Kontroverze nacifikacije
Da nije sumornog konteksta duboke političke krize koja već pola godine razdire Srbiju, nova Vučićeva krilatica „Bolje ćaci nego naci“ bila bi samo smešna karikatura realnosti.
Da nije sumornog konteksta duboke političke krize koja već pola godine razdire Srbiju, nova Vučićeva krilatica „Bolje ćaci nego naci“ bila bi samo smešna karikatura realnosti.
Kao čudo pojavio se Raša Nedeljkov u nedelju uveče, pošto se završilo glasanje i rekao – istinu. I znao je da bi istina mogla skupo da ga košta, i njega i njegovu organizaciju CRTA.
U sredu uveče na ulici je pretučen student Pravnog fakulteta u blokadi Petar Živković. Dan kasnije, u Studentskom gradu je napadnut Miloš Pavlović, lider „studenata koji žele da uče“.
Karnevalske ludorije dosegle su takve vrhunce da svakome mora biti jasno da je gotovo. Groteskne scene sa ćacijima, pa štrajk glađu, pa perorez kao oružje masovnog uništenja. Zabavi je kraj.
Mama je viknila: „Hrvacka nikad nije uživala u ovakvon blagostanju!“ Tata je viknijo: „To je čudo jedno šta se sve postiglo!“ Mama je viknila: „Imamo mi sve! I više nego šta nan triba!“
Slavu Sekretarijata za unutrašnje poslove predsednik Srbije je iskoristio da, kako je to na slavama i običaj, prvo malo izogovara domaćine što prilježnije ne brane trenutne lokalne izbore.
Mediji su preplavljeni pričama o ličnom bogaćenju američkog predsednika. Od kriptovalute do poslova s nekretninama, procenjuje se da je Trampovo bogatstvo sada veće za oko milijardu dolara.
Tekst Sadika Zeqiria pisan za K2.0 o masakru u zatvoru Dubrava 1999 – U aprilu 1998. obukao sam uniformu OVK i napustio studije prava u Prištini.
Nastavno-naučno veće Medicinskog fakulteta UB nije izglasalo početak nadoknade nastave. Bio je to dirljiv momenat za sve koji su se 3. juna zatekli u mirnoj ulici Dr Subotića Starijeg.
Zovem se Miloš, nadimak mi je Ćaci. Posle dužeg izložavanja linču usred kampa u kome živim poslednjih meseci, vratih se svom ranijem prebivalištu. Kad tamo – fašisti, a ja tražio drugare.
Moguće je da je Marinika Tepić grešnica koliko i junakinja. Pre će biti da nije ni jedno ni drugo. U ovdašnjoj močvari izložena je šibi i blatu sa svih strana. Ne bih da je osuđujem niti opravdavam.
Na tragu uredbe o formiranju strateških rezervi kriptovaluta koju je Donald Trump objavio 6. marta, američki Kongres se sprema da usvoji zakon o stabilnim kriptovalutama nazvan GENIUS.
Bizarno je sve oko tog na brzinu sklepanog dokumenta koji ujedno funkcionira kao Ustav Bosne i Hercegovine, koji je trebao poslužiti za zaustavljanje rata a pretvoren je u vječnu realnost.
Dok čekamo nedelju i rezultate izbora u Kosjeriću i Zaječaru od kojih nas podilazi jeza, možda bi trebalo da se pitamo kako smo stigli dotle da jedan kriminalni režim postavi meru naše ljudskosti.
Agencija za sprečavanje korupcije, nadležna za kontrolu finansiranja kampanje i postupanje funkcionera, do dana pre izborne tišine utvrdila je jednu povredu zakona za Zaječar i Kosjerić.
Od pokretanja „rata protiv droge“ pre 20 godina, nasilje je u meksičkom društvu postalo način života. Država je izgubila monopol sile, a stotine hiljada mrtvih i nestalih svedoče o razmerama kataklizme.
Ukinuti su timovi za borbu protiv kleptokratije i poništene kazne kompanijama zbog davanja mita u inostranstvu. Tako Tramp poručuje da je zloupotreba položaja postala glavni američki biznis.
Vučić je naklonjen v.d. direktorima javnih preduzeća, pa je zanimljivo videti koliko se na lokalnom nivou poštuje njegova želja da se preduzeća ne prepuštaju u ruke ljudi izabranih na konkursu.
Ne možemo da razumemo hibride ekstremne tržišne ideologije, autoritarizma, ekstremne desnice i društvenog konzervativizma ako ne istražimo njihove često zamršene rodoslove.
Pred ocem nacije sedijahu tri mala mudraca, uredno podšišani, jer u Ćacilend stalno nadiru berberi koji žele da šišaju, kao i pralje koje žele da peru i peglaju, pa su kamperi urediti kao članovi hora.
Za razliku od pionirskog doba Odjeka i reagovanja, kada su to bili pesnici i novinari, danas su glavna dva proizvođača mržnje, preosetljive prznice, bivši predsednik države i predsednica parlamenta.
Studentima se i žuri i ne žuri. Žuri im se da izađu na izbore, ali otežu da odgovore da li prihvataju inicijativu Univerziteta u Beogradu da se delimično, ili kako god, vrate na nastavu.
Oslobođenje – Nekad to rade u Banjoj Luci, nekad u Sarajevu, ali obrazac je isti. Čim se čuvarima „istina“ neki ljudi i autori ne sviđaju, treba ih se zabraniti. To se, inače, zove diktatura.
Novosti – Ukoliko ste zbog sudjelovanja na izborima prisiljeni sklopiti kompromis s vlastitim uvjerenjima, nemojte to činiti na javnim mjestima kao što su birališta, nego u sigurnosti vlastita doma.
Države širom sveta započele su novi talas vojne potrošnje, dok istraživači upozoravaju da bi samo planirano naoružavanje NATO-a moglo da poveća emisije gasova za gotovo 200 miliona tona godišnje.
Vlast koja je više puta raspisivala vanredne izbore i trošila milione evra poreskih obveznika isključivo u svom interesu, sada ne priznaje okolnosti koje nalažu proveru njenog legitimiteta.
Ja da sam predsednik Srbije (pu-pu-pu, daleko bilo!) ja bih isto radije da se održi Expo, a da se ne održe izbori. Mada na oba može obilato da se krade. Međutim, vremena su se promenila.
Opozicija treba da se žrtvuje, oko toga se skoro svi slažu, ali smisao te žrtve nije za svakog istovetan. Hajde da procenimo argumente iz ugla što izvesnije smene kriminalnog režima.
Mladina – Ubijanje glađu pokazuje se izvrsnom metodom etničkog čišćenja jednog naroda čiji je teritorij Izrael zamislio zauzeti, sve uz oportunističko slijeganje ramenima zapadnih birokrata.
Kada čuje fašističke izjave izraelskih ministara i javnih ličnosti o tome da u Gazi „nema nevinih“, nemačka publika mora čuti jezive glasove prošlosti koji su to isto govorili na nemačkom.
Ministarka nacionalne bezbednosti poništila je Harvardov sertifikat za prijem inostranih studenata. Brza sudska blokada ovog rešenja stigla je kao olakšanje. Ali nema mesta opuštanju.
Tekst Eli Krasniqi pisan za K2.0: Kada se govori o devedesetima, taj period se često svodi na priče o naciji, međunarodnoj afirmaciji kosovskog pitanja, dok svakodnevni život ostaje po strani.