Avionska sreća
Novosti – Nije pravo pitanje što radi Njonjin sin u Vladinom zrakoplovu, već zašto je u njemu Njonjo, koji o trošku poreznih obveznika putuje u Berlin da bi iz svečane lože „bodrio naše momke“.
Novosti – Nije pravo pitanje što radi Njonjin sin u Vladinom zrakoplovu, već zašto je u njemu Njonjo, koji o trošku poreznih obveznika putuje u Berlin da bi iz svečane lože „bodrio naše momke“.
Ništa se od rezultata istraživanja političkih stavova mladih ne može objasniti „prirodom“: devojčice su iz istog sistema izvukle drugačije pouke, zato što su rano osetile metode patrijarhata.
U svakoj zapadnoj zemlji može se prepoznati krivudavi, ali jasan put ekstremne desnice sa margine u mainstream. Popločao ga je sistem koji je proizvodio sve veće društvene nejednakosti.
Sud je našao da su novinari KRIK-a povredili čast i ugled tužilaca jer su ih, kako se tvrdi u presudi, okarakterisali kao ljude bliske režimu – iako se to u tekstu nigde ne navodi.
Ponedjeljak, 9.11.1998: Dok gledam unakaženog dečka u spaljenom selu znam da je to logičan kraj priče o nacionalnim mitovima, da tu završavaju huškački nacionalistički govori.
Čovek koga su odredili za komentatora jadikovao je nad lošom sudbinom, jer je „fortuna sreće“ uvek protiv nas. A onda je srpski podgojeni centarfor nekako pogodio mrežu.
Da parafraziram klasičnu scenu iz braće Marks: Evropa možda govori i ponaša se kao da se kreće udesno, ali ne dajte da vas to zavara; Evropa stvarno ide radikalno udesno.
Prvo smo se radovali što se reprezentacija uopšte plasirala, ali onda je proradio turbo nacionalni ponos, isprovociran skandiranjem Hrvata i Albanaca, i sada smo spremni da taj uspeh bacimo niz vodu.
Utakmica je bila jednako loša koliko i dramatična, i ne znam koja se minuta već igrala kad se kroz mikrofon počelo probijati unisono navijanje stadiona s poznatim povikom „Ubij Srbina“.
Ministar kulture Nikola Selaković unapredio je vidovdansku kletvu upućenu Mirëditi i zagrmeo protiv provokacije „na najsvetiji praznik“ i svojatanja „grobnice šefa srpske države“.
Subota, 7.11.1998: Po kiši Priština ne izgleda baš previše privlačno. Ymer me vozi do „Bore i Ramiza“, sportskog i kongresnog centra u kojem se danas održava Svesrpski crkveno-narodni sabor.
U besramnoj tvrdnji ministarke pravde da se Srbiji ne može pripisati glorifikovanje zločinaca, groteska izvedena u SB UN doživljava tačku kulminacije.
Dostupnost higijenskih proizvoda u radnom prostoru, mogućnost rada od kuće, samo su neki od predloga kako se radna sredina može prilagoditi na redovne zdravstvene potrebe žena.
U knjizi „Volim Rusiju“ novinarka Elena Kostjučenko opisuje jeziv svet. Ali, volim je i ja, zbog hrabrosti s kojom ljudi krše naredbe i zakone da bi pomogli drugima, svesni da im mač visi nad glavom.
Sve ono što bi Šapić rekao Vučiću, a ne sme, upućuje Inicijativi zbog festivala koji ova organizacija godinama pravi da bi se ponovo uspostavile veze pokidane ratom između žitelja Kosova i Srbije.
Mladina – Šutjeti je lako. I ljudski je bojati se. Ali ljudski bi bilo i jako ozdravljujuće naknadno prezreti vlastitu i opću šutnju iz doba kad „ionako nismo mogli ništa napraviti“.
Za razliku od tela puževa i paukova, naša tela su sposobna da se pruže izvan samih sebe. Taj protetski dodatak poznat je kao civilizacija. Jedini je problem što možemo da se protegnemo predaleko.
Neko je sit naših stalnih kritika, a mi smo više siti ove društvene igre „Ko nekog nije prebio, magarac bio“. Udri nastavnicu, udri novinara, udri kolima opozicionara na biciklu.
Oslobođenje – Mostar je ostao višenacionalni grad u kojem Bošnjaci čine značajan postotak stanovništva, a logoraši i njihove familije neće potisnuti ‘93. i ‘94. tek tako.
Novosti – Jedina zajebancija u slučaju Bartuličina Ferrarija je što se to nastoji prodati kao zajebancija. Njegov pokretni simbol luksuza nije apstraktan – tim više što ga vozi osuđeni kriminalac.
Odbrana biračke volje građana i građanki Niša se nastavlja. Jedna od žalbi podnetih Višem sudu je usvojena, drugi žalbeni procesi su u toku. Da li je Niš zaista slobodan grad još uvek ne znamo.
Iz afere Turn-Taksis u međuratnoj Jugoslaviji, istoričar Klaus Buhenau uopštava kontekst neformalnih praksi i daje značajan doprinos studijama korupcije na našim prostorima.
Mogao je Porfirije juče, pošto je ispričao šta je imao o Justinu i ikoni, da razgovara i s učiteljicom, i s nastavnicom, i s roditeljima koji su ih tukli. Da vidi šta s tim duhovima nije u redu.
Izgleda da je Vulin u toj etničkoj kalvariji gde nije bilo mesta za nesrbe, obavljao druge poslove u svetu bez koga je srpski svet nezamisliv. A to je ruski svet, za nas suviše udaljen od razuma.
Situacija sa niškim zapisnicima nije važna sama po sebi. Ona je ogledni primer kako se jednom narušeno poverenje u izbornu administraciju ne može izgraditi istim metodama i sa istim ljudima.
Od svog povratka Obradović je nastojao da se strasti u srpskoj košarci smire, ponašanje upristoji i odnosi normalizuju, ali su ti pokušaji bili praćeni ciničnim komentarima i ruganjem.
Nomad.ba – Ovo je propis po mjeri konzervativnih stranaka u Kantonu Sarajevo: da kontrolira, prati, kažnjava, upravlja. Sporna je podrška „progresivnih političkih grupacija“.
Klasa milijardera stiče ogroman uticaj na ekonomski i politički život naše zemlje. Nikada u istoriji jedan procenat najbogatijih nije bio toliko bogat niti uživao toliku moć.
Izbacivanje Corbyna iz Laburističke stranke 24. maja, pošto je objavio da će se kandidovati kao „Nezavisni glas za sve nas“, proizvelo je izrazito prkosnu, disidentsku atmosferu.
Evropske nacionalne konzervativne i krajnje desničarske snage osvojile su nešto manje od četvrtine poslanika u skupštini EU od 720 mesta – što je njihov najveći uspeh dosad.
Bavimo se analitikom, tražimo razloge neuspeha, najčešće kriveći jedni druge, bez ikakve ideje šta da uradimo da i 101. put ne prođemo isto kako smo prošli prethodnih 100 puta.
Automobilska industrija u Srbiji svela se na motanje kablova. U Juri „motači kablova“ opet štrajkuju: dosta im je svega što se identifikuje u novom istraživanju o radnicima u automobilskoj industriji.