Kude je ta opozicija?
Opozicija je propustila priliku da preuzme Niš. Krađa se ne dokazuje tako što se sklonite sa mesta zločina. Čak i razjedinjeni, nakon decembarskih izbora, morali su sva sredstva da ulože u Niš.
Opozicija je propustila priliku da preuzme Niš. Krađa se ne dokazuje tako što se sklonite sa mesta zločina. Čak i razjedinjeni, nakon decembarskih izbora, morali su sva sredstva da ulože u Niš.
Oslobođenje – Očekivati da će društvo koje odobrava ili negira devedesete i sustavne zločine iz tog doba naglo progledati i postati bolje, nije samo uzaludno nego i autodestruktivno.
Novosti – Cinična poza i šifrirani jezik pritom domovincima izuzetno gode, jer dobro znaju da Penava, kada poručuje da „elemenata SDSS-a ne može biti“, govori o nepoželjnosti Srba u Hrvatskoj.
Saudijski ministar spoljnih poslova kaže da su Rijad i Vašington „vrlo blizu“ dogovora. Ali nema znakova da će izraelska vlada pristati na bilo šta značajno za Palestince, a kamoli za palestinsku državu.
Ne znam zaista šta znači osvajanje vlasti u dve beogradske opštine i oprostite mi na tom neznanju. Moje je razmišljanje usmereno ka rušenju mafije, a sve drugo je odugovlačenje i cinculiranje.
Nema razloga da jučerašnji dobar izborni rezultat opozicije u Nišu razumemo po analogiji sa 1996/97. kao nagoveštaj opštih promena nabolje. Ovo su druga vremena. Iako su režimi – isti.
„Oni uništavaju krv naše zemlje. Eto šta rade… Ne vole kad ja to kažem. A ja nikad nisam čitao Mein Kampf.“ Kad izgovara „Kampf“, Tramp pući usne i produžava „f“ tako da ono liči na nepristojan zvuk.
U Srbiji se klauzula zabrane konkurencije koristi u krajnje besmislenim situacijama, pa je tako zabeleženo da čak i higijeničarke u jednoj kompaniji imaju klauzulu zabrane konkurencije.
Kad diže opštinske izbore na viši nivo a sebe spušta na najniži, predsednika Srbije ne brine gubitak države (jer je ona izgubljena sa ovom vlašću) već samo eventualni gubitak vlasti.
Mladina – Bratski narodi opet igraju utakmicu, samo umjesto lopte koriste trule ljudske kosti. Ima li spasa građanima Srbije i Hrvatske s takvim vlastima i relativiziranjem stratišta?
Fotokolaži Slobodana Stošića mnogo su više od ilustracija tekstova. Njihova moć proističe iz kratkih spojeva kojima ostvaruju temeljnu kritiku savremene ideologije srpskog nacionalizma.
Pogrešili smo u svemu. Kao društvo i kao pojedinci. Ponavljamo greške, umesto da iz njih učimo. Da li nasilja ima više nego ranije, ili tom utisku doprinose senzacionalistički mediji, nije bitno.
Živimo u talogu vremena. Utisak propasti zajednički je širom političkog spektra. Desnica oseća nostalgiju za prošlošću. Levica je nostalgična za nestalom budućnošću.
DwP – Pre 32 godine, 31. maja 1992, po naređenju majora Svetozara Andrića, u Vlasenici je formiran logor Sušica, jedan od najozloglašenijih zatočeničkih objekata u istočnoj Bosni.
Izborna tišina je potpuno besmisleno oduzimanje glasa onima koji ga inače nemaju. Nikome nije poznato o čemu se ćuti i šta se postiže tobožnjom apstinencijom od mlakih izbornih strasti.
Ne znam kako se razgovor o tome ko je prekršio dogovor pretvorio u razgovor o tome ima li bojkot izbora smisla. Ponekad ima, a ponekad ne. I to je sve što se načelno na tu temu može reći.
Nakon skoro pet godina provedenih u Srbiji sa mužem i dvoje dece, Elena još uvek nije dobila pozitivan odgovor nadležnih iako nema bezbednosnih smetnji.
Jedan građanin je pokušao da ospori zakonitost odluke o upisu 1.602.112 birača u beogradski birački spisak. Viši sud u Beogradu je zauzeo stav da niko, pa ni birač nema pravo na prigovor.
Ovi izbori nisu presudna bitka sa režimom u kojoj će opozicija izvojevati konačan trijumf, ali nisu sve bitke presudne, niti konačne: neke služe očuvanju snaga za borbu koja će se tek voditi.
Ostalo je još tri dana do izbora. Atmosfera je slavljenička, jedni se raduju zbog pobede u UN-u, a drugi jer nema izbora u glavnom gradu. Vučić je komunalne teme zamenio genocidnim.
Sve je za tu kalkulantsku svest u funkciji opsesivne mržnje prema stvarnim ili, možda još i češće, izmaštanim večnim neprijateljima (do prve rezolucije?), naročito „unutrašnjim“.
Mlaku predizbornu kampanju razbuktao je požar koji je 3. maja izbio na deponiji. Iz dubine Dubokog iskuljali su nebriga, partijske knjižice, nestručnost i neodgovornost naprednjaka.
Na aerodromu „Nikola Tesla“, na samoj pisti, postavljen je ogroman natpis: „MI NISMO GENOCIDAN NAROD…“ tako da se, bukvalno, vidi iz aviona, a posebno kad putnici slete.
Većina građana ne bi bila ni primetila Rezoluciju, Srbija je trebalo da za nju glasa – i ako se smatra nevinom, i ako se oseća indirektno potkačenom, jer nije baš da smo bili samo bogobojažljivi susedi.
Svuda okolo bukti rat, samo u Srbiji mir, stabilnost, napredak. Tako Aleksandar Vučić zamišlja budućnost, tačnije takvu budućnost u predizbornoj kampanji obećava građanima Srbije.
Nisu to (direktno) povezane stvari, ali ima neke ironične simbolike što se u ovom maju, paralelno s krnjom opozicionom izbornom kampanjom, Srbija doslovno davi u maloletničkom nasilju.
Barba Buzdo je uletijo: „Samo da se razumimo, mi u Houmlend muvmentu nismo protiv svih Srba! I pogotovo protiv napola Srba! Nego samo protiv onih Srba i napola Srba koji ne mrze Srbe!“
Nebojša Slijepčević dobio je Zlatnu palmu za kratki film o Tomi Buzovu, čovjeku koji nije mogao šutjeti. Zatečena je kompletna javnost regije, jer je otmicu u Štrpcima prekrio programirani zaborav.
Raznolike manifestacije sirotinjskog fašizma i teško gledljivi kič ogrnut u zastave još jednom su pokazali kakva je huliganska ekipa, na čelu s vrhovnim vođom, otela državu od njenih građana.
Između turbosrpskog i internacidrvenog jezika (prvi je supkulturni ali s vrha bogataškog krema, drugi je podmeče starog partijskog), književni srpskohrvatski funkcioniše kao prava supkultura.
Za nadolazeće lokalne izbore predsednik Srbije je rekao da nikoga ne zanimaju (u vr’ glave 7 posto glasača), a ipak ne posustaje s agitacijom. I to vam je dokaz da se ne ponaša kao monarh.
Oslobođenje – Naravno da ne postoji genocidan narod, pa to svakako nisu ni Srbi, jednako kao što se ne može, niti treba djecu i nove generacije teretiti za grijehe očeva.