kako to da nigde drugde u Srbiji nijedan kulturni centar ili bioskop ne organizuje premijeru filma „Quo vadis, Aida?“ istog dana kada će on biti prikazan u Novom Pazaru – retoričko je pitanje.
U želji da dobiju zeleno svetlo pred još jedne izbore vlasti u Srbiji su konačno krenule da menjaju Zakon o finansiranju političkih aktivnosti…
Zabrinjavaju teška kršenja ljudskih prava i sloboda u Srbiji od strane osione vlasti i njene partijske policije. Naročito na građanskim protestima proteklih dana i nedelja, ali i u vezi s njima.
Institut Jaroslav Černi (92% koji su bili u državnom vlasništvu) prodat je za 2,5 miliona evra. Ili za manje od 1% iznosa koji Vlada namerava da potroši za novi nacionalni fudbalski stadion.
Odlagali smo sklapanje ove knjige čekajući da prestane korona. U stvari smo čekali da padne Vučić, pa da imamo srećan kraj. Nismo dočekali ni jedno ni drugo, ali oboje će jednom nestati…
I oni koji se nisu bunili zbog plagiranih doktorata pitaju kako roštilj majstor vodi elektroprivredu. Šta je sledeće, da preispitujemo kompetentnost svih koji vode ovu mučenu državu?
Mladina – Morbidnost zločinačke vlasti našla je opravdanje u cinizmu piromana na čelu Hrvatske i promotora toga zlokobnog režima, koji tvrdi kako država nema ništa s ubojstvom porodice Zec.
Istorija srpskog naroda umnogome je hronika podaništva. Ali malo kad je, kao u poslednjih deset godina, trpljenje trajalo pod vlašću manje učenom, uravnoteženom i nekompromitovanom.
Milošću političkih tumača besmrtnog pjesnika, osjećamo se Talijanima, čak ako i nije sasvim jasno na koji način, u odnosu na koga, i prije svega što točno znači „osjećati se Talijanima“.
Režimski štab za propagandu veruje da od Vučića stalno treba praviti žrtvu. I dobroćudni Marković im se namestio. Aha – povikaše u glas – Marković bi da strelja Vučića.
To što je Loznica ukinula prostorni plan i dalje ništa ne znači. Već sutra nikakva formalna ograničenja za naprednjake neće biti obavezujuća. Znamo to iz brojnih primera.
Bilo bi šteta propustiti priliku da se jasno kaže NE održavanju partijskog pravosuđa, ali i svemu drugom što trenutne vlasti planiraju, rade i simbolizuju punih deset godina.
U Kolubari se više ne kopa ugalj, nego blato. Mića nije o tome znao ništa. Pre toga je radio samo sa ćumurom. Raspustio je stručni savet u sistemu od važnosti za opstanak zemlje.
Pojedine odredbe vrlo su progresivne, ali ih obesmišljava izostanak prava na minimalnu zaradu, sindikalno organizovanje, kolektivne pregovore, stupanje u štrajk.
Borba za životnu sredinu ne može da se odvija mimo političke i klasne borbe, niti je „apolitična“ pozicija moguća u društvu koje se svesno prepušta izrabljivanju i zagađenju.
Stranački vojnik je svoj javno-politički život položio na oltar devastacije elektroenergetskog sitema. Koji će feudalac blizak vladaru od ovog pustošenja imati koristi saznaćemo uskoro.
Ne plaši nas samo sopstveni nestanak; užasava nas nestanak onog što volimo. Užasava nas pomisao na život u praznom, opustošenom svetu. Postoje katastrofe koje ne želimo da preživimo.
Vučić u izbornu kampanju ulazi kao – opozicija. Može se to reći i ovako – Vučić u trku za predsednika republike ulazi kao svoj najozbiljniji protivkandidat. Da li Vučić na vlasti strepi od Vučića iz opozicije?
Počela je borba protiv zarobljene zemlje koju više niko ne može da ospori, sem otuđene elite koja je toliko gladna novca da je spremna da rasproda tlo pod nogama.
Predstavnici partija levice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini srozali su ideologiju na vic, kao logičnu posljedicu strukturalnog oportunizma i koketiranja s nacionalizmom.
Levi metodi, levo rezoniranje uveliko postoje i dokazuju se „na terenu“. Treba ih slediti, pomagati im i podmetnuti leđa kad treba. Jedino je to mogućno u ovoj fazi raspada.
Šta bi jedan crkveni pastir drugo mogao imati na umu i brizi, osim bdenja nad pobožnošću svojih eparhijana? Međutim, Čanak je ekskomuniciran iz jednog drugog kolektiva.
Da li se „država“ ukazala u činjenici da je ubojicama obitelji Zec, nakon što su priznali taj i mnoge druge zločine (bez prisutnosti advokata), dodijeljena cijela hrpa državnih odlikovanja?
VIDEO i transkript – Srbija je u svetskom vrhu po višku smrtnosti tokom pandemije. O višku izgubljenih života i patnji nekovid pacijenata i stradanju medicinskih radnika govore dr Zlatko Bokun i dr Anđela Gavrilović.
Tiranija se ne pravda nacionalnom bezbednošću, već zato što su joj podvrgnuti Palestinci. Zato predsednica Vrhovnog suda mirno spava sve dok se ne dira u prava izraelskih Jevreja.
Jedan će radnik početi da sa „Ambasadora“ skida predsednikovu frizuru, drugi radnik čelo, i modelu kroz glavu mora proći stih iz lektire: „Iskopaše ti oči, lepa sliko…“
Novi magazin – Ukoliko verujete da su u osnovi društva rasno ili etnički ili biološki određene nacije, ni jedna država ne zadovoljava uslov da bude stabilna i dugovečna.
Novosti – Kod Tuđmana je taj tip kriještanja između ostalog proizlazio iz ozbiljne koncentracije moći, dok je kod Milanovića, po svoj prilici, to posljedica ozbiljne koncentracije nemoći.
U zemlji živih mrtvaca, demokratske ustanove, baš kao i zdrava životna sredina, čisti su višak. To je Vučićeva poruka koju je u petak poslao preko parlamenta svim žiteljima Srbije.