Stodeset godina samoće
Život i smrt Dimitrija Tucovića. Tako bi mogao da glasi podnaslov drame napisane od Tucovićevih tekstualnih krhotina, onog što je izmaklo oku cenzora, radikala i naprednjaka.
Život i smrt Dimitrija Tucovića. Tako bi mogao da glasi podnaslov drame napisane od Tucovićevih tekstualnih krhotina, onog što je izmaklo oku cenzora, radikala i naprednjaka.
Kako građani treba da se ponašaju kad im upadne BIA, a da to bude u skladu sa zakonom? Nisu dužni da omoguće kršenje zakona pristankom na razgovor bez upućenog poziva i/ili zakonskog osnova.
Ukida se red vožnje gradskog prevoza u Beogradu. Kad nema reda vožnje, nema ni kašnjenja. Zgranuli smo se. Ali, šta je to u odnosu na ukidanje institucija, države, društva.
Zbog čega se sada ovako agresivno i ekspresno uništavaju simboli Beograda i njegovo kulturno nasleđe? Nije zbog modernizacije i progresa. To sve može da se dešava i bez uništavanja.
Kao da ministarka ne zna da je predlog izmena zakona o visokom obrazovanju loš, pa kad joj se objasni, progledaće i povući svoj predlog. Trebalo je da je pitaju zašto je Goran Ješić u pritvoru.
N1 – Dok policija u kapuljačama, bez prethodnog legitimisanja, hapsi mirne građane, još uvek niko nije uhapšen za obrušavanje nadstrešnice na želežničkoj stanici u Novom Sadu.
Mladina – Lektorici hebrejskog produljen je ugovor na fakultetu u Zagrebu, a iz njene biografije naprasno je izbrisan staž na vojno-ratnim pozicijama u Izraelu. Jezik nije studirala.
Žena u kavezu na slici se zove Zarema Musajeva. „Putinovi pešadinci“ iz Čečenije su je oteli iz kuće i odveli u Grozni, gde je osuđena za napad. Njen advokat je brutalno pretučen.
Uzalud je govoriti o hotelu Jugoslavija, šta je značio dok je bio nov, u šta se pretvorio za vreme rata, čega se sećamo i šta bismo da zaboravimo. Sećam se ponekog mirnog ručka sa rečne strane…
I novoizabrani predsednik Amerike je, kao i predsednik Srbije devedesetih, već bio na vlasti i takođe ubedio glasače da su oni koji su došli posle njega – najgori neprijatelji države.
Novosti – Ako je komunizam crknuo prije tri i pol decenije, zbog čega „jedan od najbogatijih Hrvata“ svoj predsmrtni život posvećuje borbi protiv posmrtnog djelovanja komunizma?
Oslobođenje – Sve se namjestilo za pravednički bijes. U miru se dovršava ono što je vojska Republike Srpske napravila u ratu.
Petog novembra 2024. zatekla sam se u avionu nad Atlantikom. Nisam imala Wi-Fi i našla sam se u situaciji Šredingerove mačke u kojoj Tramp pobeđuje i ne pobeđuje dok ja sedim iznad oblaka.
Novi predstavnici američke spoljne politike su prijatelji aparthejda, okupacije, jevrejskih naselja na teritorijama i ratova. U poređenju s njima, Tramp je umeren i uzdržan. Možda ih i obuzda malo.
Reč na promociji knjige Mitje Velikonje „Ukrajinske vinjete“ – Iako se prevashodno bavi fenomenom kulture u ratu, Velikonja smatra da je etno-politika posledica, a ne uzrok real-politike.
Tehničar je, namerno ili ne, pokazao da u kontrolisane sadržaje neminovno probija i nešto zbilje. Druge detalje će utvrditi televizijska istraga. Ona je brža od one istrage koju stvarno čekamo.
Picula je održao govor u Evropskom parlamentu i izrazio saosećanje za žrtve u Novom Sadu. Ali je izrekao i dve rečenice koje su jasno pokazale čuvarima ovdašnje distopije ko je u stvari on.
Ako se reč fašista koristi kao uvreda, to je u redu, ali u racionalnoj raspravi o Trumpovim uverenjima je greška. Nejasno definisana etiketa populiste praktično je izgubila smisao.
Već danima se priča o tome, krov ne može da stoji bez nadstrešnice. Ali, nije samo do krova, i bočni zid više nije siguran. Polako se artikuliše nova misao: netom obnovljena zgrada moraće da se ruši.
U prvom mandatu Tramp je povukao SAD iz Pariskog sporazuma. Bajden je svog prvog dana pokrenuo povratak u sporazum. Tramp će u drugom mandatu sigurno opet povući potpis.
Možda kompanije zadužene za radove nisu obavezne da nas informišu o poremećaju statike na novosadskoj železničkoj stanici. Neobjašnjivo je ćutanje javnih funkcionera o riziku po živote građana.
Popodne se vidi raznolikost Levkosije, lepršavi indijski šalovi, turbani Sika, dugi prsluci Pakistanaca, sve boje kože Afrike. Sve je više Rusa, Izraelaca. Kipar je možda predvorje buduće Evrope.
Iz arhive, 2021: Srce mi je slomljeno, misli Nel. Ali u našoj porodici ne kažemo: „Srce mi je slomljeno“. Mi kažemo: „Ima li keksa?“ Mora se jesti. Mora se mrdati. Mora se misliti na nešto drugo. Ali zašto?
Stratezi sad pouzdano znaju da je Kamala Haris trebalo da gostuje kod Rogana ili da se distancira od identitetske politike. Niko da se zapita zašto je propala anti-trampovska struja republikanaca.
Zajednica koja se gradi na protestima ne prihvata saradnju sa opozicijom, iako od njih stalno zahteva plan borbe. S druge strane, opozicija ne može da se dogovori ni sama sa sobom.
Trumpov drugi dolazak možda nije najava kraja sveta, ali nema sumnje da će on kormilo države predati šarolikoj grupi raskalašnih libertarijanaca, kontrol-frikova i fanatika.
Ustav su nipodaštavali svakodnevno, zakone su osorno i otvoreno bacali pod noge, kako bi se koji našao na njihovom pobedničkom putu, gazili su etičke norme, estetske naravno ništa manje.
Dok policija lovi pobunjene sunarodnike pod optužbom da ruše ustavni poredak, setimo se oslobađajuće presude naoružanim pripadnicima JSO.
Kišno veče i deset hiljada ljudi. Malo je. Ne zna se ko je više razočaran: oni što su bili ili oni što nisu bili na protestu. Ako ništa ne može da se uradi ni u institucijama ni na ulici, šta onda?
Gradac – Fiktivna kritika nepostojeće predstave Laža i paralaža Jovana Sterije Popovića, scenska instalacija Vesne Popaje i Mikana Jovanovića, Nezavisna producentska kuća Savamala.
Novosti – Plenković nije u stanju podrediti sistem do mjere da bez ostatka servisira njegovu političku volju, a istovremeno ni podnijeti da sistem njegovu političku volju sabotira.
Vodeće trgovinske sile sve češće pribegavaju unilateralnim potezima za zaštitu svojih interesa. Kad bismo se bar složili da nije lepo osiromašiti suseda.