Pravda za Jugoslaviju
Jugoslavija je uništena, reče Vučić u nedelju, da Srbi ne bi živeli u jednoj državi. Hm, je l to sad Vučić žali za Jugoslavijom ili priznaje zločin? Bilo je mnogo razloga da se Jugoslavija sačuva…
Jugoslavija je uništena, reče Vučić u nedelju, da Srbi ne bi živeli u jednoj državi. Hm, je l to sad Vučić žali za Jugoslavijom ili priznaje zločin? Bilo je mnogo razloga da se Jugoslavija sačuva…
DwP – Ove godine obeležava se 30 godina od vojno-redarstvene operacije Oluja, koja je sve to vreme značajan kamen spoticanja za normalizaciju i upostavu dobrih odnosa između Srbije i Hrvatske.
Baš je dobar trenutak da svi kažu šta imaju, pa da se pronađe zajednički interes i krene dalje. Ako smo civilizovani, valjda možemo da razgovaramo. Ako ćemo da se vređamo, onda i to da se zabeleži.
Bivši predsednik republike je patetično zaključio da je Dodik kažnjen za verbalni delikt. Nije, kažnjen je zbog toga što je pokušao ozbiljnu separatističku akciju, sasvim blizu puča.
Predsednik je najavio obračun sa mangupima u svojim redovima. To je priča o zapažanju Hane Arent da totalitarni režimi lažu zato da bismo prestali da verujemo i u istinu.
Teologija.net – Kažnjen sam drakonskom kaznom, za dela koja nisu navedena i pre samog procesa. Zabrana pričešćivanja je najstroža kazna za laike i u suštini je isključenje iz crkvene zajednice.
U eri populizma zanimljivo je Schmittovo mišljenje da je diktator, uz dovoljnu podršku javnosti, otelovljenje demokratije, dok su institucije koje teže kompromisu, poput parlamenta, njeni neprijatelji.
Posle junskog primirja, u Kongu su ponovo izbili sukobi. Grupa povezana sa genocidom nad Tutsima u Ruandi 1994. i dalje je aktivna u regionu. Raseljeno je na stotine hiljada ljudi, a više hiljada je ubijeno.
Sećanje na Sarajevske sveske: Bili su okupljeni u zajedničkim organizacijama, grupama i udruženjima. Bili su deo umetničkog života jednog u isto vreme decentralizovanog i objedinjenog prostora.
Zahvaljujući pribranosti Bošnjaka i Srba, huškanje na mržnju u Novom Pazaru nije uspelo devedestih, pa neće ni danas. Ostaje ipak pitanje da li predstavnici Bošnjaka imaju glas ili su ucenjeni lojalisti.
U julu su, za samo 24 časa, zabeležena dva teška zločina nad ženama. Nadležna ministarka je žrtvama održala lekciju o prijavljivanju nasilja. Mediji u ženi nalaze krivca za smrt mladića u tuči.
Umesto na prostoru ispred skupštine, promocija najmlađih oficira Vojske Srbije ima se obaviti u banjičkoj kasarni. I to na dan Svetoga Ilije, proroka i gromovnika. Ispred tzv. narodne kuće mesta nema.
Spomenik koji bi bio podignut posle svrgavanja tekućeg režima, služio bi kao podsetnik da je opasno po život imati kriminalce na vlasti. Taj budući spomenik otelovio bi vrednost vladavine prava.
Čudno je da Biljana Stojković, koja se zalaže za najviši stepen direktne demokratije, poziv na razgovor i argumentovano obrazložena pitanja smatra opiranjem „logici društvene i istorijske nužnosti“.
Batinaške falange koje ministar policije zove „legitimnim organizacijama“, u zoru 29. jula upale su na Državni univerzitet u Novom Pazaru, tukle i gurale studente, čupale studentkinje za kosu.
Za Novi Pazar su izmislili etnički sukob da bi ponudili (krvavu) ruku pomirenja. Filozofskom fakultetu u Beogradu sledi „inspekcija“ zbog pitanja o studentskim zahtevima na prijemnom.
Okrenula se i služeći se kišobranom kao štapom pošla ka meni. Prepoznao sam njen hod pre nego što sam joj video lice. Hod nekog ko jedva čeka da stigne i sedne. Bila je to moja majka.
Mada većina Evropljana veruje da je Tramp loš i za Ameriku i za njihovu zemlju, kao i za svetski mir, većina evropskih desničara tvrdi da je američki politički sistem uspešan a da je evropski propao.
Neprekidna samoviktimizacija i optuživanje Hamasa za sve strahote Gaze, ispunjavaju izraelsku svakodnevicu i čine je monstruoznom, jer je lišavaju ljudske reakcije na ogromnu palestinsku patnju.
Trampizam je skup taktika za iskorišćavanje slabosti američkog sistema: ne priznaj krivicu, uzvrati udarac i zataškaj poraz. Međutim, sa aferom Epštajn, Trampov recept samo pojačava pažnju javnosti.
Kvarenje, nasilje, govor mržnje, izopačena medijska slika, srozani standardi javnog života, urnisanje kulture, sve su to sinonimi režimskog poduhvata koji se može opisati jednim izrazom: esenesizacija.
Krimi zapleti u novoj Netflixovoj seriji služe da se ispriča nešto drugo, a ne da se otkrije zločinac i zadovolji pravda. Priča je to o roditeljstvu i njegovim strahovima, a pogotovo najvećem od svih.
U svom tekstu Rastislav Dinić iznosi brojne strahove u vezi sa studentskim pokretom i budućom studentskom listom, ali iz specifične pozicije koja ne služi na čast ni njemu niti stranci kojoj pripada.
Mladina – Sad kad je čizma fašizma umarširala u institucije, za one preostale džepove nezavisne kulture ima se tko pobrinuti. I eto biskupa, još luđih u očuvanju naših, kršćanskih vrijednosti.
VIDEO i transkript – Vučićevi kaskaderi zaduženi za izmene Zakona o jedinstvenom biračkom spisku pred ODIHR-om tvrde da NVO i opozicija koče rešenje tog pitanja. Govore Pavle Dimitrijević i Nemanja Nenadić.
Možda je baš zaborav ustanka 27. srpnja 1941. prilika da se iznova izgradi priča o zajedničkoj borbi Hrvata i Srba u partizanskom pokretu, te da im je Hrvatska domovina jednima i drugima.
Pouka građaninu Srbije jednostavna je i duboko sluđujuća: vlast može sve kad joj se hoće, ostali ne smeju ništa pre nego što im se dopusti, jer nikad se ne zna šta je za njih dopušteno.
Šatorsko veselje organizovano je po uzoru na opštenarodna veselja, samo bez naroda i bez ikoga normalnog ko bi se veselio činjenici da predsednik Srbije šatro lumpuje u ime lumpenproletarijata.
Da, studenti su srce i duša protesta, razlog zbog kog je uspelo ono što drugima nije. Ali ljudi na ulicama, kojih je u jednom trenutku bilo pola miliona, samo u Beogradu, svi oni, svi mi smo – protest.
Studentski plenumi se već nedeljama ne oglašavaju, blokade su pri kraju, a zatišje su iskoristili samozvani proroci da tumače „volju studentsku“ i prekorevaju nas kad se usudimo da postavimo pitanje.
Novosti – Socijalna sablast s nazivom „branitelji“, pred kojom nacija pobožno kleči, a vlast je drži pod strogim nadzorom, nastupa u ulozi profašističke avangarde koja priprema društvo za novu rutinu.
Oslobođenje – Pravih spona među narodima ostalo je toliko malo da bi bilo od presudne važnosti kada bi Velež uspio privući barem jedan postotak gradskih Hrvata da ga ponovno osjete kao vlastiti klub.