Letnji dani
Gradonačelnik Kraljeva, široj javnosti poznat po aerodrumu, zohijeni i svečanom otvaranju semafora, u zvaničnom odgovoru izvređao je novinara i Geografski fakultet, a onda uskliknuo Vučiću.
Gradonačelnik Kraljeva, široj javnosti poznat po aerodrumu, zohijeni i svečanom otvaranju semafora, u zvaničnom odgovoru izvređao je novinara i Geografski fakultet, a onda uskliknuo Vučiću.
Nije se osušilo mastilo na odluci prvog pomilovanja, usledila je najava o pomilovanju okrivljene za pokušaj ubistva koji je rezultirao teškim povredama glave studentkinje tokom protesta u Beogradu.
Mi već tri i po decenije gradimo jedan te isti identitet i pokušavamo da na njega naslonimo državu. I uprkos silnom trudu i radu „države“ i identitet i država nam se uporno raspadaju u paramparčad.
Situacija u Gazi je apokaliptična, a svi samo gledaju kako se ponavlja „nikad više“ iz Srebrenice. Zapadne i druge zemlje daju oružje, političku podršku, čak omogućavaju nekima da profitiraju.
Za kišni dan – Kako je prijatno ne obilaziti Italiju ovog leta, ne obijati noge po njenim gradovima i vrelim brežuljcima. Koliko je bolje krstariti ulicama gde znaš svaki saobraćajni znak i plakat.
U pismu saradnicima iz 1870. Marx ima predlog kako se danas nositi ne samo s Nigelom Farageom i njemu sličnima, nego i s levičarima koji su se upecali na mamac antiimigrantske retorike.
Za vladajuću elitu, suočenu s protestima, korupcionaškim aferama i sve izraženijom krizom legitimiteta, EXPO je mnogo više od svetske izložbe.
Dragan Šutanovac, naš ambasador u SAD-u, sastao se sa izraelskim premijerom Netanjahuom. Za sastanak smo saznali preko naloga ambasade.
Zbog skandiranja „Smrt za IDF“ na Glastonberiju, otkazan je engleski pank-rep bend Bob Vylan. „Palestinska akcija“ proglašena je terorističkom organizacijom zbog nenasilnih protesta.
Ne sumnjam u nečije dobre namere zato što mislim da je zlonameran ili glup, već zato što je mlad i možda iskreno veruje da je on prvi otkrio borbu za bolje sutra.
Kad izostane organizirani građanski otpor, dovoljno je par radikala iz opskurnih udruga koje će pokrenuti val, pa da ekstremistička proustaška desnica određuje društvenu atmosferu u Hrvatskoj.
Gledao je stotine studenata sa palestinskim kefijama. Jedan kolega se nagnuo prema njemu i rekao mu: „Ovo je antisemitizam na koji su nas upozoravali naši roditelji i bake i deke, a mi nismo slušali.“
Na javnoj česmi u naselju Matija Huđi u Sremskoj Mitrovici, krajem prošlog meseca osvanula je mermerna spomen-ploča sa ugraviranim prizorom naoružanog dobrovoljca Vojske Republike Srpske.
Sad kad su pustili Užičane iz pritvora, možemo da pitamo: što ste ih uopšte hapsili? Na snimcima „dela“ zbog kog su privedeni vidi se da nema ničega za šta nekog treba hapsiti, izuzev možda policajce.
Poricanje genocida je politika slabosti, a ne snage. Ona zarobljava društvo i sputava ga. Nijedna zajednica ne može napredovati kada je okovana lažima o istinama koje ostatak svijeta jasno zna.
Autonomija.info – Rođeni smo iste godine. Slušali smo slične priče, preskakali iste lekcije. Prećutkivali su nam iste nepravde. Ostavili su nam mržnju i laži, duboko zakopanu istinu i duboko zakopana tela.
Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS), povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, u ekskluzivnom intervjuu.
Profesor iz Beograda nominovao je za Nobelovu nagradu za mir izvestiteljku UN-a za ljudska prava na palestinskim teritorijama, autorku izveštaja „Od ekonomije okupacije do ekonomije genocida“.
„Poželio sam te kao soli, a hljeba ima, svega ima“, piše gitarista Samir Mehić, srebrenički Dejvid Bouvi, svom drugu Faruku. Dopisivali su se sve do jula 1995, nakon koga Samir više nikada nije viđen.
Možda ne treba da nas čudi što predsednik Srbije veruje da deklaracije imaju magičnu moć. Ako mu je upalilo kad se deklarisao kao Evropejac, što ne bi verovao da će upaliti i svaka druga deklaracija?
Govor Munire Subašić, predsednice Udruženja „Majke enklava Srebrenica i Žepa“, održan povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, je politički apel upućen domaćoj i međunarodnoj javnosti.
Mladina – Danas nitko pametan ne očekuje da se skup evropskih birokrata zgraža nad pronacističkim dernekom u Zagrebu, dok se s uvažavanjem odnosi prema genocidnim politikama Izraela.
Policija, pojedini glavni javni tužioci i ministar pravde, kao deo osvetničke pesnice vladajućeg režima, sprovode isključivo volju predsednika Srbije, umesto da poštuju normu i duh Ustava i zakona.
Na snimku se vidi kako devojka spušta glavu ali je policijska službenica grubo čupa za kosu. Devojku za kosu počinje da vuče i drugi policajac, dok joj onaj ispred nje uporno unosi telefon u lice.
Ponavljajući narative o uništenju srpskog identiteta, SPC je propustila priliku da učestvuje u njegovoj obnovi. Umesto toga stala je uz korumpirani režim.
VIDEO i transkript – Dva svedočenja. Dražen Erdemović iz vojske bosanskih Srba je na farmi Branjevo „ubio oko 70 osoba“. Ahmo Hasić je jedan od šestorice ljudi koji su preživeli streljanje na farmi Branjevo.
VIDEO i transkript – Iz svedočenja Momira Nikolića pred Haškim sudom. On je samo jedan od ratnih zločinaca kojeg preživeli genocida i rođaci ubijenih sreću na mestima na kojima su se ubistva dogodila.
Ratni zločinci su ponovo postali generatori kulture nasilja čiji trag vijuga kroz minule decenije. Nikada nisu proizveli toliko smrti kao julskih dana 1995. u Srebrenici i okolini.
Pojedini etički i estetski uzori sekte, poput gospoje Zorane i Sarape, održali su lekciju Novaku Đokoviću o uticaju pumpanja na podizanje studentskog terorističkog ustanka u Srbiji.
EXIT nikada, izuzev možda te nulte godine, nije bio naspram vlasti, kao festival buntovništva, otpora… čega god. Naprotiv, bio je to uglavnom festival vlasti, s ciljem da zaradi.
AUDIO – Ljubomir Simović čita svoju pesmu – Zar se nikad nisi zapitao zašto su ti obuli te čizme? Zar zato da, štiteći njihove guzove, šutiraš i razbijaš naše glave? Glave kao lubenice i tikve?
30 godina od genocida u Srebrenici – Stojimo u Beogradu koji živi iznad neizgovorenog, s obe noge na potisnutom. Gde se najglasnije ćuti. Gde se ne govori o žrtvama, već se polemiše o terminima.