143. emisija
Radio emisija 04.10.2003, govore: Vesna Pešić, Nenad Prokić i dečak Vasa.
Radio emisija 04.10.2003, govore: Vesna Pešić, Nenad Prokić i dečak Vasa.
Radio emisija 27.09.2003, govore: Dragan Kremer, oružari iz Kragujevca, Desimir Tošić i Mlađan Dinkić.
Bogata Moskva usisava tri četvrtine ruskog kapitala, pa nije čudo što je veći deo zemlje siromašan.
Rivalstvo Sankt Peterburga i Moskve traje koliko i sam Peterburg: trista godina. Iako je danas Peterburg zvanično “druga, severna prestonica Rusije”, među njima nema jednakosti.
Kultura ćutanja nije kultura zaborava, već je u krajnjoj konsekvenci kultura političke afirmacije loše prošlosti. Alternativa je kultura suočavanja sa prošlošću.
Vreme – Iza njega su ostali samo njegovi saradnici i sledbenici kojih ima od svake fele. Oni ne mogu da se pozovu na Đinđićevo nasleđe jer toga ima samo u nameri, više u energiji nego u ideji.
Crkva i njeno odlučno “ne” državi. Država je ustuknula pred Crkvom verovatno radi mira u kući i izbora koji nisu daleko.
Način na koji je guverner Narodne banke javno optužio i pokušao da kompromituje svog prijatelja Đelića može se porediti samo sa davnom Osmom sednicom.
Za pojedine kritičare SAD su po prirodi loše, one su otelotvorenje nasilja i zla. Oni potcenjuju ili prećutkuju američku ulogu u globalnom napretku. Radije se podvlače sve oštrije globalne razlike.
Radio emisija 28.06.2003, govore: Olivera Milosavljević, Végel László i Biljana Srbljanović.
Radio emisija 21.06.2003, govore: Miljenko Dereta, Zoran Tomić, Ivan Tasovac i Miloš Vasić.
Ne možemo biti ono što smo bili pre nego što smo počinili zločine, ali ni ono što posle toga jesmo, jer ih ne priznajemo.
Radio emisija 14.06.2003, govore: Mileta Prodanović, Miodrag Zec i Tatjana Tagirov.
Radio emisija 07.06.2003, govore: Jelena Đorđević, otac Hristivoje, Dragan Babić i Vojin Dimitrijević.
Radio emisija 31.05.2003, govore: Desimir Tošić, Slobodan G. Marković i Jovo Bakić.
Radio emisija 24.05.2003, govore: Radmila Radić, Mirko Đorđević i Miroslav Prokopijević.
Radio emisija 17.05.2003, govore: Zoran Lutovac, Dušan Pavlović i Bojan Tončić.
Radio emisija 10.05.2003, govore: Todor Kuljić, Jovan Teokarević, Dimitrije Boarov, Dušan Janjić, Omer Hadžiomerović i Borka Pavićević.
Radio emisija 26.04.2003, govore: Đorđe Vukadinović, Velimir Ćurgus-Kazimir i Mirko Đorđević.
Radio emisija 19.04.2003, govore: Vesna Rakić-Vodinelić, Ivan Čolović, Végel László, Ljubodrag Stojadinović i dečak Vasa.
Versko opredeljenje u SAD je stvar najdublje privatnosti, dok su rasprave o religioznosti, o verskim zajednicama ili o njihovom odnosu s državom, vezane i za ustavne okvire, i za one koje nalaže dobro vaspitanje.
Gordogan – Srbija se nedavno oprostila od dva svoja predsednika – Ivana Stambolića, bivšeg predsednika države i Zorana Đinđića, aktuelnog predsednika vlade. I pored obilja informacija, oba ubistva su i dalje obavijena gustom maglom.
Radio emisija 12.04.2003, govore: Nebojša Romčević, Slobodan Samardžić, Borka Pavićević, Adem Demaći, Nenad Popović, Ivan Vejvoda i Stojan Cerović.
Пушка из које сам пуцао у Зорана Ћинђића је добра. У оквир стаје 25 метака а у црној торби је било још два паковања «Винчестер 308»: Ја сам одабрао класично шиљато зрно 308 Винчестер. То је најуобичајенија муниција. Они након неуспелог покушаја код Савезне скупштине и даље траже погодно место за пуцање. Сви учествују у тражењу.
Od danas je zabranjeno pušenje, osim u privatnim odajama, automobilima ili na ulici. Teror pušača zamenjen je terorom nepušača.
Radio emisija 05.04.2003, govore: Dušan Pavlović, Mrđan Bajić i Vesna Pešić.
Radio emisija 29.03.2003, govore: Vesna Rakić-Vodinelić, Flilip David, Ljubiša Rajić i Aleksandar Gatalica.
Tužna je sudbina Slobodana Antonića. “Misionarska inteligencija” neće s njim da se dopisuje.
“Ni trezveniji posmatrači neće se moći oteti utisku da su ovde zaista osnovne stvari dovedene u pitanje, utisku da je Jugoslavija zapravo nedovršena država, takoreći kao neka otvorena opcija, koja se opire svakoj konačnoj definiciji…” (Zoran Đinđić)
Radio emisija 22.03.2003, govore: Nenad Prokić, Borka Pavićević i Teofil Pančić.
Već dugo sam se pitao šta je to još potrebno da bi Srbija konačno zavolela Zorana Đinđića. Sada znam: bilo je potrebno, posle svega, da joj ponudi na dlanu i svoje raskomadano srce.
Avaj, ubi ga bratomržnja, kratkovida i slijepa koja previđa vječnu istinu da: ko se mača maši od mača će i poginuti.