Kako se dečko proveo na LSE-ju
Aleksandar Vučić održao je u ponedeljak 30-minutno predavanje na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE), u okviru programa gostujućih predavača Centra za jugoistočnu Evropu (LSEE).
Aleksandar Vučić održao je u ponedeljak 30-minutno predavanje na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE), u okviru programa gostujućih predavača Centra za jugoistočnu Evropu (LSEE).
Blog Vedrane Rudan – Ako je Jevtić bilo koga “obljubio” protiv njegove volje postoji sud koji će mu suditi. Ako nije, država Srbija bi trebala “obljubiti” Blic tako da više nikad ne bude u prilici obljubiti bilo koga.
Školegijum
„Divergentni“ imaju veliki slobodarski potencijal, što ih čini gotovo idealnom literaturom za mlade. Ali ta snažna poruka upakovana je u tekst koji je po svim svojim odlikama praktično negira.
Satirični sajt Onion je kao i uvek pogodio suštinu problema: „Stručnjaci poručuju: od vakcine za ebolu deli nas samo 50 belaca“. Da su oboleli belci, kaže ovo kratko objašnjenje, problem ebole bio bi rešen.
Povodom senzacionalističkih naslova i tvrdnji u tekstovima iznesenim u nekim medijima, na primer: Firma osnovana lažnom ličnom kartom Andreja Vučića, Vučićevom bratu ukraden identitet…
Blog Mijata Lakićevića – Bio je to relativno širok pokret koji je zahvatao političku, privrednu i društvenu elitu. Taj liberalni deo srpske elite bio je počišćen sa javne scene početkom sedamdesetih godina prošlog veka.
Neko ko je pre 20 godina zaposeo tezgu srpstva, danas se na nju penje kao na govornicu neoliberalnog kapitalizma. Kad god želi da kaže nešto o ekonomiji, Vučić se dohvati samoupravljanja.
Ja sam rekao: „Dica branitelja imaju popust od osandes posto!“ Mama je rekla: „Jebešga, sinak, ti ne spadaš u tu kategoriju!“ Ja sam pitao: „Zašto ne spadan?“ Mama je zločesto pogledala u tatu i rekla je: „Zato šta ti ćaća nije ratova za Hrvacku!“
Stvarnost je zaista bolno jednostavna: s jedne strane, ova vlada ne ume da upravlja državom; s druge strane, umesto što iščekuju spasitelja, građani bi morali sami da se pobrinu za svoje živote.
Kad pogledate koje mere vlast preduzima da bi nam svima bilo bolje, stiče se utisak da joj je među onih nekoliko stotina hiljada savetnika – glavni savetnik Nada Macura, zaštitno lice Hitne pomoći.
Budući da loša vlast ne može da kreira pozitivno mišljenje o sebi istinom, cilj botova je kreiranje virtuelne stvarnosti – botovske Srbije, u kojoj nam (uvek) nedostaje samo dve godine do boljeg života.
Temeljni zadatak države je da čuva sigurnost svojih građana. A i tuđih, kada u našu državu dođu. Kad se to ima u vidu, kazna izrečena Srbiji i nije tako oštra.
Razgovor sa Lorom Poitras, autorkom filma “Citizenfour”: Bez Snoudena, svi bismo još uvek živeli u neznanju o količini informacija koje država prikuplja. Promenio nam je svest o opasnostima nadzora. Posle njega makar bolje shvatamo prirodu mraka koji nas okružuje.
Deutsche Welle – Do kraja meseca ponovo će biti izabrani članovi Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje. Ako se neki od kandidata zaista i nađu u tom telu, njemu teško da će neko verovati.
Spora TV je počela neprekidnim putovanjem voza od Bergena do Osla, u trajanju od šest sati i 22 minuta. Dve godine kasnije, NRK priređuje još sporiji program, „Hurtigruten iz minuta u minut“, u kojem je 134-časovna plovidba emitovana uživo.
Otkako je Vučić došao na vlast 2012. godine, do sada je 4 puta sa svojim ministrima finansija radio fiskalnu konsolidaciju i svaki put smo upali dublje u rupu.
Novi magazin – Fiskalni problem nisu prevashodno plate i penzije, već subvencije, rđavo upravljanje javnim nabavkama (kupovina robe i usluga) i sveukupna neefikasnost države.
Autonomija.info – Ovaj pokušaj skrnave tabloidizacije sa Goranom Jevtićem teško da će Blicu doneti porast tiraža koji bi ga preporučio Kabinetu i Službama: imaju oni svoja poverljiva lica.
Novosti – Nedavni događaji ogolili su kolaps čitavog procesa pomirenja između Beograda i Prištine, koji se očigledno odvijao samo u uredu Ketrin Ešton.
Vijesti – Nijedan jarbol, nijedan dron, nijedna legenda, nijedan mit ne mogu sakriti notornu činjenicu da iza svih naših zastava stoji jedno veliko ništa. Osim što svi zajedno dugujemo preko 200 milijardi dolara.
Ovo je priča o najcrnjem oktobru u istoriji Nemačke Crnje – oktobru 1944. koja je prećutkivana i zbog broja žrtava ali, čini se, ipak najviše – zbog načina na koji su ljudi stradali.
Naslovne strane Blica nije moguće opisati drugačije nego kao otvoreni poziv na linč glumca Gorana Jevtića. Da li autocenzura više nije dovoljna, već novinari moraju ponuditi nekoga za žrtvu kako bi umirili gladno stvorenje i eventualno spasili sebe?
Nema toga što se danas od Moskve ne bi moglo očekivati, a vojni stratezi uvek prvo razmatraju najgori scenario. I zato u švedskim vodama traže rusku, a ne podmornicu koja bi mogla biti u sastavu i neke druge flote.
Novi magazin
Putin je gotovo nedvosmisleno saopštio da se Južni tok odlaže i da njegova država ne može graditi skupi gasovod ako ga EU osporava.
Stiče se utisak da su prosvetni radnici paraziti na državnim jaslama koji troše novac, a ništa ne proizvode. Država bi najradije nastavnički posao proglasila društveno-korisnim radom, za koji ne treba izdvajati novac iz budžeta.
Javnost je već obaveštena da naša vlada očekuje oživljavanje proizvodnje i da nam sve bolje ide. Ali, po našem ministru finansija, to će biti moguće samo ako se ispune 4 + 5 AKO.
Sećam se svog prvog čitanja ove zbirke priča. Vraćala sam se iz Ljubljane poslovnim vozom, u novim čizmama i sa tašnom kupljenima u Bolonji, gde sam overdozirala sa maniristima.
Mladina – Hrvatska je postojbina grabežljivaca, poput vječnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, uhapšenog konačno s čitavom ergelom suradnika zbog niza kriminalnih radnji.
Blog Mijata Lakićevića – Dokle će građani Srbije od drugih, a ne od zvaničnih organa svoje države, saznavati šta se dešava u njihovoj zemlji? Tako je, recimo, bilo u „aferi aflatoksin“, a najnoviji primer je rebalans ovogodišnjeg budžeta.
Političko je premešteno tamo gde mu je mesto: na oštricu noža, i to ne malom zaslugom belih listića. Duh realnosti je pušten iz boce i više nema povratka, a sadašnji premijer će na realnim problemima i rešenjima pobediti ili propasti (propašće).
Oni su nadljudi – stereotipni ultra-ambiciozni studenti elitnih fakulteta. Dvostruka diploma, sport, muzički instrument, par stranih jezika, volonterski rad u zabačenim krajevima sveta…