Peščanik
Činjenica je, međutim, da taj i takav “Peščanik” nekome jako ide na živce i da se Tamo Gde Treba došlo do procene da ga valja udaviti kao pojavu nadasve “ekstremnu” u antonićevskom smislu reči.
Činjenica je, međutim, da taj i takav “Peščanik” nekome jako ide na živce i da se Tamo Gde Treba došlo do procene da ga valja udaviti kao pojavu nadasve “ekstremnu” u antonićevskom smislu reči.
Kosovo je, ipak, samo simbolična tačka razlaza svetske politike. Kosovski presedan biće, pri tom, uobičajena etapa u budućem razvoju međunarodnog prava.
…ako stvarno hoćete Kosovo, moraćete da se bijete za njega. E, ali mi to ne bismo stvarno, mi bismo samo da ostavimo utisak da ga hoćemo i da ga “ne damo”…
Ono što se meni učinilo dostojnim razglabanja u ovoj sramotnoj Naši vs. Peščanik epizodi, to je dotični sense of entitlement, to jest spremnost, bes i strast sa kojom svi ti nesrećnici brane svoje Pravo na Zabludu.
Retorika vlade koja kaže da će učiniti sve izuzev vojnog sukoba kako bi sprečila nezavisnost Kosova, pokazuje da se ona i dalje nalazi u stanju poricanja – kao što pokazuje i koje su granice demokratske politike.
Jedan fizički zakon kaže da će telo koje se kreće u jednom pravcu nastaviti da se kreće sve dok ga neko ili nešto ne zaustavi.
Kako smo stražarno sprovedeni u Aranđelovac i iz Aranđelovca, uz prigodnu salvu uvreda i pretnji, i “ko stoji iza toga”.
Daj Bože da je ovo samo književnička imaginacija, ali vizija Srbije kao labave konfederacije Delte, lokalnih kadiluka i Velje Ilića, uopšte mi više ne izgleda nemogućom.
Ne bi me iznenadilo da se uz takvu feštu vesele novoj državi, mada je moguće da je to samo probni balon američke administracije, koja slanjem tog repera želi Albancima da signalizira da ih podržava.
I pored podrške koju ima od SAD, NATO i, koliko to Rusija dozvoljava, od UN, Evropska unija bi trebalo da preuzme vodeću ulogu u novim sporazumima – Kosovo je ipak u Evropi.
Čim ovog Poremećenog Simića pod hitno, lekovima, prevedemo na DSS-jezik, znači da Koštunica najozbiljnije razmišlja da je rat moguća opcija.
Pridnjestrovlje, tračica teritorije stešnjena između Moldavije i Ukrajine, prava je glavolomka za Evropu.
U preddemokratskoj Srbiji, i preddemokratskoj Rusiji, za razliku od liberalnih demokratija, dominiraju bahatost vlasti i politička i ekonomska neravnopravnost, nekad i obespravljenost društva, gotovo u celini.
Koliki god ja đavo bio, izgleda da vladajuće stranke procenjuju da je Mišković daleko veći đavo, makar u očima ovog društva. Čedomir Jovanović, lider LDP, Politika, 30.11.07.
Danas – Ti i takvi “Hazari”, piše “Glas javnosti”, stoje iza “besomučne harange” protiv “državnih institucija, premijera i Crkve” koju sprovode nezavisni mediji na čelu s “Peščanikom”.
Na suđenju se kao svedok pojavljuje stanoviti Pero Vučković, radnik SUP Subotice, koji na paranormalnu misteriju nestanka 1822 meštana zvorničke opštine baca novo svetlo.
Takođe je od suštinske važnosti da se naglasi da su ova hapšenja samo vrh ledenog brega. Takve stvari se dešavaju širom Rusije na dnevnoj bazi.
Nakon što padne prvi ozbiljniji snijeg u novinama osvane naslov: Snijeg iznenadio komunalce. Fraza se već godinama (možda i decenijama) ponavlja bez ikakve ironije.
Radio emisija 30.11.2007, govore: profesor prava Vesna Rakić-Vodinelić, ekonomista Miodrag Zec, istoričar Dejan Đokić i antropolog Ivan Čolović.
Sve što mi u Srbiji danas govorimo jedan čovek sluša i snima. Sluša nas i snima ma gde da smo, u stanu, u kancelariji, u školi, u kafani, u crkvi, u toaletu. Čovek se zove Džordž Soroš.
Zašto pljujete po ulici, zašto pišate po liftovima, zašto bacate đubre kroz prozore? Zato što mrzite zemlju u kojoj živite.
U banji Baden kraj Beča održana je i ta istorijska sednica o Kosovu. To je valjda ona sednica koju nam je obećavao Koštuničin savetnik, profesor Vladeta Janković, na kojoj će Koštunica zablistati i pokazati svoje državničko umeće.
Doista, neobično je to ponašanje za čoveka koji ljudima sa kojima neće da sedne za isti sto velikodušno nudi najširu moguću autonomiju.
Simbolički, vođa je dominantni mužjak, onaj – koji će, u krajnjoj liniji, podrediti sebi ne samo sve ženke, nego čitavu grupu. Mirjana Bobić-Mojsilović, književnica, Politika, 27.11.07.
Ima li gore vesti za jednu državu u tranziciji kada posle sedam godina kontinuiranog porasta cena njenih finansijskih institucija dođe na prelomnicu.
Opcija koju su nekad koristili glasači da daju glas protiv svih ruskih partija – zaokruživanje ponuđenog izbora „protiv svih“ na listiću – sada je ukinuta.
Za istim stolom sa Albancima koji se smeju već kod supe, nikad!
Danas – Kada je reč o privrednoj realnosti, teško je oceniti mogu li se sadašnja kretanja održati do kraja sledeće godine.
Milošević je išao u ratove da bi on i njegovi pljačkali. Da li se priprema suprotno?
Konstruktivni smo. Imamo uvek spreman predlog u skladu sa međunarodnim pravom i „papir“ više u odnosu na kosovske Albance, koji nemaju ništa sem želje za nezavisnošću, koju podstiče SAD.