Josip Broz Tito to the Rescue
Koji je ovo žanr? Posle pomirenja sa Slobodanom Miloševićem evo i pomirenja sa Titom. Kako njih dvojicu pomiriti? Pragmatizam je to politički, može se reći, a tu sve ide sa svim.
Koji je ovo žanr? Posle pomirenja sa Slobodanom Miloševićem evo i pomirenja sa Titom. Kako njih dvojicu pomiriti? Pragmatizam je to politički, može se reći, a tu sve ide sa svim.
U redovnom komentaru u „Blicu“ sam, pišući o inflaciji, povukao razliku između promene u relativnim cenama, što nije inflacija, i opšteg rasta cena, što jeste inflacija.
Jeste da su radikali divljali, ali zar je to ikoga iznenadilo? Iste večeri uhitilo je Radovana Karadžića. A onda je Ivica Dačić izjavio da nema ništa s tim. Ajde!
Čemu smo proteklih dana, povodom “misterioznog hapšenja” lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića, prisustvovali: dobro režiranoj predstavi za uveseljavanje naroda ili…
Čestitamo Dubravki Ugrešić američkog Nobela za književnost, Neustadt nagradu 2016, i proslavljamo je njenim tekstom o Radovanu Karadžiću i ostalim starcima koji su nam uništili život.
Nedopustivo je da kolovođe demonstracija otvoreno prete smrću novinarima i najvišim državnim funkcionerima, što je samo po sebi teško krivično delo…
A onda je, evo, Radovan Karadžić uhapšen, i to u Beogradu.
E-novine
Zato je tako savršeno odigrao ulogu nadrilekara, sitnog, preobučenog prevaranta, to što bi Karadžić stvarno bio.
To što ga se ne sjećam, što ga nisam zapazio, nije iznenađujuće, pošto sam tek nakon zločina bio u stanju prepoznati karadžićevštinu u Karadžiću.
“Udri novinara!” je, dakle, politička poruka koju je navijačka i klerofašistička ulična rulja jedva dočekala. Tu poruku Srpska radikalna stranka populariše i legitimizuje godinama
U proljeće 1989. postao sam član Udruženja književnika Bosne i Hercegovine. Tog dana sjedio sam pokunjen u posljednjem redu drvenih klupa, u zgradi sarajevske Vijećnice…
Pobeda jedne stranke ne meri se učešćem u vlasti, već uspehom njenih ideja. Često je upravo za pobedu tih političkih ideja neophodno odreći se tog učešća.
Zdravko Mucić: Osuđen za hotimično nanošenje velikih patnji ili teških povreda, protivpravno zatočavanje civila, hotimično lišavanje života, mučenje, nečovječno postupanje.
U javni govor vraćeni su termini „izdaja“, „kapitulacija“, „plaćenici“, razne vrste kletvi i leleka, ali i neskrivene – pretnje novim ubistvima.
U sarajevskom Oslobođenju, početkom rata, objavljena je jedna fotografija. Na njoj je spaljena zgrada iz koje kulja gust i crn dim.
Odmah po hapšenju, neko je pokušao da proda priču o Radovanu Karadžiću kao samoosposobljenom „kameleonu“.
Virtuelni Dabić okupirao je svu pažnju, kreatura je nadmoćno pobedila kreatora, ali to je kreator, zar ne, od početka i hteo.
Ne samo banalno, bljutavo je sve to, nema tu ni traga o heroju i hrišćanskom vitezu. I sve se kockice slažu: kafana u kojoj je najčešće boravio zove se „Luda kuća“, tu su gusle…
Pošto Srbija u suštini ima mali budžet u apsolutnom iznosu, a kako se posle izbora nada boljim finansijskim godinama, logično je da se danas opredeli za zaduživanje…
Negde između ovih vremena može se tražiti ravnoteža u odnosima sa svetom, u obračunu sa zlom fašizma. Ravnoteža u vremenu i prostoru.
Ulogu glavnih glumaca ponovo imaju mali partijski fireri koji su preko noći okrenuli ćurak naopako…
Ljajić je rekao da je praćena grupa osoba za koje se pretpostavljalo da su bili u mreži Karadžića i da je on tako lociran.
Zašto je ova karikatura genijalna? Na ravni poruke stvar je potpuno prozirna: Koštuničina era je upravo okončana i Koraks baca u smeće svoj glavni lik iz te ere.
Nacionalizam je prevashodno negativitet jer živi na poricanju i od poricanja.
Za razliku od senatora Džona Mekejna, suprotstavljao sam se ratu u Iraku i pre nego što je počeo, i okončaću ga ako budem izabran za predsednika.
Kad smo već kod kadrovske politike, od novog direktora očekuju se tri ključna poteza: da imenuje zamenika (direktora operacija)…
U toj plitkoj močvari, u kojoj se svakom insektu valja nositi s izazovima novog doba kako god zna i umije, Feralu nema mjesta.
To je bio tako veliki četvorogodišnji štetočinski učinak, da je 18. jula 2008. godine generalni direktor Saša Vlaisavljević bio primoran da zakuka pred novinarima.
Srbija bi mogla da uđe u Ginisovu knjigu rekorda, i po broju rezolucija o jednoj te istoj temi, i po već ustaljenom maniru političara da – ignorisanjem stvarnosti i činjenica – bacaju narodu prašinu u oči.
Povrh svega, vodeći menadžeri firmi koje su zabeležile gubitke i koje bi trebalo da bankrotiraju, a da oni ostanu bez posla, ne samo da nastavljaju da rade, nego i zadržavaju visoke plate…
Hollywood živi od nastavaka, koji imaju veoma ozbiljan ontološki problem: trajanje ljudskoga života, koje za zvezde nije nimalo različito od ostalih smrtnika.