O cenzuri u 5 slika
Novinarka je dobila zadatak da napravi prilog „o tome kako u Srbiji posla ima, ali ljudi neće da rade“. Da ponovimo, pošto zvuči nestvarno ili kao neslana šala: „u Srbiji posla ima, ali ljudi neće da rade“.
Novinarka je dobila zadatak da napravi prilog „o tome kako u Srbiji posla ima, ali ljudi neće da rade“. Da ponovimo, pošto zvuči nestvarno ili kao neslana šala: „u Srbiji posla ima, ali ljudi neće da rade“.
Novi list
“Hrvatski narod je rob svoga mentalnog sklopa”, veli general iz HDZ-a, “jer njemu je u tih 50 godina vladavine komunizma oduzeta sposobnost da razmišlja.”
Priča o američkom naftnom tajkunu iz tridesetih godina XX veka, koji je velikodušno pomagao jednom mračnom diktatoru, prošla je gotovo nezapaženo. A vrlo je poučna.
Ako će se držati svojih proklamovanih pravila, EU mora demantovati Šeficu pregovaračkog tima Tanju Miščević i sve one koji ta pravila negiraju i tvrde da slučaj Savamala nije ogledalo vladavine prava u Srbiji.
Autonomija.info – Znam, bio sam tamo. Mediji su doneli ne baš sasvim tačne izveštaje u ponedeljak tokom dana.
U protekloj deceniji političari i rukovodioci FAP-a utrkivali su se u najavljivanju spasonosnog rešenja za pribojsku fabriku i izređali su impozantan spisak zemalja iz kojih je trebalo da dođe strateški partner.
Nekada, kada smo imali ozbiljnu državu, leti su se održavali jugoslovenski festivali lakih nota. Sada imamo festival olakih protestnih nota. Najzastupljeniji su izvođači iz Srbije i Hrvatske.
Moja učiteljica Vladanka S. govorila je: “Ko ‘vata zjala tokom godine, znojiće se u avgustu”. Ona je umela da među učenicima prepozna buduće društvene i esnafske profile.
U 2016. godini izgledi za stabilizaciju u Avganistanu tako su obeshrabrujući da je Bela kuća odložila planirano povlačenje američkih snaga i odlučila da ostavi oko 10.000 vojnika.
Ovde ćemo govoriti o retorici predsednika vlade. Ona ima svoje posebnosti. Te posebnosti govore o političkom karakteru njegove vlasti. Tu retoriku mogli bismo opisati kao dvostruki govor.
Šta znamo o nadbiskupu Alojziju Stepincu? To se pitao još sredinom osamdesetih godina prošlog veka dr Ivan Cvitković u svojoj knjizi Ko je bio Alojzije Stepinac (Sarajevo, 1986).
Do medija u Srbiji pre su, čini se, stigle reakcije domaćih političara na poništavanje presude Glavašu nego sama vest o tome. Kao da je verbalni plotun vlasti već unapred bio pripremljen.
Zbirni izveštaj o propustima službi u slučajevima ubistva žena suočio nas je i sa zapanjujućom činjenicom o tome kako je sistem neosetljiv na prava i potrebe građana – žena, žrtava nasilja.
Ulogu glavnog svetskog zla je dobila Svetska antidoping agencija. U juriš protiv ovog đavoljeg gnezda bacila se avangarda ruskog novinarstva koju predvode prankeri Vovan i Leksus.
U jesen 2014. Time je objavio spisak reči koje bi trebalo zabraniti, koji obuhvata niz reči i fraza, takozvanih link-mamaca, tako pomodnih da su od preterane upotrebe postali otrcani.
Ako ne želite da stvorite još generacija terorista među onima koje više ne sputavaju granice normalnog života, treba da napravite Marshallov plan za Bliski istok.
Deca i odrasli danas teško mogu razumeti i zavoleti male pozitivne junake koji žive raspršeno, ali su spremni da brane druge, da se angažuju, da rizikuju sve za opštu korist.
Novosti – ‘Zar nije ugodno ovako neobavezno ćaskati?’ kaže svinjče Robert svinjčetu Jošku. ‘Možemo ležerno poricati svoje nekadašnje svinjarije, možemo biti besramni do mile volje’.
Glavni izvor rasta su investicije. One bi, dakle, prevashodno i mogle da obezbede rast narednih godina. Ali, upravo na tom planu u 2016. se primećuju negativne tendencije.
Ispostavilo da je ubica iz Minhena sa svojim stavovima daleko bliži Alternativi za Nemačku nego ozloglašenoj kulturi dobrodošlice Angele Merkel. Šta sad?
Čim je za medije i pojedince upotrebio kvalifikativ „izuzetno kritični prema vladi“, ministar kulture i informisanja je potvrdio da medijske slobode u „našoj zemlji“ zapravo ne postoje.
Ako Hillary Clinton i Demokratska stranka ne shvate prirodu tekućeg prestrojavanja, čeka ih neprijatno buđenje – kao i čitavu zemlju, bojim se. Jer Donald Trump odlično shvata šta se događa.
Sonboly je bio terorista, njegova uverenja su upravljala njegovim postupcima: isplanirao je napad poistovećujući se sa Andersom Breivikom, rasistom, teroristom i masovnim ubicom.
Usvajanjem Uredbe o kancelarijskom poslovanju iznova se uvodi pojam službenog tajnog podatka, iako je oznaka „službena tajna“ iz domaćeg pravnog sistema uklonjena još 2009.
Sada postoji zvanična potvrda državne službe, i to ne bilo koje nego upravo one koja je osnovana da štiti prava radnika, o tome šta se dešavalo u Juri.
H-alter – Partizani su sudili svima bez obzira na nacionalnost. Ta suđenja nisu bila uzor pravosudne izvrsnosti, ali padanje u bijedu kada svi rehabilitiraju svoje ratne zločince nije dolazilo u obzir.
BH Dani – “Komunistički sud” koji je osudio Stepinca je dobar, dok je onaj koji je presudio Mihailoviću – politički. I obrnuto, samo iz hrvatske perspektive.
Širom sveta zbiva se seizmički pomak koji prenosi težnje i odgovornosti sa šireg društva u naše sopstvene pojedinačne svetove. (tekst iz 2016, tema Rasprava o neoliberalizmu)
Novosti – ‘Iskoristi i ti neku od mjera aktivnog zapošljavanja za mlade, javi se u Zavod za zapošljavanje i pronađi svoj posao iz snova!’
Iz novog broja časopisa REČ – prikaz „kontrafaktualne“ knjige Alternativna istorija Srbije Čedomira Antića i Predraga Markovića: Pisanje kontrafaktualne istorije je ideološki čin par excellence.
Živimo u nepravednom svetu. Da stvar bude gora – i nepravde su nepravedno raspoređene. Sve se dešavaju nama. Ali, nepravde stižu i iz domaćih izvora.
Bez jake države sposobne da definiše i brani javni interes, logika profita svuda i sve pretvara u puki predmet robno-novčane razmene.