Igrokaz
Danas je, bre, to evropska partija, sve levičar do koljača, sve zločinac do euroentuzijaste, sve demokrata do socijalista, ne zna se gde počinje Tadić a gde u vimetu završava Dačić!
Danas je, bre, to evropska partija, sve levičar do koljača, sve zločinac do euroentuzijaste, sve demokrata do socijalista, ne zna se gde počinje Tadić a gde u vimetu završava Dačić!
U Srbiji je, ne samo zbog ruske paradigme, pad komunizma proces koji je delimično prepušten budućnosti. Istočnoevropski primeri sugerišu da je najbolje kad to čine sami komunisti, ili socijalisti.
Da postoje takvi mehanizmi koji bi olakšali život Srba, a istovremeno otežali funkcionisanje samozvane države Kosovo, naša vlada bi ih odavno uspostavila. Ranđel Nojkić, funkcioner SPO, Kurir, 16.06.08.
S nekom sigurnošću se može reći da je ishod irskog referenduma oblikovan pod uticajem spoja dva faktora. Jedan od njih je bedna kampanja za “Da”.
Kad bi bio ratifikovan, Lisabonski sporazum bi zamenio neuspešni predlog Ustava koji su na referendumima odbacili Francuzi i Holanđani 2005.
Danas
Direktor Službe za ljudska i manjinska prava Petar Lađević – ako su njegove reči verno prenesene – izneo je nekoliko krajnje spornih stavova.
Velike partije ili predizborne koalicije mogu da izražavaju volju većine ili opštu volju, iako nisu osvojile prostu većinu glasova. Zbog toga nije uobičajeno da se oformi vlada malih partija.
Šta ako oslobođeni Marko dođe iz Rusije, gde se skrivao od pravde i opet nekoga izmlati i zapreti mu motornom testerom? Ako ga policija privede i prijavi, biće to proglašeno za nastavak “političkog progona”.
Smisao razdvajanja politike i morala – što pada u isto sa razdvajanjem države i crkve – jeste u sledećem: ne postoji više vrhunsko (kolektivno-moralno-religijsko) dobro, koje prethodi političkom delovanju, već političko delovanje preuzima primat.
Razmirice, svađe i teške reči koje su se redovno čule u Narodnoj skupštini u Beogradu prvih meseci 1928, kulminirale su teškim zločinom koji se dogodio 20. juna te godine.
Neki naši politički lideri misle da su bogomdani za ulogu Zevsa, misleći da će tako promeniti sudbinu Srbije, mitski rečeno da ponovo mogu zavesti mitsku princezu Evropu. Milka Lučić, uvodničarka, Politika, 14.06.08.
Tako se i Župljanin našao u paklu, ali kao Belzebubovo službeno lice, kao onaj koji je tu da pomori što više duša. Bio je to njegov izbor, i ništa ga ne može oprati od njega.
Lepa je ona biblijska vizija pomirenja, koja nudi sliku lava i košute koji spavaju zajedno. U istoriji i životu, pa i u Srbiji, nije tako.
Za dva dana dve “bombe”. Jedna u Požarevcu, oslobađajućom presudom Marku Miloševiću za prebijanje otporaša. Druga u Pančevu, hapšenjem haškog begunca Stojana Župljanina.
Ako McCain bude izabran, ja se definitivno ispisujem iz Amerike, nek’ si jebu mater na vjeke vjekova.
Nego šta, lično ću otići u Požarevac, pod lipu, rukama ću da iskopam ono jastuče u obliku srca, koje je Mira natopila suzama i da i ja, kao doprinos nacionalnom pomirenju, na njega kanem koju suzu.
Naslov ovog teksta je preuzet sa albuma Idola, koji se na folirantski način nešto kao bavio pravoslavljem i koji je 1986. godine proglašen za najbolju ploču YU rocka, skupa sa numerama Rusija i Nebeska tema.
Samo se iznenadnom i očekivano-razarajućom bolešću u tragovima mozga može objasniti ono što se u ćelijama svesti oblikovalo Tadiću u procesu kupovine miloševićevskog Otpada.
Verovatno je bilo zamišljeno i očekivano da SPS, u jednom pažljivo odabranom trenutku, pa i “u pet do dvanaest”, naglo popravi svoju poziciju kod demokratski opredeljene publike.
Apsurdi koji pritiskaju političku Srbiju podvučeni su ishodom izbora koji ne dopušta jednostavna rešenja i iziskuje bolne kompromise.
Kad pričamo o uticaju informatičkog tržišta na ekonomiju u Srbiji, slobodno možemo da kažemo da je to do sada bio uticaj ničega ni na šta. Milovan Matijević, analitičar, Biznis&finansije, jun 08.
Ono što je kampanju Baraka Obame dovelo do naizgled neoborivog vođstva nad Hilari Klinton jeste, iznad svega, njegovo razumevanje ključne uloge koju imaju društvene mreže poduprte internetom.
Ideja obilja je meeting point između siromašnih i bogatih. Svi se mi negdje susrećemo na tome mjestu, kao na kakvoj staroj napuštenoj stanici na koju vlakovi nikada ne dolaze…
Eto, ostali su i jedni i drugi bez svojih predsednika stranaka: Tadiću je ubilo Đinđića, a Dačiću je umro Sloba, pa su se tako zbližili i na osećajnom planu, pored racionalno-idejno-aritmetičkog.
Nigde ideje ‘68. one nisu tako brutalno pregažene kao u Srbiji. Ni na jednom drugom mestu njihov emancipatorski potencijal nije ustupio mesto nasilju u meri u kojoj se to desilo u Srbiji.
U načelu, državna kasa ne bi ni trebalo da bude puna. Ako je budžet uravnotežen, to znači da su prihodi u toku godine jednaki rashodima u toku te godine.
Ričard Dokins je jedan od najpoznatijih evolucionih biologa u široj javnosti, ali i među najosporavanijim u naučnoj zajednici. Ovaj harizmatični “skandal majstor” ima važnu životnu misiju – popularizaciju nauke i sekularnog humanizma.
Zoran Đinđić i Slobodan Milošević predstavljaju upravo suprotne polove politike poslednjih 20 godina i svako izjednačavanje njihovih smrti predstavlja nedopustivo izvrtanje istorijskih činjenica.
O Miloševiću se govorilo da je za sve kriva njegova žena. On je dobar, a još je i bolestan. Ima „visok šećer“, a taj visok šećer je dobio, jer se žrtvuje za srpski narod.
Niko ne može da postavi uslov Srbiji da prizna Kosovo za ulazak u EU. Taj uslov joj niko i ne postavlja. To pojedinci u Srbiji sami izmišljaju kao uslov. Jelko Kacin, funkcioner EP, FoNet, 05.06.08.