Kosovo, šifra za antievropsku politiku
E-novine – Tadić je surovo opomenut da je vreme puzećih reformi, uz zamrznut status severa Kosova, završeno.
E-novine – Tadić je surovo opomenut da je vreme puzećih reformi, uz zamrznut status severa Kosova, završeno.
Gradonačelnik Đilas implicira da je „Parada ponosa“ problematična sama po sebi, i da država nije dužna da zaštiti građane.
Misao o približavajućem kraju historije nadvladala je Nietzscheova predstava o vječnom vraćanju jednakog.
„Policajci će staviti glavu u torbu jedino ako mi to narede Skupština grada Beograda i njen gradonačelnik Đilas!”
Josip Boljkovac, Tuđmanov ministar policije piše: „Već 1991. Hadžiću sam dao revolver jer je surađivao s našim vlastima. Bio je hrvatski čovjek na srpskoj strani”.
Kazivali su dedovi naši kako su kralju Petru za vreme povlačenja preko Albanije dali vunene čarape da navuče preko čizama da se ne oklizne.
U Americi ne postoji spremnost da se iz sutrašnjih povećanih poreza plaćaju današnja dodatna zaduživanja države.
Oni koji zagovaraju politiku sile dužni su da pokažu da bi upotreba sile bila efikasna, dakle da bi srpske vlasti zaista nadjačale suprotnu stranu u eventualnom stvarnom sukobu.
Ivica Dačić nije vlasnik privatne firme za obezbeđenje, već ministar policije, institucije za koju svi plaćaju porez da im pruži bezbednost bez diskriminacije u ostvarivanju prava koja su im ustavom zagarantovana.
Mesecima su nas uveravali da su prištinske vlasti u opticaj pustile carinski pečat na kome piše Republika Kosovo – Carina.
Iz knjige Izvan koridora, zbirke najboljih kratkih priča 2011, objavljene u sklopu književnog festivala u Podgorici: Odakle zovem.
Godinama unazad smo se društvo i ja silno zabavljali gledajući klipove Peta Kondela na YouTube.
Krah 2008. podsetio nas je da je neregulisani kapitalizam sebi samom najveći neprijatelj: pre ili kasnije, on mora pokleknuti pod teretom sopstvene neumerenosti.
Sva naša dugo odgajivana arogancija i istovremena inferiornost sručila se na most na Adi.
Sada je kurs švajcarskog franka promenjen i mnogi su prezaduženi. Čiji je sve to problem?
Razvijena društva neusporedivo su krhkija od drugih, jer im preostaje samo čekanje svoga vlastitog uništenja. Moja vizija budućnosti tako je jasna da, kada bih imao djecu, odmah bih ih zadavio.
Odlukom Ministarstva pravosuđa o ništavosti upravnog akta kojim je Porečko-pulska biskupija stekla samostan Dajla, pravna sigurnost u Hrvatskoj doslovno je ukinuta dekretom.
Društvo se transformisalo do te mere da su huliganima koji pale kuće i kradu televizore potpuno apstraktni i sami koncepti kojima se „analitičari“ gađaju.
Vjerovatno najcitiranija Brehtova rečenica u posljednjih nekoliko godina jest replika iz Opere za tri groša: Šta je pljačka banke naspram osnivanja banke?
Obični zlikovci gledaju da sakriju svoje zločine. Milan Lukić, Merčep, Glavaš i ostali radili su ne skrivajući se. Njihovi zločini bili su javna tajna.
Dajem za pravo Simoni Vejl: „Nisi mogao da se rodiš u bolje vreme, od ovog sadašnjeg, u kojem smo sve izgubili”.
Tadić ne može da preživi i bez statusa kandidata i bez Kosova i sa drugim talasom krize. Evropska unija negde mora da popusti i nešto mora da mu da.
U filmu „Ustanička ulica“ tužilac Vukčević je trebalo da govori o ratnim zločinima. Kada je počeo da navodi, reditelj je uzviknuo – „Ne, ne može to da bude radnja filma, neće nam publika verovati“.
Iskorištavanje nacionalne i verske simbolike i podizanje verskih spomenika još uvek je popularno u državama bivše Jugoslavije kao način naglašavanja novostvorenog identiteta.
Dok su Egipćani na trgu Tahrir zahtevali demokratiju, a anarhisti u Atini veću državnu potrošnju, mladići na ulicama britanskih gradova žele HD televizore sa ravnim ekranom od 46 inča.
Povodom 55. godišnjice smrti Bertolta Brehta, pesma “O ubogom B.B.” u prevodu Maria Kopića.
Kako se opredijeliti: za sveti nacionalni teritorij ili za Svetog oca? U toj nemogućoj dilemi Hrvati su odabrali klasično, to jest šutnju.
Nacional.hr – Laž je Sinjske alke ove godine beskonačna. Plješće se generalima za svaki slučaj, plješće HDZ, ali ne Ivi Sanaderu i Branimiru Glavašu.
Sličnih događaja bilo je u prošlosti. Možda smo na pragu doba u kojem će evropska sirotinja reagovati na osnovni ljudski problem, a ne na pričice o strancima koji nekome smetaju.
Polaznici i saradnici Istraživačke stanice Petnice u temelje nove zgrade postavili su vremensku kapsulu sa porukama za budućnost.
Već dosta dugo u Evropi trijumfuju novokomponovani simulakrumi, nedolični surogati kulture, i računi za ovu notornu glupost stižu nam na naplatu danas.