Traži se dobra vest
Osećaj beznađa u „pismenom“ delu naroda – sa uverenjem da počinje dugo razdoblje novog potonuća Srbije u tunel siromaštva, nije opasan samo za vladajuću koaliciju političkih stranaka.
Osećaj beznađa u „pismenom“ delu naroda – sa uverenjem da počinje dugo razdoblje novog potonuća Srbije u tunel siromaštva, nije opasan samo za vladajuću koaliciju političkih stranaka.
Pančevac – Ovi su rešili da zasednu na sve; oni nama rade o glavi, kao što su nam o glavi radili od 1990. Ne znam ko je sledeći na redu, ali namera je jasna.
Blog Mijata Lakićevića – Popravljanju makroekonomske „krvne slike“ Srbije najviše je doprineo Zavod za statistiku koji je nedavno prešao na novu metodologiju obračuna BDP-a.
Oslobođenje – Brazilskim brojačima za 112 milijuna glasova treba jedan dan, a izbornoj komisiji BiH za dvjesto hiljada petnaest dana.
Dugo je SNS pokušavala da osvoji vlast u Kragujevcu. Bila je to stvar prestiža i ambicije pre svega predsednika Nikolića, zavičajnog političara, koji je izgubio podršku baš u Kragujevcu u vreme svoje tranzicije ka SNS-u.
Samo u SAD, studenti su dužni preko trilion dolara, odnosno oko 6% BDP-a. A studentska populacija je samo jedna od mnogih društvenih grupa koje žive tako što se zadužuju.
Glave mnogih poslanika obuvene su u opanke. Jedan od njih, iako je nosio šimi cipele, primećen je pre neki dan na ulazu u važnu instituciju u Beogradu – na pitanje portira ‘Izvol’te, gde idete’, on je odgovorio ‘Ja sam poslanik’.
Prošlo je godinu dana od kada Srđa Popović nije sa nama. Objavljujemo poglavlje iz knjige o njegovom delu, koja uskoro izlazi u izdanju Peščanika.
Dunham je napipala zonu ženskog niskog samopouzdanja, samopovređivanja, samoponižavanja i samomržnje, odakle se žene ispričavaju za to što uopće postoje.
Živana Stanković, Romkinja koja je izgubila troje dece u požaru, ostaje u pritvoru, i svi su izgledi da će biti osuđena na nekoliko godina…
Prvo su razvukli Penzioni fond, a sada su se bacili na Fond nacionalnog blagostanja. Bez trunke stida oni metodom banditske podele plena uništavaju Fond deleći novac svojim drugarima koji ih podržavaju na vlasti.
Aleksandar Vučić održao je u ponedeljak 30-minutno predavanje na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE), u okviru programa gostujućih predavača Centra za jugoistočnu Evropu (LSEE).
Blog Vedrane Rudan – Ako je Jevtić bilo koga “obljubio” protiv njegove volje postoji sud koji će mu suditi. Ako nije, država Srbija bi trebala “obljubiti” Blic tako da više nikad ne bude u prilici obljubiti bilo koga.
Školegijum
„Divergentni“ imaju veliki slobodarski potencijal, što ih čini gotovo idealnom literaturom za mlade. Ali ta snažna poruka upakovana je u tekst koji je po svim svojim odlikama praktično negira.
Satirični sajt Onion je kao i uvek pogodio suštinu problema: „Stručnjaci poručuju: od vakcine za ebolu deli nas samo 50 belaca“. Da su oboleli belci, kaže ovo kratko objašnjenje, problem ebole bio bi rešen.
Povodom senzacionalističkih naslova i tvrdnji u tekstovima iznesenim u nekim medijima, na primer: Firma osnovana lažnom ličnom kartom Andreja Vučića, Vučićevom bratu ukraden identitet…
Blog Mijata Lakićevića – Bio je to relativno širok pokret koji je zahvatao političku, privrednu i društvenu elitu. Taj liberalni deo srpske elite bio je počišćen sa javne scene početkom sedamdesetih godina prošlog veka.
Neko ko je pre 20 godina zaposeo tezgu srpstva, danas se na nju penje kao na govornicu neoliberalnog kapitalizma. Kad god želi da kaže nešto o ekonomiji, Vučić se dohvati samoupravljanja.
Ja sam rekao: „Dica branitelja imaju popust od osandes posto!“ Mama je rekla: „Jebešga, sinak, ti ne spadaš u tu kategoriju!“ Ja sam pitao: „Zašto ne spadan?“ Mama je zločesto pogledala u tatu i rekla je: „Zato šta ti ćaća nije ratova za Hrvacku!“
Stvarnost je zaista bolno jednostavna: s jedne strane, ova vlada ne ume da upravlja državom; s druge strane, umesto što iščekuju spasitelja, građani bi morali sami da se pobrinu za svoje živote.
Kad pogledate koje mere vlast preduzima da bi nam svima bilo bolje, stiče se utisak da joj je među onih nekoliko stotina hiljada savetnika – glavni savetnik Nada Macura, zaštitno lice Hitne pomoći.
Budući da loša vlast ne može da kreira pozitivno mišljenje o sebi istinom, cilj botova je kreiranje virtuelne stvarnosti – botovske Srbije, u kojoj nam (uvek) nedostaje samo dve godine do boljeg života.
Temeljni zadatak države je da čuva sigurnost svojih građana. A i tuđih, kada u našu državu dođu. Kad se to ima u vidu, kazna izrečena Srbiji i nije tako oštra.
Razgovor sa Lorom Poitras, autorkom filma “Citizenfour”: Bez Snoudena, svi bismo još uvek živeli u neznanju o količini informacija koje država prikuplja. Promenio nam je svest o opasnostima nadzora. Posle njega makar bolje shvatamo prirodu mraka koji nas okružuje.
Deutsche Welle – Do kraja meseca ponovo će biti izabrani članovi Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje. Ako se neki od kandidata zaista i nađu u tom telu, njemu teško da će neko verovati.
Spora TV je počela neprekidnim putovanjem voza od Bergena do Osla, u trajanju od šest sati i 22 minuta. Dve godine kasnije, NRK priređuje još sporiji program, „Hurtigruten iz minuta u minut“, u kojem je 134-časovna plovidba emitovana uživo.
Otkako je Vučić došao na vlast 2012. godine, do sada je 4 puta sa svojim ministrima finansija radio fiskalnu konsolidaciju i svaki put smo upali dublje u rupu.
Novi magazin – Fiskalni problem nisu prevashodno plate i penzije, već subvencije, rđavo upravljanje javnim nabavkama (kupovina robe i usluga) i sveukupna neefikasnost države.
Autonomija.info – Ovaj pokušaj skrnave tabloidizacije sa Goranom Jevtićem teško da će Blicu doneti porast tiraža koji bi ga preporučio Kabinetu i Službama: imaju oni svoja poverljiva lica.
Novosti – Nedavni događaji ogolili su kolaps čitavog procesa pomirenja između Beograda i Prištine, koji se očigledno odvijao samo u uredu Ketrin Ešton.
Vijesti – Nijedan jarbol, nijedan dron, nijedna legenda, nijedan mit ne mogu sakriti notornu činjenicu da iza svih naših zastava stoji jedno veliko ništa. Osim što svi zajedno dugujemo preko 200 milijardi dolara.
Ovo je priča o najcrnjem oktobru u istoriji Nemačke Crnje – oktobru 1944. koja je prećutkivana i zbog broja žrtava ali, čini se, ipak najviše – zbog načina na koji su ljudi stradali.