Istorija kao slon u sobi
Iz arhive, 2017: Gde počinje savremena srpska istorija? I koje mesto u njoj zauzima jugoslovensko nasleđe? Da li razgovori o sećanju i zaboravu u post-konfliktnim društvima uopšte imaju smisla?
Iz arhive, 2017: Gde počinje savremena srpska istorija? I koje mesto u njoj zauzima jugoslovensko nasleđe? Da li razgovori o sećanju i zaboravu u post-konfliktnim društvima uopšte imaju smisla?
Do nedavno je bauk globalnog saveza krajnje desničarskih populističkih stranaka bio samo bauk: svaka naznaka uzajamne saradnje bila je pre izraz samo-reklamiranja nego istinske solidarnosti.
Odstupanje njemačkih vlasti od aksioma primjene internacionalnog prava u korist Izraela, sve nas njemačke građane uvodi ponovo u kolektivnu odgovornost, ovaj put zbog zločina druge države.
YIHR u Hrvatskoj i u Srbiji smatraju da su hrvatske i srpske vlasti iskoristile obeležavanje 30. godišnjice od operacije Oluja kako bi, svaka na svoj način, demonstrirale šovinizam.
Oslobađajuća presuda generalima HV ne poništava dokaze o progonu, ubistvima, pljačkama, uništavanju imovine i sprečavanju povratka izbeglih Srba posle vojno policijske operacije Oluja.
Na 30. godišnjicu Oluje, Hrvatska je odustala od empatije i vratila se na onaj Tuđmanov trijumfalizam iz Vlaka slobode, kad je euforično izjavljivao kako „nisu stigli ponijeti ni prljave gaće na štapu“.
Predsednik Srbije učestalo šalje pravosuđu poruke koje su u neskladu sa odredbama Ustava. Više puta je najavio je da će „sudije i tužioci koji ne budu želeli da štite poredak i zakon biti promenjeni.“
Priznanje je lažna zamena za sankcije i kaznu koja treba da bude izrečena zemlji koja počini genocid. To je isprazni gest kojim vlade evropskih zemalja žele da pokažu da nešto preduzimaju.
Sa gađenjem se prisećam hita iz moje mladosti, „Daddy Cool“ iz 1976. u izvođenju Boney M, dobrog primera zarazne melodije koje ne možeš da se otarasiš. To je najbolji muzički portret Trampa.
Jugoslavija je uništena, reče Vučić u nedelju, da Srbi ne bi živeli u jednoj državi. Hm, je l to sad Vučić žali za Jugoslavijom ili priznaje zločin? Bilo je mnogo razloga da se Jugoslavija sačuva…
DwP – Ove godine obeležava se 30 godina od vojno-redarstvene operacije Oluja, koja je sve to vreme značajan kamen spoticanja za normalizaciju i upostavu dobrih odnosa između Srbije i Hrvatske.
Baš je dobar trenutak da svi kažu šta imaju, pa da se pronađe zajednički interes i krene dalje. Ako smo civilizovani, valjda možemo da razgovaramo. Ako ćemo da se vređamo, onda i to da se zabeleži.
Bivši predsednik republike je patetično zaključio da je Dodik kažnjen za verbalni delikt. Nije, kažnjen je zbog toga što je pokušao ozbiljnu separatističku akciju, sasvim blizu puča.
Predsednik je najavio obračun sa mangupima u svojim redovima. To je priča o zapažanju Hane Arent da totalitarni režimi lažu zato da bismo prestali da verujemo i u istinu.
Teologija.net – Kažnjen sam drakonskom kaznom, za dela koja nisu navedena i pre samog procesa. Zabrana pričešćivanja je najstroža kazna za laike i u suštini je isključenje iz crkvene zajednice.
U eri populizma zanimljivo je Schmittovo mišljenje da je diktator, uz dovoljnu podršku javnosti, otelovljenje demokratije, dok su institucije koje teže kompromisu, poput parlamenta, njeni neprijatelji.
Posle junskog primirja, u Kongu su ponovo izbili sukobi. Grupa povezana sa genocidom nad Tutsima u Ruandi 1994. i dalje je aktivna u regionu. Raseljeno je na stotine hiljada ljudi, a više hiljada je ubijeno.
Sećanje na Sarajevske sveske: Bili su okupljeni u zajedničkim organizacijama, grupama i udruženjima. Bili su deo umetničkog života jednog u isto vreme decentralizovanog i objedinjenog prostora.
Zahvaljujući pribranosti Bošnjaka i Srba, huškanje na mržnju u Novom Pazaru nije uspelo devedestih, pa neće ni danas. Ostaje ipak pitanje da li predstavnici Bošnjaka imaju glas ili su ucenjeni lojalisti.
U julu su, za samo 24 časa, zabeležena dva teška zločina nad ženama. Nadležna ministarka je žrtvama održala lekciju o prijavljivanju nasilja. Mediji u ženi nalaze krivca za smrt mladića u tuči.
Umesto na prostoru ispred skupštine, promocija najmlađih oficira Vojske Srbije ima se obaviti u banjičkoj kasarni. I to na dan Svetoga Ilije, proroka i gromovnika. Ispred tzv. narodne kuće mesta nema.
Spomenik koji bi bio podignut posle svrgavanja tekućeg režima, služio bi kao podsetnik da je opasno po život imati kriminalce na vlasti. Taj budući spomenik otelovio bi vrednost vladavine prava.
Čudno je da Biljana Stojković, koja se zalaže za najviši stepen direktne demokratije, poziv na razgovor i argumentovano obrazložena pitanja smatra opiranjem „logici društvene i istorijske nužnosti“.
Batinaške falange koje ministar policije zove „legitimnim organizacijama“, u zoru 29. jula upale su na Državni univerzitet u Novom Pazaru, tukle i gurale studente, čupale studentkinje za kosu.
Za Novi Pazar su izmislili etnički sukob da bi ponudili (krvavu) ruku pomirenja. Filozofskom fakultetu u Beogradu sledi „inspekcija“ zbog pitanja o studentskim zahtevima na prijemnom.
Okrenula se i služeći se kišobranom kao štapom pošla ka meni. Prepoznao sam njen hod pre nego što sam joj video lice. Hod nekog ko jedva čeka da stigne i sedne. Bila je to moja majka.
Mada većina Evropljana veruje da je Tramp loš i za Ameriku i za njihovu zemlju, kao i za svetski mir, većina evropskih desničara tvrdi da je američki politički sistem uspešan a da je evropski propao.
Neprekidna samoviktimizacija i optuživanje Hamasa za sve strahote Gaze, ispunjavaju izraelsku svakodnevicu i čine je monstruoznom, jer je lišavaju ljudske reakcije na ogromnu palestinsku patnju.
Trampizam je skup taktika za iskorišćavanje slabosti američkog sistema: ne priznaj krivicu, uzvrati udarac i zataškaj poraz. Međutim, sa aferom Epštajn, Trampov recept samo pojačava pažnju javnosti.
Kvarenje, nasilje, govor mržnje, izopačena medijska slika, srozani standardi javnog života, urnisanje kulture, sve su to sinonimi režimskog poduhvata koji se može opisati jednim izrazom: esenesizacija.
Krimi zapleti u novoj Netflixovoj seriji služe da se ispriča nešto drugo, a ne da se otkrije zločinac i zadovolji pravda. Priča je to o roditeljstvu i njegovim strahovima, a pogotovo najvećem od svih.
U svom tekstu Rastislav Dinić iznosi brojne strahove u vezi sa studentskim pokretom i budućom studentskom listom, ali iz specifične pozicije koja ne služi na čast ni njemu niti stranci kojoj pripada.