Vesti iz kulture, 12
Sve što mi u Srbiji danas govorimo jedan čovek sluša i snima. Sluša nas i snima ma gde da smo, u stanu, u kancelariji, u školi, u kafani, u crkvi, u toaletu. Čovek se zove Džordž Soroš.
Sve što mi u Srbiji danas govorimo jedan čovek sluša i snima. Sluša nas i snima ma gde da smo, u stanu, u kancelariji, u školi, u kafani, u crkvi, u toaletu. Čovek se zove Džordž Soroš.
Zašto pljujete po ulici, zašto pišate po liftovima, zašto bacate đubre kroz prozore? Zato što mrzite zemlju u kojoj živite.
U banji Baden kraj Beča održana je i ta istorijska sednica o Kosovu. To je valjda ona sednica koju nam je obećavao Koštuničin savetnik, profesor Vladeta Janković, na kojoj će Koštunica zablistati i pokazati svoje državničko umeće.
Simbolički, vođa je dominantni mužjak, onaj – koji će, u krajnjoj liniji, podrediti sebi ne samo sve ženke, nego čitavu grupu. Mirjana Bobić-Mojsilović, književnica, Politika, 27.11.07.
Doista, neobično je to ponašanje za čoveka koji ljudima sa kojima neće da sedne za isti sto velikodušno nudi najširu moguću autonomiju.
Ima li gore vesti za jednu državu u tranziciji kada posle sedam godina kontinuiranog porasta cena njenih finansijskih institucija dođe na prelomnicu.
Opcija koju su nekad koristili glasači da daju glas protiv svih ruskih partija – zaokruživanje ponuđenog izbora „protiv svih“ na listiću – sada je ukinuta.
Kada je reč o privrednoj realnosti, teško je oceniti mogu li se sadašnja kretanja održati do kraja sledeće godine.
Milošević je išao u ratove da bi on i njegovi pljačkali. Da li se priprema suprotno?
Konstruktivni smo. Imamo uvek spreman predlog u skladu sa međunarodnim pravom i „papir“ više u odnosu na kosovske Albance, koji nemaju ništa sem želje za nezavisnošću, koju podstiče SAD.
Pušenje unutar ugostiteljskih objekata prepovedano je skroz. To je društvena tema broj jedan: ugostitelji su pobesneli, a o kadilcima da ne govorimo.
Kažem, VAC-formula, ovako kako je zamišljena i proklamovana, delovala je kao prilično inteligentno smišljen način da vuk bude prilično sit, a ovce prilično na broju.
I šta bi uopšte dopisnik s Bliskog istoka mogao da piše u subotu ujutru osim da se sve gušća tama iz sata u sat spušta na Bliski istok. Pakistan. Avganistan. Irak. „Palestina”. Liban.
Radio emisija 23.11.2007, govore: Nevena Vučković-Šahović iz Centra za prava deteta, psiholog Milena Jerotijević, Valentina Zavišić iz Veliki-mali iz Pančeva, publicista Mirko Đorđević i novinar Teofil Pančić.
Dvostruko označavanje na Kosovu ponekad deluje sasvim apsurdno, pošto su ponegde albanski i srpski nazivi identični. Poruka – ime je možda isto, ali ono ne označava istu stvar. Postoji jedna albanska, i jedna srpska stvarnost.
Ove nedelje je obavljena, odrađena, pretposlednja runda tzv. pregovora o Kosovu.
Jedna od glavnih vesti na Radiju B92 (između voljenog Kosova i voljenije Delte) jeste slučaj Petra Lukovića kojeg B92 optužuje zbog “napada na novinare i zaposlene u B92”.
Među autorima već obimne literature o Zoranu Đinđiću ima onih koji smatraju da je njega već njegov tragični kraj – ubistvo u punoj snazi i u jedinstvenoj ulozi – učinio miljenikom istorije.
Zar može biti nebezbednosti i neslobode javnog govora i javnog okupljanja mirnih građana u zemlji čiji premijer je čovek koji je i sam godinama upražnjavao ovu formu javnog prisustva?
Isuviše je ovde onih koji misle da je ustavnim nabrajanjem prava i sloboda stvar završena, onih koji smatraju da je pravima i slobodama nije mesto u stvarnom životu.
Tači: Spremni smo da priznamo nezavisnost Srbije. Pravda, 20.11.07.
Mentalna pohlepa da bude teoretski deo “građanske opcije”, godinama ne potire njenu političku strast da se raspomamljeno preda srboidnoj pošasti koju deli sa dr. Kalašnjikovim.
Kao protivteža Bušovoj administraciji, liberali su koristili svaku priliku da Demokratskoj partiji nametnu stav oštre suprotstavljenosti. Takav odnos na vrhu preneo se na američko političko društvo u celini.
Svedoci smo da se sistematski vodi propaganda kako je Srbija zahvaćena fašizmom, iako svaki građanin naše zemlje oseća najdublje ogorčenje i prema fašizmu i prema fašistima…
Neko se nakljuka LSD-a i uzleti s desetog sprata, jer misli da može da leti. Neko, pak, čak i bez pomoći psihoaktivnih supstanci, osnuje “Gardu cara Lazara” i preti da će osloboditi Kosovo i Legiju.
Kao i turbo-folk, dens je neodvojiv od kulture glamurizacije primitivizma, nasilja i kriminala, od kulture degenerične koliko i nihilističke “zabave” za trenutke maroderskog predaha.
Nije pogrešno kazati da su očevi momaka koji su se prošle subote međusobno tukli prije par decenija zajedno navijali za Velež .
Radio emisija 16.11.2007, govore: istoričar Slobodan G. Marković, Željko Bodrožić iz Kikindskih, publicista Mirko Đorđević, Žarko Korać iz SDU, novinar Petar Luković, filmski reditelj Milutin Petrović i Bob Dylan na radiju XM.
Snimci one nesrećne dece vezane u krevetićima, u tim ćumezima od socijanih ustanova, na najstrašniji način su nas vratili u stvarnost i to taman kada je zemlja počela da tone u zimski san, koji više liči na belu smrt nego na dremež.
Srbija je svoju borbenu gotovost podigla na najviši nivo, o čemu svedoči Državna Odluka da se u Novu Kosovsku Bitku uključe najveći srpski junaci.