Nasilje
U julu su, za samo 24 časa, zabeležena dva teška zločina nad ženama. Nadležna ministarka je žrtvama održala lekciju o prijavljivanju nasilja. Mediji u ženi nalaze krivca za smrt mladića u tuči.
U julu su, za samo 24 časa, zabeležena dva teška zločina nad ženama. Nadležna ministarka je žrtvama održala lekciju o prijavljivanju nasilja. Mediji u ženi nalaze krivca za smrt mladića u tuči.
Umesto na prostoru ispred skupštine, promocija najmlađih oficira Vojske Srbije ima se obaviti u banjičkoj kasarni. I to na dan Svetoga Ilije, proroka i gromovnika. Ispred tzv. narodne kuće mesta nema.
Spomenik koji bi bio podignut posle svrgavanja tekućeg režima, služio bi kao podsetnik da je opasno po život imati kriminalce na vlasti. Taj budući spomenik otelovio bi vrednost vladavine prava.
Čudno je da Biljana Stojković, koja se zalaže za najviši stepen direktne demokratije, poziv na razgovor i argumentovano obrazložena pitanja smatra opiranjem „logici društvene i istorijske nužnosti“.
Batinaške falange koje ministar policije zove „legitimnim organizacijama“, u zoru 29. jula upale su na Državni univerzitet u Novom Pazaru, tukle i gurale studente, čupale studentkinje za kosu.
Za Novi Pazar su izmislili etnički sukob da bi ponudili (krvavu) ruku pomirenja. Filozofskom fakultetu u Beogradu sledi „inspekcija“ zbog pitanja o studentskim zahtevima na prijemnom.
Okrenula se i služeći se kišobranom kao štapom pošla ka meni. Prepoznao sam njen hod pre nego što sam joj video lice. Hod nekog ko jedva čeka da stigne i sedne. Bila je to moja majka.
Mada većina Evropljana veruje da je Tramp loš i za Ameriku i za njihovu zemlju, kao i za svetski mir, većina evropskih desničara tvrdi da je američki politički sistem uspešan a da je evropski propao.
Neprekidna samoviktimizacija i optuživanje Hamasa za sve strahote Gaze, ispunjavaju izraelsku svakodnevicu i čine je monstruoznom, jer je lišavaju ljudske reakcije na ogromnu palestinsku patnju.
Trampizam je skup taktika za iskorišćavanje slabosti američkog sistema: ne priznaj krivicu, uzvrati udarac i zataškaj poraz. Međutim, sa aferom Epštajn, Trampov recept samo pojačava pažnju javnosti.
Kvarenje, nasilje, govor mržnje, izopačena medijska slika, srozani standardi javnog života, urnisanje kulture, sve su to sinonimi režimskog poduhvata koji se može opisati jednim izrazom: esenesizacija.
Krimi zapleti u novoj Netflixovoj seriji služe da se ispriča nešto drugo, a ne da se otkrije zločinac i zadovolji pravda. Priča je to o roditeljstvu i njegovim strahovima, a pogotovo najvećem od svih.
U svom tekstu Rastislav Dinić iznosi brojne strahove u vezi sa studentskim pokretom i budućom studentskom listom, ali iz specifične pozicije koja ne služi na čast ni njemu niti stranci kojoj pripada.
Mladina – Sad kad je čizma fašizma umarširala u institucije, za one preostale džepove nezavisne kulture ima se tko pobrinuti. I eto biskupa, još luđih u očuvanju naših, kršćanskih vrijednosti.
VIDEO i transkript – Vučićevi kaskaderi zaduženi za izmene Zakona o jedinstvenom biračkom spisku pred ODIHR-om tvrde da NVO i opozicija koče rešenje tog pitanja. Govore Pavle Dimitrijević i Nemanja Nenadić.
Možda je baš zaborav ustanka 27. srpnja 1941. prilika da se iznova izgradi priča o zajedničkoj borbi Hrvata i Srba u partizanskom pokretu, te da im je Hrvatska domovina jednima i drugima.
Pouka građaninu Srbije jednostavna je i duboko sluđujuća: vlast može sve kad joj se hoće, ostali ne smeju ništa pre nego što im se dopusti, jer nikad se ne zna šta je za njih dopušteno.
Šatorsko veselje organizovano je po uzoru na opštenarodna veselja, samo bez naroda i bez ikoga normalnog ko bi se veselio činjenici da predsednik Srbije šatro lumpuje u ime lumpenproletarijata.
Da, studenti su srce i duša protesta, razlog zbog kog je uspelo ono što drugima nije. Ali ljudi na ulicama, kojih je u jednom trenutku bilo pola miliona, samo u Beogradu, svi oni, svi mi smo – protest.
Studentski plenumi se već nedeljama ne oglašavaju, blokade su pri kraju, a zatišje su iskoristili samozvani proroci da tumače „volju studentsku“ i prekorevaju nas kad se usudimo da postavimo pitanje.
Novosti – Socijalna sablast s nazivom „branitelji“, pred kojom nacija pobožno kleči, a vlast je drži pod strogim nadzorom, nastupa u ulozi profašističke avangarde koja priprema društvo za novu rutinu.
Oslobođenje – Pravih spona među narodima ostalo je toliko malo da bi bilo od presudne važnosti kada bi Velež uspio privući barem jedan postotak gradskih Hrvata da ga ponovno osjete kao vlastiti klub.
Jesen 1987, sunčan dan. Moja žena i ja smo na ručku u kineskom restoranu u Hempstedu. Naš jedini gost je Josif Brodski: ruski izgnanik, pesnik i, po mišljenju mnogih obožavalaca, sama duša Rusije.
Mnogima je promakla smrt Evrope kao emancipatorske ideje na samitu G7 u Kanadi. Nije pomenuto ništa od onoga čemu su se neki naivno nadali: priznanje Palestine, osuda genocida u Gazi.
Sećanje na Sarajevske sveske: Najveći skandal novije istorije je da su ljudi iz Istočne Evrope koji su u demokratskim revolucijama 1989. dokazali svoju političku zrelost, preko noći postali deca.
Glad se brzo širi Gazom. Ko nije poginuo u redu za hranu, verovatno će umreti od gladi. Ušli smo u najmonstruozniju fazu rata za koju ni svemoćna izraelska propaganda neće moći da nađe opravdanje.
Pod šatrom pijani vladar u izlivu četničkog transa maše pesnicom, zaštićen odanim trupama. U bizarnom obredu poniznosti neki lokalni teolog ljubi mu ruku i izjavljuje ljubav. To su slike raspada.
Iako se širi slika na kojoj pobunjeni žitelji Srbije gube dah, upravo je obrnuto: pobunjenici se oporavljaju, a režim s Vučićem na čelu ostaje bez daha. I sad nas mrcvari. Malo on nas, malo mi njega.
U aktuelnoj geopolitičkoj stvarnosti, umesto vizije budućnosti nudi nam se poređenje sa prošlim događajima. Istorijske analogije postale su omiljen način suočavanja sa anksioznostima sadašnjice.
Planetu je obuzela želja za samostalnošću. Zagledanost nacija u sopstveni pupak i odbacivanje stega uzajamnosti možda izgleda moderno, ali je zapravo drevni poriv ljudskih zajednica.
Najava da će Srbija strancima izdati 100.000 radnih dozvola, pokrenula je buru teorija zavere, ukazujući na duboke strahove od siromaštva, socijalnog raslojavanja, kulturne promene i političke nemoći.
Četbotovi pišu ubedljive tekstove, ali ne na osnovu činjenica već samo slažu reči u obrasce koji zvuče ispravno. Njihove neprijatne greške sada postaju karakteristika interneta kao takvog.