Isus i lapsus

Kada je umirovljeni pukovnik nazočne pozdravio nacističkim pozdravom – „Za dom spremni!“ – oklijevali ste svega sekundu-dvije, a zatim orno pridružili svoje dlanove pljesku razdragane svjetine.

Dan pobede

Autonomija.info – Mi smo pobedili u Drugom svetskom ratu, a ne Oni. Neće nam Oni od Nedića i Ljotića i Nikolaja praviti „moralne vertikale“!

Od srca na dole

Živimo nas dvojica već deset godina zajedno, ali to je kao neki život. Sve moraš stidljivo i polako jer ne znaš šta će ko da kaže i kako će da reaguje. Sećam se da sam u početku govorio: Kupujem džemper za brata

Odgoda povijesti

Mladina – Lustig je studente, umjesto na dugo putovanje do Auschwitza, mogao odvesti mnogo bliže, na domak Zagrebu, na mjesto smrti čak 83 tisuće ljudi, među kojima i dvadeset tisuća djece.

Eurosong – karneval istosti

Školegijum – To je verovatno jedina priredba u kojoj učestvuje većina evropskih nacija, a na kojoj će svaki narod ponaosob zdušno navijati za svog predstavnika, pa bili on ili ona i peder, lezbejka ili transvestit.

Vučić i VUK

U rukama navalnog tria VUK, Vuković – Udovički – Krstić, nalazi se sudbina Srbije… Ukoliko budu sprečeni da ostvare svoj program, dužni su da o tome polože račun javnosti.

Greške levice

Jačanje populističkih partija u Evropi odvija se u liberalnom okruženju. Sekularna evropska društva su hedonistička i antiautoritarna. Birači populista su često samo propali potrošači.

Mrak na konac

Novosti – Tomislava Karamarka prati prokletstvo fašista-početnika: zahtjevom za formalnim ukidanjem demokracije on pokazuje da ne shvaća kolika je moć demokracije kao formalnosti.

Rusofobija

Ironija današnje situacije je u tome što je antikomunizam ostao, dok je komunizam propao. Antikomunizam preživljava kao popularni prikaz samog sebe iz herojskog doba Hladnog rata. Prosto rečeno, ostali su samo Rusi.

Slaviša Savić

Prepiska

Kratka razmena mailova između istoričarke Branke Prpe i generalne sekretarke Saveta za štampu Gordane Novaković.

Bog velikih stvari

Teri Iglton je protivnik „novog ateizma“ Ričarda Dokinsa i Kristofera Hičensa, ne zato što brani religiju već zato što misli da ova pozicija otkriva manjak razumevanja za religiju, ljudsku psihologiju i društvo.