Đavolji lik
U sarajevskom Oslobođenju, početkom rata, objavljena je jedna fotografija. Na njoj je spaljena zgrada iz koje kulja gust i crn dim.
U sarajevskom Oslobođenju, početkom rata, objavljena je jedna fotografija. Na njoj je spaljena zgrada iz koje kulja gust i crn dim.
Odmah po hapšenju, neko je pokušao da proda priču o Radovanu Karadžiću kao samoosposobljenom „kameleonu“.
Virtuelni Dabić okupirao je svu pažnju, kreatura je nadmoćno pobedila kreatora, ali to je kreator, zar ne, od početka i hteo.
Ne samo banalno, bljutavo je sve to, nema tu ni traga o heroju i hrišćanskom vitezu. I sve se kockice slažu: kafana u kojoj je najčešće boravio zove se „Luda kuća“, tu su gusle…
Pošto Srbija u suštini ima mali budžet u apsolutnom iznosu, a kako se posle izbora nada boljim finansijskim godinama, logično je da se danas opredeli za zaduživanje…
Ulogu glavnih glumaca ponovo imaju mali partijski fireri koji su preko noći okrenuli ćurak naopako…
Negde između ovih vremena može se tražiti ravnoteža u odnosima sa svetom, u obračunu sa zlom fašizma. Ravnoteža u vremenu i prostoru.
Ljajić je rekao da je praćena grupa osoba za koje se pretpostavljalo da su bili u mreži Karadžića i da je on tako lociran.
Zašto je ova karikatura genijalna? Na ravni poruke stvar je potpuno prozirna: Koštuničina era je upravo okončana i Koraks baca u smeće svoj glavni lik iz te ere.
Nacionalizam je prevashodno negativitet jer živi na poricanju i od poricanja.
Za razliku od senatora Džona Mekejna, suprotstavljao sam se ratu u Iraku i pre nego što je počeo, i okončaću ga ako budem izabran za predsednika.
Kad smo već kod kadrovske politike, od novog direktora očekuju se tri ključna poteza: da imenuje zamenika (direktora operacija)…
To je bio tako veliki četvorogodišnji štetočinski učinak, da je 18. jula 2008. godine generalni direktor Saša Vlaisavljević bio primoran da zakuka pred novinarima.
U toj plitkoj močvari, u kojoj se svakom insektu valja nositi s izazovima novog doba kako god zna i umije, Feralu nema mjesta.
Srbija bi mogla da uđe u Ginisovu knjigu rekorda, i po broju rezolucija o jednoj te istoj temi, i po već ustaljenom maniru političara da – ignorisanjem stvarnosti i činjenica – bacaju narodu prašinu u oči.
Povrh svega, vodeći menadžeri firmi koje su zabeležile gubitke i koje bi trebalo da bankrotiraju, a da oni ostanu bez posla, ne samo da nastavljaju da rade, nego i zadržavaju visoke plate…
Ipak je, očito, moguće živeti sporo, umreti u dubokoj starosti a i dalje zadržati status kulturne ikone. A možda su čak i rehab-centri bolji nego ranije?
Hollywood živi od nastavaka, koji imaju veoma ozbiljan ontološki problem: trajanje ljudskoga života, koje za zvezde nije nimalo različito od ostalih smrtnika.
Trima malim parlamentarnim partijama, DSS, SPS i LDP, u narednom periodu, do sledećih parlamentarnih izbora dakle, bili oni redovni ili vanredni, predstoji žestoka borba za opstanak.
Ovako su mnogi autsajderi, ne samo u siromašnom svetu, videli samit G8, grupe koja je najbliža onome što bi se moglo nazvati neformalnom (tj. samopostavljenom) svetskom vladom, održan od 7. do 9. jula.
Dobro i Zlo se niti mire, niti mešaju; kao ulje i voda: ne može i ne može. Takvi su pokušaji protivprirodni i shodno tome grešni. To odmah i bez greške zasmrdi na “jedinstvo” koje se danas zove i “sabornost”. Miloš Vasić, uvodničar, Danas, 14.07.08.
Nadam se da je to tapšanje po ramenu, ili po nadlaktici, tako karakteristično za mentalitet, ako tako šta postoji, i neka vrsta osećanja greha pred onima koji ga prosto ne osećaju.
Danas – Prijehavši u Beograd zadovoljstva svoga rad, što reče pesnik, objašnjeno mi je bilo da nije reč o nacionalnom, nego o partijskom pomirenju, od čega mi je sada mnogo lakše.
Ako mene pitate, 11. jula ove godine bilo je veoma sunčano i tužno. Ove godine, pomenutog 11. jula ukopano je tri stotine osam novoidentifikovanih ostataka srebreničkih žrtava.
Tada su poslanici Demokratske stranke ćutali, dakle, dozvoljavajući da Socijalistička stranka brani svog nekadašnjeg lidera, ali ne i ustajući u istu takvu odbranu sopstvenog.
Nema nigdje na svijetu takvog moralno-političkog rahatluka kao što to ima u multikulturnoj, multinacionalnoj Bosni, u kojoj nijedan čin nije, niti će ikada biti samo naš, ko god da smo mi.
Pouka je bernhardovska: od prošlosti se ne može pobjeći, no svako treba nositi (samo) svoj križ.
Pismo ima povišeni moralni ton i završava se sledećom rečenicom: „Vi ste izgubili naše poverenje, gospodine Babiću, jer RTS, očigledno, vašom voljom, nije više vaša kuća.“
Poveruj onima koji skupo plaćaju svoju nedoslednost.
Ne veruj onima koji svoju nedoslednost skupo naplaćuju.
Ne zastupaj relativizam svih vrednosti: hijerarhija vrednosti postoji.
U Srebrenici su jedinice Ratka Mladića ubile između sedam i po i osam hiljada Bošnjaka. Brojke i presude imaju i ljudski lik, imena i prezimena.
Godinu i po dana nakon sramne presude Međunarodnog suda pravde u Hagu, Srbija nije pristala ni na nežnu bratsku čvrgu, nekakvo deklarativno izražavanje žaljenja, a na slobodi su i dalje kreatori i realizatori srebreničkog masakra.